Lijepa ti je Zlata Atlagića,
ljepote joj u svoj Bosni nema,
u svoj Bosni i Hercegovini.
To se čudo na daleko čulo!
Dolaze joj bezi plemeniti, 5
ulaguju mladi agalari.
Nikom Zlata ni mukajet nije.
Hvalio se gondže Mehemede,
hvalio se među jaranima:
— Zlata mi je dva put ishodila 10
i dva put me mlada pogledala.
Za to čula Atlagića Zlata,
gondže Mehi ’vako poručila:
— Dva put sam ti mlada ishodila,
oba puta okom pogledala. 15
Prvi put te mlada pogledala
da ja vidim ko si i kako si,
drugi put te jesam pogledala,
jesi li mi ostavio dvore.
To je Mehi vrlo mučno bilo, 20
u obraz mu krvca udarila
pa on uze sitnu tamburicu,
mahom siđe Zlati pod pendžere,
ugodio u najtanje žice,
sitno kuca, tanko popijeva: 25
— Majka Mehu po mahali traži,
Meho joj se po mejhani skita!
Majka Mehi Zlatu ponudila,
Meho neće zlatu Atlagića.
Jordamli je oka gospodskoga, 30
a tvrda je srca kamenoga.
Kad to čula Zlata Atlagića,
izletdla avliji na vrata,
ponijela jagluk suha zlata:
— Srce Meho, jedini u majke! 35
Jordamli sam oka gospodskoga,
srce znade za kime uzdiše,
duša znade za kime miriše.
Ona kiti gondže Mehemeda
karanfilom i sa alkatmerom, 40
daruje ga zlatnijem jaglukom.
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 736-737.
