Lukrecija ili Trojo/1
| ←Naslovna | Lukrecija ili Trojo Pisac: Nepoznati autor Šena prva |
Šena druga→ |
Trojo: Što je, Ždero, da ne činiš drugo nego bruntulaš i ronjunaš, sve ti je neslano?
Ždero: Gosparu, ja ti sam reko toliko putah: ili ćer uda’, ilip destrega', ili’ ja živjeti ne mogu; drugo ne čini nego priziva: „Ždero, gdje si? Naloži oganj, udri mačku’, istjera’ kokoši!” Da da su sto djetića, njoj ne bi dosta bili.
Trojo: Ako nije drugo nego to, to je biljeg da je ona dobra kućnica. Tot ne znaš da kad mi je žena umrla, u nje je ostalo vladanje od kuće?
Ždero: Neka vlada, ma upravo! Ma koja je pravda da ona sve ključeve nosi da joj vise na pazuku, ter ne razdijeli svakomu: da ti nosiš ključe od dinarah, Marica djevojka ključe od nečesarija, tvoja ći od skrinjeta dje su beleti i naprave, a ja od spreme i od kantine?
Trojo: Ah, frfante, t[i bi hotio sveđ ždera]ti.
Ždero: Da lijepa mojega života da za izjestit bokun krua ali popit žmuo vina valja klečat prid tvojom ćerom tri ure na koljeni! Ako li me vidi govorit s Maricom, ončas misli na zlo i da ona krade u kominu i meni dava. A drugo ne znam od te djevojke nego ako mi kad obreže bokun branžole da popurim, zato i ja njoj pomaknem bokun andrakve. Ma vjeruj mi, ako tvoju ćer brzo ne udaš, ona će se sama udat.
Trojo: (O tužni Trojo, što čuješ?! Ovi nješto zna). Nu mi reci delongo što znaš, sve mi reci.
Ždero: Ziam ovo da u večer kad tebe nije, budu njeki šampati na funjestru od medzana, i ja kadgod to spijavam.
Trojo: Da spomenjivaš li se od riječi što govore?
Ždero: Spomenjivam lijepo. Uzgovori jedan glasak, ko da mladi ovnić bleji: „Dušo... srce... veselje... A kad će doći dan... ura... i čas... da se naćemo bliže... (Koji je beko futtuto učinio ove inferate ovako debele da se ne mogu prilomiti?!) I hoće li doć vrijeme da ti dam ruku ko dragoj vjerenici?!”
Trojo: To je svaka riječ koja me ranja u srcu. Ah, ah, jadni Trojo! Zato od skoro Lukrecija sveć se načinja kako nije od prije užavala, i praha se i koruna. Da što bi ona odgovarala?
Ždero: Odgovarala bi: „Što hoćeš, dušo, srce, jetro, plućo?" i ostalo.
Trojo: Dosta veće, ne govori, ni dava štiletate! Ma koji si ti vjeran djetić, što nijesi popo karubinu i ončas ubio [onega] koji radi ofendžat moju čast?
Ždero: Nijesam uzo karubinu zašto ne znam s koje se bande stavlja balota. Ma ko tvoj vjeran djetić učinio sam ljepšu stvar: otišo sam za vrata tvoje kamare, paka, da oprosti tvoj obraz, uzeo sam pitar i prezento sam ga na funjestri džusto više onoga amanta, i počeo sam govorit sam sobom, ma polako: „Na, prijatelju, kad si namuran, uzmi ovi sibet da bolje mirišeš!”
Trojo: A, da si blažen, ti si [moj] vjeran djetić, koji braniš moju čast!
Ždero: Počeka’! Paka sam promislio u sebi: „Ždero, da ti stojeći na trpezu činiš ljubav s jednom kokošicom i da ti ko izvrati pitar, bi li ti bilo drago?” — „Ne!” Tad sam opet vratio pitar na mjesto.
Trojo: A, frfante! To je acion od dženeroza [djetića]! Sad ću te po tikvi! Tako moju čast čuvaš?
Ždero: Fermaj se in malora, slušaj do svrhe! Došla mi je opet bolja na pamet: vidio sam da u kačulu vri voda za makarule, zamoto sam ruku u kanavac, paka sam ponio na funjestru i počeo sam istiha govorit: „Ti si mladić koji hoćeš bit lijep, na ti ovo vode, umi’ se i obri' se ujedno, nećeš platit ni barbijera”...
Trojo: I opario si ga vodom vrelom ko čovjek. Ti si galantomo.
Ždero: E, nijesam! Za[š]to sam promislio da dokla opeta druga voda uzavri, docna će se vrć makaruli i docna će bit večera, i tako sam opeta vratio vodu na oganj.
Trojo: O bestijo da gniente! Tot nijesi učinio ništa?
Ždero: Kako nijesam? Jesam! Opeta sam uzo mortar u čemu se loj tuče i reko sam u sebi: „O namuraniče, tebi će seren nauditi stojeći gologlav, na ti ovu baretu da ti krepuskuli ne naudu!" I u to...
Trojo: O da, jesi li mu ga kalo na glavu? Lijepa li je ta bareta?
Ždero: Ne, zašto sam promislio: ako mu ga nataknem na glavu, odnijeće ga doma, paka nećemo imat u čemu tuć loj.
Trojo: Veramente si galantuomo, grijeh je da nijesi pudar od vješala! Da jesi li pozno ko je bio?
Ždero: Kako ću poznat ko je bio kad je bila noć i nije se vidjelo?!
Trojo: Orsù, muči i ne govori ništa nikomu što znaš. Pođi u kuću i reci Lukreciji da izide ovdi.
Reference
[uredi]
