Lov (Stevan Luković)

Lov Pisac: Stevan Luković

Ponoć. U stravi pustih obala
Života strnô, izumro dah.
Bez kraja samo tajanstveni šum
Korita šumna huji potmulo
U tmini što se gube dalekoj
Kroz nepomične crne obale.
Po tamno sivom glatkom površju
Na suhoj kladi plovi spokojno
Mračan, tajanstven ribar ponoćni.
S očnih mu duplja leden splaza mrak,
A grdni skele, jeziv, poguren,
Kô grdna sen se u mrak preliva.
Kroz crnu tminu mirno prolazi,
Tiho, bez šuma, vozi noćni lov.

I klada plovi, tajanstveni čun,
Daleko sivi ostavljajuć’ trag.
Olovno nebo pokoj povilo,
Obale puste, mračne promiču,
Beskrajne, ravne, gluhe obale
U ponoćnome gluhu mrtvačkom.
I plovi tiho, mirno, nečujno,
Na suhoj kladi, miran, mračan, crn,
I plovi tiho, vozi noćni lov.
Tišina mrtva... život zamro...
Pusto u beskraj, pusto mrtvački
Kud nepomičan ribar prolazi.
I vaj! u mreži krilom pruižena
S tavnine tupe pred njim belasa
Hladna i čista devojačka put.

Izvor

• Petrović, B. 1971. Srpska književnost u sto knjiga, knjiga 57: Pesnici 1. Novi Sad: Matica srpska, Srpska književna zadruga. str. 168-169.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Stevan Luković, umro 1902, pre 122 godine.