Lukrecija ili Trojo/21
| ←Šena treća | Lukrecija ili Trojo Pisac: Nepoznati autor Šena četvrta |
Šena peta→ |
Lukrecija: Evo me, što zapovijedate?
Trojo: Ne vidiš li da se Džano s tebe ubio?
Lukrecija: Vidjela sam od malo prije s funjestre, te što za to?
Trojo: Tot ti nije žao nimalo?
Lukrecija: Što meni importa da mi je žao?
Ždero: Učini provu od prstena.
Trojo: Draga Elena, nu jo’ ti stavi prsten.
Elena: Lukre, moja draga ćerce, madžija koju ti sam učinila zla i opaka, smela je tvoju pamet, zato prosti mi da ti sam činila izgu[bit] vjerenika onako skladna i dobra. Osveti se na momu životu, ja ti ne branim. Evo ti prsten na ruku, povrati se u prvo biće.
Lukrecija: Ah, nemila majko, koja si ubila dva života u isti dan! Ah, Džano, moje lijepo dobro, to li si umro, moje srce, moja dušo? I da ja [ži]vem, koja sam uzrok od tvoje smrti? To nigda neće bit da ja [ži]vem brez tebe, koji si bio sva moja radost i utjeha. Ždero, daj mi [sti]let da sadružim [moga] ljubovnika.
[Elena: Daj ga meni, koja sam dostojna svake] muke!
Ždero: Ne dam ga ni jednoj, ni drugoj. Pojte u Valdžara na koma[rdu da] vas komardi.
Trojo: Orsừ, stvar je učinjena, nije već lijeka. Lukrecija, ukloni se u kuću.
Lukrecija: Neću se dijelit doklem almeno ne poqubim moga dragoga [vje]renika.
Skapin [Izlazeći govori:] I ja bi ga poljubio ali me strah.
Elena: A ja nijesam dostojna poljubit ga, ma se ieću dijelit dokle[m] ne dođe moj muž, da me ubije i osveti svoga jedinoga sina.
Džano (Diže se na noge i govori:) Ah, moja draga majko, ah, moja ljubežljiva vjerenice!
Trojo: Mizerikordija, i uskrsnu mrtac, čuda velikoga! Džano, živiš li?
Elena: Sinko moj, to si živ?
Lukrecija: Dušo moja, u životu si!
Ždero: Ma valja znat je li igda bio mrtav.
Trojo: Veselje! Veselje!
Elena: Jošt ovo ne vjerujem!
Lukrecija: Džano, lušo, kako je ovo? Jesi li ranjen? Što je to krv po tebi?
Džano: Ne bojte se, ja sam zdrav, i nije ništa. Ovo je bila invencion koju sam učinio za skrenut moju majku na milos prema meni i tebi. Majko draga, prosti mi ako ti para da sam ovo učinio za burlat te, er nijesam, uklonio Bog, nego za isprosit od tebe milos koju sam toliko želio, to jes da se kontentaš da moja vjerenica bude Lukrecija, asikuravajući te da toliko ja koliko ona bit ćemo ti svej poslušni i imat ćeš ne jednoga ma dva sina. To li se ni sad nećeš silovat na moje molbe, što sam do sada fingo s pomoćim Ždera i Doktura da sam učinio, izvršit ću sam gdje niko ne vidi s ovijem mačem.
Elena: Poznala sam, sinko, moju veliku krivinu što ti sam se do sada protivila, i da tvoje umjetstvo do sada te drži živa, pokli po momu uzroku bio bi do sada mrtav tisuću puta. Hvalim tvoju invencion budući si s njom izliječio moju opačinu. Zato ne sumnji, koliko sam ti do sada bila protivna, toliko ću od sada bit ti milostiva i kontenta. Prosti mi, i ti, gosparu Trojo, i ti, Lukre, veselo slijedi tvoga vjerenika i vjeruj mi da nigda nije bila omraza od prije prama tebi, koliko vele veća ima bit od sada moja ljubav.
Lukre: Veoma vam zahvaljivam, i uzimam vas za ljubežljivu majku.
Džano: I ja vele veće ljubežljivi sin.
Trojo: A ja ću vam biti dobar sluga.
Ždero: A ja dobar kuhač i dispensijer od kantine.
Skapin: A ja od kužine.
Trojo (Eleni): Ja bih te prvo svjetovo da ostaviš tega vraga od stregarija, er te mogu jedan dan porazit.
Elena: Tvrdo sam odlučila ostavit stat i užeć sve.
Džano: Ne stojmo već ovdi, uljezimo u kuću, a kad dođe otac, pripovidjet ćemo mu u lijep način kako se neće rasrčit prema materi za madžije.
Elena: Obećivam ti netom ga vidim klečeći pitat proštenje za moje opačine.
Trojo: Uljezimo u kuću, i da se stoji veselo. (Ulaze svi).
Reference
[uredi]
