Lihvarka/3
POJAVA III
(Ulaze: napred Stavra noseći kofer i slamni šešir Jelin pod pazuhom. Za njim Jela, gđa Savićka i Anica.)
STAVRE (ilazeći s vrata): E onda oprostite, ja ću ga dati, da se na kalup metne, pa će se opet popraviti.
JELA (istrgne mu šešir): Ko je još vidio da se izlomljeni šešir na kalup meće.
STAVRE: A ja ću vam kupiti fes, on se ne gužva, i mnogo je jeftiniji, vjerujte mi.
JELA: Hvala na pažnji, ali ja ne nosim srpski (ode u drugu sobu.)
STAVRE: O vi djevojke, djevojke! Samo je li što u modi, to ćete ponijeti, pa makar bila i nakarada. Nećete fes, a trpate na glavu koje kakva svračija i orlova gnijezda.
SAVIĆKA (koja je za to vrijeme razgledala po sobi): Aratos ti i toga putovanja i banje, kad se moraš poslije jediti! Ovamo ti, ti — (povuče Anku za ruku) šta je ovo? Zašto ove stolice ovako stoje? A gde je navlaka sa ove stolice? Šta si radila, je li? Blenula si u tvoga gospodičića vjerenika, ha? O, Bože, Bože! Danas već ni čestitog slugu ne možeš naći.
ANICA: Ali gospođo ...
SAVIĆKA: Dosta! Gle, gle; ova sluškinja, ova kujnska metla, pa i ona pružila jezik! hoće da se pravda! Šta je bilo? — Je l’ me ko tražio?
ANICA: Niko, gospođo.
SAVIĆKA: Pa šta čekaš tu? hoćeš valjda da ostanem bez ručka?
ANKA: Idem, idem (za se u hodu). Ova je, mora biti, noćas rđavo spavala (ode.)
|