U lov rani do trista Turaka,
U lov rani u Prolog planinu,
U planinu k zelenom jezeru,
Da uvate utvu zlatokrilu;
Al ne rani Kraljeviću Marko. 5
Među se se spominjali Turci:
”Mili Bože, što bi ovo bilo,
Šta ga Marko s nami u lov ne će?”
Pa pitaju Kraljevića Marka:
”Vaj Boga ti, Kraljeviću Marko! 10
Štop ti s nami u lov da ideš ne ćeš?
Ali si se, Marko, rasrdio,
Ali si se na nas naljutio?”
Veli njima Kraljeviću Marko:
”Nijesam se, Turci, rasrdio, 15
Niti sam se na kog naljutio,
Ja ne smijem ići prez cestira,
Prez cestira Murata vezira.”
Pitaš’ Turci Murata vezira.
Al govori Murate vezire: 20
”Cestir Marku, koliko mu drago!”
Uze Marko šarca, konja svoga,
I uzimlje sivoga sokola,
Pa on ide u Prolog planinu,
U planinu k zelenom jezeru. 25
Kad su dodšli k jezeru zelenom,
Svaki pušti sokola sivoga:
Markov stoji na desnici ruci,
Svoga Marko ni da pušti ne će.
Al govore Turcijanjičari: 30
”Vaj Boga ti, Kraljeviću Marko!
Što ne puštiš sokola sivoga?”
Veli njima Kraljeviću Marko:
”Ja ne smijem puštati sokola
Prez cestira Murata vezira.” 35
Pitaš’ Turci Murata vezira.
Govori im Murate vezire:
”Cestir Marku, koliko mu drago!
Pušti Marko sokola sivoga.
Soko ne ide na jelu zelenu, 40
Već on ide nadno od jezera,
Pa uvati utvu zlatokrilu.
Ne daje je Muratu veziru,
Već je daje Kraljeviću Marku.
Naljuti se Murate vezire, 45
Pa on uze sokola Markova,
Njim udari o jelu zelenu.
Soko klikti, a u Marka gledi.
Al govori Kraljeviću Marko:
”O sokole, siva tica moja! 50
Evo ti je tvrda vjeramoja,
Da ja hoću tebe osvetiti.”
Zgledaše se, maom odoše Turci,
Za nj’ma ide nazorice Marko.
Kad izišli iz gore na polje, 55
Poćera ih Kraljeviću Marko,
Pa pristignu Murata vezira;
Trže sablju, ods’ječe mu glavu.
Svi mu tuže Kraljevića Marka.
U to doba dolazio Marko. 60
Pita care Kraljevića Marka:
”Vaj Boga ti, Kraljeviću Marko!
Zašt’ pogubi Murata vezira?”
Veli njemu Kraljeviću Marko:
”Da si meni, care, uradio, 65
Što uradi Murate vezire,
Ja b’ i tvoju odsjekao glavu.”
Car s’ izmiče, a Marko primiče.
A kad caru ponestalo klupe,
On se vati rukom u džepove, 70
Pa izvadi trideset dukata
I dade ih Kraljeviću Marku:
”Eto, Marko, trideset dukata,
Pa se napij na mehani vina.
Nek j’ od tebe moja glavam mirna, 75
A ti radi, što je tebi drago!”
Marjanović Luka br. 8
Od Ilije Trtice iz Crne Vlasi kod Vrhovina u Hrvatskoj
Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme. I/2. Junačke pjesme, knjiga druga, uredio Dr Stjepan Bosanac, Zagreb, 1897. str. 233-235.
