Lihvarka/36
POJAVA III
SAVIĆKA (dolazi na balkon): Dakle tu smo! Ja zovem, tražim, a ona opet na balkonu! Lijepo, lijepo! Opet neka ludorija, ha? Stidi se! Djevojka, koju prosi onakav čovjek, izgleda koje kakve rite, što joj se ispod prozora prikradaju.
JELENA: Ja sam samo onako izašla; lijepa noć, pa...
SAVIĆKA: Pa? A šta, pa? Dolazio je neko, je l’? (Pavle i ostali promaknu za ćošak.) Ha! A šta je ono? Kakve su ono sjenke tamo? Govori! Za cijelo nijesu zbog tebe došli? Kazuj bezbožnice, šta je ono, a?
JELENA: Ali za Boga, ta ono je ulica, a ulicom je slobodno prolaziti svakome.
SAVIĆKA: Dabome! Ono je ulica, a ovo je balkon; a na balkonu posadila se Jelena kao pokisla svraka na plotu! O, djevojke, djevojke! Mislite da vas momci zbilja vole, a ne znate da iza vaših leđa stoji bogat otac ili tetka, zbog čega i oblijeću oko vas! Misliš da oni gledaju na tvoje napućeno perje! Ne, ne! Drugo oni traže. Zlato je njihova cilj, a gavrani ne oblijeću gdje ne osjećaju, da im je plijen spremljen.
JELENA: Ali za Boga, tetice, zar ne smijem ni na balkon izaći?
SAVIĆKA: Na balkon? O, kako je to nevina stvar: „na balkon izaći“! Pa dabome da ne smiješ, osim sa tvojim budućim mužem, kir Stavrom.
JELENA: Ja ne volim Stavra, ja ga neću!
SAVIĆKA: Ludorija! A ko ti kaže da ga voliš? Zar sam ja voljela moga pokojnog muža? A zar polovica žena vole svoje muževe? O ludo jedna! Ta to i jeste glavno udati se za imućna čovjeka, pa da vi’š, kako će te poslije stotinu udvarača oblijetati; samo čekaj, dok se za Stavra udaš!
JELENA: Ja nijesam naučila, da iko oko mene oblijeće.
SAVIĆKA: Dokle se udaš i to ćeš naučiti! A ti se moraš udati, jer ni ja ne mislim da samujem! Pa da si bogata, hajde de, udaj se za koga hoćeš; ali ovako, rita! Zavisiš od mene, pa ipak ne slušaš. Dosta dakle, ti ćeš poći za Stavra, kao ja što ću za Pavla.
JELENA: To nije istina! Pavle će mene da uzme.
SAVIĆKA: To li je dakle uzrok, što jednako na balkonu prezjavaš? A, čekaj beštijo nikakva, naučiću te pameti pod ključem! Unutra! (Odvuče je, a iza bine čuje se njen glas.) Čekaj, čekaj malo! Zaključaću te ja, pa ćeš vidjeti, kako je, kad se ne sluša!
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Dragutin Ilić, umro 1926, pre 98 godina.
|