Lov lovio Nesimović Bego.
Do podne je po polju lovio,
a od podne do Kopčića dvora,
kad u bašči Kopčića Zlatija!
Uz nju stoji tanana robinja. 5
Govorio Nesimović Bego:
— Daj mi, Zlato, jednu kitu cvića.
Zlata muči, robinja govori:
— Bjež’ otalen, Nesimović Bego,
ne smije ti Zlata dati cvića 10
od snašice Alibegovice,
kazaće joj bratu Ali-begu.
Zlata srcu odolit’ ne može,
ven po bašći poče brati cviće.
Zlata bere, robinja dodaje 15
i pobiže kuli uz mostove,
za njom leti tanana robinja.
Susrela ih Alibegovica
pa govori Kopčića Zlatiji:
— Dade l’ cviće Nesimović Begi? 20
Kazaću ti bratu Ali-begu.
U to doba Ali-beg na vrata.
Na vratim’ ga ljuba dočekala
pa govori begu Ali-begu:
— Da znaš, dragi beže Ali-beže, 25
kako ti se seka umorila
dajuć cviće Nesimović Begi!
Govori joj beže Ali-beže:
— Ne budali, virna ljubo moja!
Kad si bila u majke divojka, 30
tvog je cvića i delijam’ bilo,
kamol’ nije meni Ali-begu.
Vuk na vuka ni u gori neće,
ni Kopčići na Nesimoviće.
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 827-828.
