Lukrecija ili Trojo/17
| ←Šena osma | Lukrecija ili Trojo Pisac: Nepoznati autor Šena deveta |
Šena prva→ |
Ždero: Gosparu Džano, što učini od Skapina što ti sam [ga bio] do u ruke?
Džano: Pristavio sam tuge na nevolje! Dragi Ždero, pomozi me ti kad ne nahodim pomoć prid mojijema.
Ždero: Koga malana ja te mogu pomoć? U čemu?
Džano: Tvoja gospoća Lukrecija ne mari za me za nijedno moje pomankanje, nego je tako silovana od jedne stvari koju ti sad ne mogu rijet. Zato ja vidjeći meni zatvoren svaki put za moć [je] uživat, namislio sam činit vidjet onoj koja je bila uzrok da me ona mrzi moje tijelo mrtvo i ranjeno, jeda krenuta od boljesti, pogleda me s većom milostim mrtva nego živa.
Ždero: Tot se hoćeš nazbilj ubit? Nu, vraže, gruba je smrt, takva smrt! Reci mi, dragi, nije li smrt najposljednja naša poraza. Zašto trude i uče toliko liječnici oko sirupa i medičina, negoli za ne dat umrijet? Zašto se čini kruh, lozanje, makaruli i pastici, nego za živjet? Ne, ne, gosparu [Dža]no, nemoj ti te kojunarije čini[t što] čine nemoćnici [u odru]!
Džano: Sve mi to zaludu govoriš. [Doći sa mnom], učinićeš [što ti] rečem, [a] prije nego se ubijem, darovaću te lijepo, da ćeš se moć pofalit.
Ždero: E kad me hoćeš darovat, lijepo, ja ću ti rijet da ćeš dobro učinit umrijet. Er, veramente, što je bolje živjet na ovomu svijetu? Najbolje je umrijet, za ne patit tuge i nevolje. I to si najbolje namislio, er svakako imaš umrijeti, danas ti, sjutra oni, lrugi dan oni, a do sto godišta opeta ja, i niko neće skampat.
Džano: Da hod sa mnom!
Ždero: Ma reci, ali ću te ja ubit, ali ćeš se ti sam ubit?
Džano: Ja ću se sam ubit.
Ždero: Da što ću ja tamo, čekaću te ovdi.
Džano: Doći, er ti imam rijet što ćeš učinit.
Ždero: Bolje da se ti najprije pođeš ubit, pak ćeš mi doć rijet što ću ja činit.
Džano: Nemoj sprdat! Kako ću mrtav doć?
Ždero: Imaj oprostit. Nijesam nigda bio mrtav, to i ne znam te stvari. Via, hod’mo put komarde, ma hod’mo brzo, er pukoh od gladi!
Reference[uredi]
