Sokoloviću, najljevši tiću!
Što lov ne loviš! neg' tako stojiš?
Patke ti paše u sinje more,
A prepelice u ravno polje;
Odber', sokole, što ti j' od volje. — 5
Od volje mi je mlada đevojka,
Podajte mi je, ne drž'te mi je;
Dobar sam junak i dobre volje,
Ma kad mi svrne, ni vjetar s gore.[1]
↑t. j. nije opako zao, kao ja (kad me rasrde). Ja
mislim, da je to pravi smisao.
Izvor
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 334.
