Lijepa Mara izgubila dragog.
Žalila ga tri godine dana:
za godinu kose ne češljala,
a za drugu lica ne umila,
a za treću ne nasmijala se. 5
Kad četvrta nastala godina,
govorila lijepe Mare majka:
— Maro moja, kćeri moja draga,
umij lice, pleti pletenice
pa ti hajde među drugarice. 10
Progovara plemenita Mara:
— Prođi me se, moja mila majko,
prođi me se, ne zadaj mi jada!
Kad i odem među drugarice,
neću nakog nikad steći dragog. 15
Ja bih išla navrh Trebevića,
svega bih ga suzam’ pokapala,
Sarajevo jadom opasala.
Neka znade cijelo Sarajevo
da sam mlada izgubila dragog!20
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 491.
