L’jepa Fate sadila cvijeće,
Tri je plande[1] posadila redom:
Prvu plandu cv’jeća garofilja,
Drugu plandu rumene ružice,
Treću plandu miloduh cvijeća. 5
Garofilje sadi za đevere,
Drobnu ružu za mile zavice,
A miloduh ko joj srećan bude.
Tuder minu mlad neženjen Jovo,
Garofilje za klobuk zatiče, 10
Drobnu ružu vranu konju dava,
A miloduh za sobom zanosi.
Fatima ga s pendžera gledaše,
Ona njemu mlada besjeđaše:
„Proj’ se otlen, neženjeno momče, 15
N’jesam za te gojila cvijeće,
No sam mlada rosila cvijeće —
Garofilje za moje đevere,
Drobnu ružu za moje zavice,
A miloduh komu sreća bude!” 20
Ma govori mladožsnja Jovo:
„Dušo moja, lijepa đevojko,
Sestre moje, mile zave tvoje,
Braća[2] moja, a đeveri tvoji,
Miloduh je za mene usađen — 25
Dušo moja, ja sam sreća tvoja!”
Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, knjiga prva, različne ženske pjesme, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Beograd 1973., str. 7.
