Lov lovili devet Jugovića,
Lov lovili godinicu dana,
Boga moli Jugovićah majka:
„Daj mi Bože! krila sokolova,
„Crne oči bijela labuda,
„Da ja vidim do devet sinova.“
Boga moli, umolila ga je,
Bogjojdade krila sokolova,
Crne oči bijela labuda,
Te poleće gorje uz planinu,
Ona traži do devet sinova ;
Sveje devet naodila majka
UKosovu polju nesretnome.
Svi poklani kao mali janjci,
Sve u redu jedan do drugoga.
Povezano do devet konjica,
Najpotonji Bogićevzelenko.
Kad to viđe Jugovićah majka,
Žena bila srca junačkoga,
Te pokopa do devet sinova,
Sve u redu jedan do drugoga,
Pokopa ih, suze ne prolila,
Pa poveza do devet konjica
U poredu jednog za drugoga,
A najpotle Bogićev zelenka.
Pži jadan Bogićev zelenko,
Turi mu se stara na ramena,
Pa poćera dvoru bijelome.
Kadje bila pred bijele dvore,
Dozivala devet milih snaha,
Svaka prima konja svoga rabra;
Izlazile osam mladi snaha,
Ne izlazi ljuba Bogićeva,
Eje mlada skoro dovedena,
Stidje bješe od Bogića svoga,
Misli jadna, živjoj Bogić ide,
A veli joj Jugovića majka:
„Izlaz' na dvor, moja mila snaho!
„Ne stidi se od Bogića tvoga,
„Jer ga nikad više viđet” nećeš.“
Ciknu jadna Bogićeva ljuba,
Pa privati Bogićev zelenka,
Provoda ga tamo i ovamo ;
Ljuto ciči Bogićeva ljuba,
Njoj govori Bogićev zelenko :
„O Boguti, Bogićeva ljubo!
„Da kakvo je tvoje srce pusto,
„Kad je 'vako moje prepuknulo!
„Oka zobi po cekin bijaše,
„Svaki svome konjuuzmicaše,
„Bogić mene onda primicaše.“
To izreče, pa odjada crče,
Pokraj njega ljuba Bogićeva.
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 40-42.
