Lihvarka/10
POJAVA X
(Ulazi Pavle noseći bijelo psetance.)
PAVLE: A! Ta je l’ moguće! Gospodar Stavre! Ao lijo jedna, hoćeš valjda još nekom onako na zelen za tri stotine da prodaš dvije stotine i pedeset dukata?
STAVRE (s osmjehom): Baš ste vrag. Za Boga, pa ljudi smo, treba da se živi; ko vas tjera da kupujete moj novac. A šta tražite vi ovdje?
PAVLE: Neću novaca, vjerujte. Donesoh samo psetance gđi Savićki, ona ga je izgubila, a znam da ga jako voli.
STAVRE: O, ona ga voli kao da joj je rođeni sin. Dajte ga samo ovamo; to će je jako obradovati.
PAVLE: Zbilja? E onda ću joj ga sam predati.
STAVRE: Pa dobro, vi pričekajte, sad ću joj javiti (ode).
PAVLE (sam): Tako! Ona me je marama uvela u njezine odaje. A tri sata su već kako obilazim. Ono su vrata od njezine spavaće sobe, ovde sigurno Jela spava, poznajem to po onoj maloj crvenoj papučici (digne papuču). Ala je to mala nožica, vrlo lijepa nožica!
|