Lijer i gora
Rasta' lijer bijeli
Usred crne gorice;
Kad izrasta' visoko,
I cvijetom cvatio;
Nema cure, momčeta,
Da ga kitu ubere,
Da se l'jerkom okiti ....
Pa je lijer tužio,
Crnu goru proklinja':
Da listom ne listala,
Da joj grane uvele,
Da joj žile istrule! . . .
To slušala gorica,
Pa lijerku besjedi:
„Ne kun' mene, lijerče,
Svega cv'jeća ponose!
Za tebe je perivoj,
A ne crna gorica. —"