Lijep Salko za gradom sjeđaše,
od sunca se rukom zaklanjaše,
a od vjetra vezenim jaglukom.
Gledala ga sa pendžera draga,
gledala ga pa je govorila: 5
— Oj, boga ti, čelebija Salko!
Tri si puta na ćabu hodio,
a četvrti na carevu vojsku,
još mi nisi ništa dara dao!
Odgovara iza grada Salko; 10
— Hoćeš, draga, da se darivamo?
Il’ ćeš, draga, konja il’ sokola?
Il’ ćeš, draga, roba i robinju?
Il’ ćeš, draga, nebrojeno blago?
Progovara s pendžera djevojka: 15
— Ne budali, Sarajlija Salko,
ne budali, kad budala nisi!
Nisam paša da na konju jašem,
ni alajbeg da sokola nosim!
Nisam kada da me roblje dvori, 20
niti saraf da trgujem blagom!
Već ako ćeš darom darivati
i'na volju meni učiniti,
ne daj mene s majkom zimovati,
a ni s braćom ljeta ljetovati, 25
već me vodi svom bijelom dvoru!
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 326.
