Lejla Blaževića (Ljubuški)

Izvor: Викизворник


Lejla Blaževića (Ljubuški)

0001 Otkako je svijet postanuo,
0002 Nije ljepši cvijet procvanuo,
0003 Nit je ljepša procvala djevojka,
0004 Neg Omera Lejla Blaževića.
0005 Prose Lejlu na četiri strane,
0006 Ali Lejla ne će ni za koga,
0007 Već svog dragog Tanković-Osmana;
0008 Koji ima trijest samokresa,
0009 Sami krešu, sami vatru daju.
0010 To začuo Senjanin Ivane,
0011 Govorio Senjanin Ivane:
0012 »Ah tako me ne rodila majka,
0013 Već kobila, koja konje rađa;
0014 Ja ću skovat trijest samokresa,
0015 Sami krešu, sami vatru daju;
0016 Ja ću skovat nože suhog zlata,
0017 Ja ću skovat burme suhog zlata;
0018 Premamiću Lejlu Blaževića.« 
0019 Što je Vlaše pjano govorilo,
0020 To trijezno Vlaše učinilo.
0021 I on kuje trijest samokresa,
0022 Sami krešu, sami vatru daju,
0023 I on kuje burme suha zlata,
0024 I on kuje nože suha zlata.
0025 Kad je bio s večer’ po jaciji,
0026 On mi ode Lejli pod pendžere,
0027 Te on mače sitne basamake,
0028 Od stotinu i tri basamaka,
0029 I pope se Lejli na pendžere,
0030 Kucnuo je rukom u pendžere.
0031 Progovara Lejla Blaževića:
0032 »Ko to kuca rukom po pendžeru,
0033 Nije vakta kucat na pendžere.« 
0034 Govorio Senjanin Ivane:
0035 »Zar me, dušo, poznati ne moreš,
0036 Svoga dragog Tanković-Osmana?« –
0037 »A kad si ti Tanković Osmane,
0038 Kamo tebi trijest samokresa,
0039 Sami krešu, sami vatru daju?« –
0040 »Evo mi ih, Lejlo, dušo moja.« –
0041 »A kad si ti Tanković Osmane,
0042 Kamo tebi noži suha zlata?« 
0043 »Evo mi ih, Lejlo, dušo moja.« –
0044 »A kad si ti Tanković Osmane,
0045 Kamo tebi burme suha zlata?« –
0046 »Evo mi ih, Lejlo, dušo moja.« –
0047 »A kad si ti Tanković Osmane,
0048 Kamo tebi vezena jagluka,
0049 Što sam ti ga ja Lejlija dala?« 
0050 Tu se Vlaše vrlo prepanulo:
0051 »Osto mi je, dušo, u mejhani.« –
0052 »Kada si ti Tanković Osmane,
0053 Što si tako grlo prom’jenio?« –
0054 »Ja sam, dušo, pićem pretjerao,
0055 Pa sam stoga grlo prom’jenio;
0056 Hajde, Lejlo, da idemo dvoru!« 
0057 Prevari se, ujela je guja! –
0058 Oprema se Lejla Blaževića
0059 Ona siđe niz tanahnu kulu,
0060 Od nje Vlaše lice okretaše,
0061 On je meće za se na konjica,
0062 Tri puta je opasao pasom,
0063 I četvrti od sablje kajasom,
0064 Te otište preko polja ravna.
0065 Njemu veli Lejla Blaževića:
0066 »Moj Osmane, moj očinji vidu,
0067 Zar me vodiš prodat u Kaure?« 
0068 Njojzi veli Senjani Ivane:
0069 »Nije ovo Tanković Osmane,
0070 Već je ovo Senjanin Ivane.« 
0071 Kad je Lejla riječ razabrala,
0072 Ciknula je kano ljuta guja;
0073 Belenzuke s ruku bacijaše,
0074 Kad naiđe mali Šaban-aga,
0075 Neka vidi, žalosna mu majka,
0076 Da mu ode Lejla u Kaure.
0077 Alčatkiju sa glave bacila,
0078 Kad naiđe gojeni Halile,
0079 Neka vidi, žalosna mu majka,
0080 Da mu ode Lejla u Kaure.
0081 Pa je rusu kosu odrezala,
0082 Svoju kosu na drum je bacila,
0083 Neka vidi Tanković Osmane,
0084 Neka vidi, žalosna mu majka,
0085 Da mu ode Lejla u Karue. –
0086 Glas do glasa, haber do habera,
0087 Haber dođe gojenom Halilu:
0088 »Zlo ga sio, gojeni Halile,
0089 Odvedena Lejla u Kaure,
0090 Odveo je Senjanin Ivane!« 
0091 Kad to čuo gojeni Halile,
0092 Ciknu Halil kano ljuta guja,
0093 Pa on ide agi Mustaf-agi:
0094 »Mustaf-aga, trista puta brate,
0095 Odvedena Lejla u Kaure,
0096 Odveo je Senjanin Ivane.
0097 Hoću ići potražiti Lejlu,
0098 Da ću svoju izgubiti glavu.« 
0099 Mustaf-aga njemu govorio:
0100 »Ne budali, gojeni Halile,
0101 Nek je traži Tanković Osmane,
0102 Lejla hoće Tanković-Osmana.« 
0103 Opet veli gojeni Halile:
0104 »Mustaf-aga, trista puta brate,
0105 Hoćeš li mi u pomoći biti,
0106 Hoću tražit Lejlu Blaževića!« 
0107 U to doba mali Šaban-aga:
0108 »Mustaf-aga, trista puta brate,
0109 Odvedena Lejla u Kaure,
0110 Odveo je Senjanin Ivane,
0111 Hoću ići potražiti Lejlu,
0112 Da ću svoju izgubiti glavu!« 
0113 Mustaf-aga njemu govorio:
0114 »Ne budali, mali Šaban-aga,
0115 Nek je traži Tanković Osmane,
0116 Lejla hoće Tanković-Osmana!« 
0117 Opet veli mali Šaban-aga:
0118 »Mustaf-aga, trista puta brate,
0119 Hoćeš li mi u pomoći biti,
0120 Hoću tražit Lejlu Blaževića!« 
0121 U ta doba Tanković Osmane:
0122 »Mustaf-aga, trista puta brate,
0123 Odvedena Lejla u Kaure,
0124 Odveo je Senjanin Ivane,
0125 Hoću ići potražit Lejle,
0126 Da ću svoju izgubiti glavu!
0127 Hoćeš li nam u pomoći biti?« 
0128 I odoše svom bijelom dvoru,
0129 Otvaraju popete sanduke,
0130 Oni vade katanske haljine,
0131 Škrljak-kapu na glavu ustiču,
0132 Benevreke na noge oblače,
0133 A raspleću ture od perčina,
0134 I upleću križe i medalje;
0135 Kad je muka nije ni grehota:
0136 I odoše Senju kamenome.
0137 Kad su došli Senju kamenome,
0138 Tu ne sjede mladi bazrđani,
0139 Već tu sjede dikle bazrđani,
0140 Popustile noge niz police,
0141 A niz noge tanke nogavice.
0142 Govorile dikle bazrđani:
0143 »Bog ubio tri mlade katane,
0144 Od kako je Senje postanulo,
0145 Nije žešći Madžar prolazio,
0146 Na žešćijem konj’ma od mejdana.« 
0147 Njima vele tri Turčina mlada:
0148 »Pazar-bule, ne sol’te smokava,
0149 Gdje je ovdje najpjan’ja mejhana,
0150 U njojzi krčmarica Mara?« 
0151 Njima vele pazar-bule mlade:
0152 »Vi se često obzirte na l’jevo,
0153 Vidjećete populana vrata,
0154 Dvije halke od suhoga zlata,
0155 Ono nam je najpjan’ja mejhana.« 
0156 I odoše tri Turčina mlada,
0157 Odjahaše konje od mejdana.
0158 Ugleda ih krčmaric Mara,
0159 I poznade gojenog Halila,
0160 Ruke širi krčmarica Mara,
0161 Ruke širi, u lice ga ljubi:
0162 »Gdje si, jadan, gojeni Halile?« 
0163 Njojzi veli gojeni Halile:
0164 »Ne turči me, krčmarice Maro,
0165 Ne turči me, kad nevolje nije,
0166 Mogu s tebe izgubiti glavu.« 
0167 Govorila krčmarica Mara:
0168 »Ne vlaši se, gojeni Halile,
0169 Ne vlaši se, kad nevolje nije,
0170 Vjera moja, izdavanja nema.« 
0171 Njojzi vele tri Turčina Mlada:
0172 »Krčmarice, po Bogu sestrice,
0173 Odvedena Lejla u Kaure,
0174 Odveo je Senjanin Ivane.« 
0175 Njima veli krčmarica Mara:
0176 »Kad vidio, kakva je djevojka,
0177 Poslao je zadarskome banu,
0178 Ne smio je kod sebe držati.
0179 Poslao je Zadru kamenome,
0180 Gdjeno nikad Turčin ne ulazi,
0181 Otklen nikad roblje ne izlazi.« 
0182 Kad to čula tri Turčina mlada,
0183 Ciknu Osman kano ljuta guja:
0184 »Krčmarice, po Bogu sestrice,
0185 Kako ćemo Lejlu izbaviti?« 
0186 Kad to vidi krčmarica Mara,
0187 Što to čine tri Turčina mlada,
0188 Njojzi se je v’oma sažalio,
0189 Te je njima ’vako govorila:
0190 »Ne plačite, tri Turčina mlada,
0191 Evo vama čistu vjeru dajem,
0192 Da ću vaske Zadru opremiti,
0193 U đemiji Đura Latinina;
0194 On je davno sa mnom pobratime,
0195 Vodiće vas moru na đemiju.« 
0196 Kad to čula tri Turčina mlada,
0197 Govorila tri Turčina mlada:
0198 »Skuhaj nama do tri brašljenice,
0199 Ispeci nam tri šarke kokoši,
0200 To će nama bršljenica biti.« 
0201 Kad u jutru bijel dan osvanu,
0202 Odvede ih krčmarica mlada,
0203 Odvede ih moru na đemiju,
0204 Daje njiha Đuru Latininu:
0205 »Pobratime, Đuro Latinine,
0206 Primi meni tri katane mlade,
0207 Jer su oni iz Semendre grada,
0208 Njiha šalje od Semendre bane,
0209 Šalje njiha Zadru kamenome.
0210 On je čuo veliko veselje,
0211 Zarobljena Turkinja djevojka,
0212 Šalje njiha banu na veselje.« 
0213 Prima njih Đuro Latinine,
0214 Odvede ih Zadru kamenome.
0215 I dođoše Zadru kamenome;
0216 Pravo idu zadarskome banu.
0217 Njima veli od Zadarja bane:
0218 »Otklena ste, tri katane mlade,
0219 Otklena ste, od kojega grada?« 
0220 Njemu vele tri katane mlade:
0221 »Gospodine, od Zadarja bane,
0222 Mi smo mladi od Semendre grada;
0223 Poslo nas je od Semendre bane,
0224 Poslo nas je tebi na veselje,
0225 Što s’ dobio Turkinju djevojku.« 
0226 Kad to čuo bane Kaurine,
0227 On govori maldim katanima:
0228 »Hej aferim, tri katane mlade!« 
0229 Donese im vina rumenoga,
0230 Ovnovine debeloga mesa.
0231 I beškota hljeba bijeloga.
0232 Vino piju tri Turčina mlada,
0233 A u sebi Boga spominjahu,
0234 Kad je muka, nije ni grehota.
0235 Birmem banu sitna knjiga dođe
0236 Od onoga Senjanin-Ivana:
0237 »Čuješ li me, od Zadarja bane,
0238 Ti u dvoru tri Turčina imaš,
0239 Došli su ti vraćati djevojku;
0240 Jedan Turčin omalena rasta,
0241 Omalena, širokijeh pleća,
0242 Ono ti je glavom Šaban-aga;
0243 Drugi Turčin gojeni Halile,
0244 U lišcu je kano i djevojka,
0245 A u struku ljepši neg djevojka;
0246 Treći ti je Tanković Osmane,
0247 Više mu je bena po obrazu,
0248 Nego nokti po knjizi bijeloj.« 
0249 Knjigu uči od Zadarja bane,
0250 A na Turke očima pokreće; -
0251 Sve su Turci, ko što knjiga kaže.
0252 Govorio od Zadarja bane:
0253 »Dones’te mi bijele indžile.« 
0254 Šabane se krije za Halila,
0255 A Halil se krije za Osmana;
0256 Osman čita bolje, nego bane.
0257 Govorio od Zadarja bane:
0258 »Bog ubio Senjanin-Ivana,
0259 Ma’ ne smakoh tri katane mlade!« 
0260 Na avliji sjajno kolo igra,
0261 Izvedoše Turkinju djevojku.
0262 Ja kakva je,ujela je guja!
0263 Svo je kolo glavom nadhitila,
0264 A ljepotom mlada začinila.
0265 Govorile tri katane mlade:
0266 »Gospodine, od Zadarja bane,
0267 Je li izun kolo pogledati,
0268 Da vidimo Turkinju djevojku,
0269 Je li ona, ko štono je kažu.« 
0270 Izun dade od Zadarja bane,
0271 I odoše tri Turčina mlada,
0272 I odoše kolo pogledati.
0273 Al u kolu Lejla Blaževića.
0274 Kad je Osman ugledao Lejlu,
0275 U Osmanu srce zaigralo.
0276 Iznesoše tepsiju dukata,
0277 Ne bi li se prevarila Lejla,
0278 Ne bi li se prevjerila Lejla.
0279 Lejla im se prevariti ne će,
0280 Lejla im se prevjeriti neće:
0281 Već spominje Boga i Šabana:
0282 »Moj Šabane, moje ljute rane!
0283 Doklen čujem tebe u životu,
0284 Lejla ti se prevariti ne će,
0285 Lejla ti se prevjeriti ne će!« 
0286 Iznose joj tepsiju bisera,
0287 Ne bi li se prevarila Lejla,
0288 Ne bi li se prevjerila Lejla.
0289 Lejla im se prevariti ne će,
0290 Lejla im se prevjeriti neće,
0291 Već spominje Boga i Halila:
0292 »Moj Halile, moj očinji vidu!
0293 Dok te čuje u životu Lejla,
0294 Lejla ti se prevariti ne će,
0295 Lejla ti se prevjeriti ne će!« 
0296 Iznose joj klince i čekiće,
0297 Da prikuju Lejlu Blaževića,
0298 Ne bi li se prapadnula Lejla,
0299 Ne bi li se prevjerila Lejla.
0300 Lejla im se prepadnuti ne će,
0301 Lejla im se prevjeriti ne će,
0302 Već spominje boga i Osmana:
0303 »moj Osmane, rano neprebona!
0304 Lejla ti se prepadnuti ne će,
0305 Lejla ti se prevjeriti ne će,
0306 Doklen čujem tebe u životu!« 
0307 Osman dalje durati ne može;
0308 Veće viknu grlom i avazom:
0309 »Evo mene, Lejlo, dušo moja,
0310 Nemoj mi se, dušo, prevariti,
0311 Nemoj mi se, dušo prevjeriti,
0312 Nemoj dati vjeru za nevjeru,
0313 L’jepu vjeru tursku za kaursku!« 
0314 Za njima su potjer potjerali,
0315 Al je njima loša sreća bila,
0316 Od grada im zatvorena vrata.
0317 Al je njima dobra sreća bila,
0318 Od crkve im otvorena vrata,
0319 U crkvu se Turci zatvorili.
0320 Malo vr’jeme, za dugo ne bilo,
0321 Govorio Hrnjo Mustaf-aga,
0322 I on viče slugu Huseina:
0323 »Huseine, moja vjerna slugo,
0324 Hajde skuči bajrak s čiviluka,
0325 Razapni ga pred malu džamiju,
0326 Pa mu temre udari u zemlju,
0327 A ispali do dva vedenika,
0328 Koji žderu litru tučenika,
0329 Nek se kupe mladi Krajišnici.« 
0330 U mlađega pogovora nema;
0331 On dokuči bajrak s čiviluka,
0332 Pa mu temre udari u zemlju,
0333 A ispali do dva vedenika,
0334 Koji žderu litru tučenika.
0335 Ode jeka niz eski-Kladušu,
0336 Skupiše se mladi Krajišnici.
0337 U to doba aga Mustaf-aga,
0338 Njima veli aga Mustaf-aga:
0339 »Čujete l’ me, moja braćo draga,
0340 Otišo je Halil za djevojkom,
0341 Pa se bojim gojenu Halilu,
0342 Da mi ne će Halil poginuti.
0343 Ko imade ostarjelu majku,
0344 Nek ne ide u četu junačiku;
0345 Ko imade vjernu ljubu svoju,
0346 Nek ne ide u četu junačku,
0347 Da ne kune na tanahnoj kuli.
0348 Kome duća divan-kabanica,
0349 Mač i puška i otac i mjka,
0350 Koji more stići i pobjeći,
0351 Na zapetu pušku udariti,
0352 Neka ide u četu junačku.« 
0353 Osuše se mladi Krajišnici,
0354 I ostade trista Krajišnika,
0355 Ode Mujo u četu junačku.
0356 Kud god išli u Zadar su sišli,
0357 Kad su došli u goru zelenu,
0358 Mustaf-aga družbi govorio:
0359 »Čujte l’ me, družinice moja,
0360 Ostanite u gori zelenoj,
0361 Pokraj b’jele crkve manastira,
0362 A ja idem do Zadarja sići,
0363 Da potražim gojena Halila.
0364 Kada pukne vezena šešana,
0365 Vi siđite, moja braćo draga,
0366 Pokraj b’jele crkve manastira,
0367 Ondje ćemo mačem udariti;
0368 Što god nama Bog i sreća dade.« 
0369 Pa oblači katanske haljine,
0370 I on ode Zadru kamenome,
0371 I povede malog Radojicu.
0372 Kad je došo Zadru kamenome,
0373 Oko crkve topi udarahu.
0374 Osjeti se aga Mustaf-aga,
0375 Da je zašo Tanković Osmane,
0376 A i bratac gojeni Halile.
0377 Mustaf-aga Radu govorio:
0378 »Čuješ Rade, ako Boga znadeš,
0379 Oko crkve pucaju topovi,
0380 Ondje nam je gojeni Halile;
0381 Kaž mu, Rade, ako Boga znadeš,
0382 Da je došo aga Mustaf-aga.« 
0383 Mujo ide banu Kaurinu,
0384 Njemu veli od Zadrja bane:
0385 »Otklena si, neznana katano,
0386 Otklen li si, od kojeg li grada?« –
0387 »Gospodine od Zadarja bane,
0388 Iz Jajca sam Jajčanine Vuče;
0389 Ja sam čuo za tvoje veselje,
0390 Ja sam došo na tvoje veselje.« 
0391 Vrlo ga je bane dočekao,
0392 Bojali mu čibuk zapalio,
0393 Crvenim ga vinom napojio.
0394 Stade njemu bane kazivati,
0395 Kako bila tri Turčina mlada,
0396 I kako su u crkvu pobjegla,
0397 Kako bije i danju i noći.
0398 Njemu veli aga Mustaf-aga:
0399 »Je li prosto meni govoriti?« –
0400 »Prosto ti je, Jajčanine Vuče!« –
0401 »Jazuk ti je crkvu oboriti;
0402 Mi moremo njiha prevariti,
0403 Na prevaru njiha povaditi,
0404 Ko što sam ih puno prevario.« 
0405 To je banu vrlo milo bilo,
0406 Pokloni mu tri Turčina mlada,
0407 Ode Mujo na crkvenska vrata;
0408 Odmakoše od crkve topove.
0409 Rade njima prije kazivao,
0410 Da je došo aga Mustaf-aga;
0411 Tu se Turci vrlo veselili.
0412 Dođe Mujo na crkvenska vrata:
0413 »Otvarajte, tri Turčina mlada,
0414 Banu sam se za Vas umolio,
0415 Bane Vas je meni poklonio.« 
0416 Kad to čula tri Turčina mlada,
0417 Od crkve su otvorili vrata,
0418 Uhvatio tri Turčina mlada,
0419 Ruke veže, ali ih ne steže.
0420 Haber dođe od Zadarja banu:
0421 »Izmami ti Jajčanine Vuče,
0422 Izmami ti tri Turčina mlada,
0423 Sveza njima ruke naopako.« 
0424 To je banu vrlo milo bilo:
0425 »Hej aferim, Jajčanine Vuče,
0426 Blago majci, koja te rodila,
0427 I sestrici koja te njihala.« 
0428 Bane veli Jajčaninu Vuku:
0429 »A Boga ti, Jajčanine Vuče,
0430 Hajd’ pogubi tri Turčina mlada.« 
0431 Njemu veli Jajčanine Vuče:
0432 »Gospodine, od Zadarja bane,
0433 Mi ne ćemo njiha pogubiti,
0434 Sjutra i jest cvijetna nedjelja,
0435 Izić’ ćemo crkvi manstriru,
0436 Usjeć’ ćemo tri drenova koca,
0437 Metnućemno Turcim’ na ramena,
0438 Povesti ih crkvi manastiru
0439 I povesti Turkinju djevojku,
0440 Na polju ih na kolac nabiti;
0441 Neka vidi Turkinja djevojka,
0442 Da turčina ni jednoga nema.« 
0443 Toje banu vrlo milo bilo.
0444 Kad svanulo i sunce granulo,
0445 Podigli se crkvi manastiru,
0446 Povedoše tri Turčina mlada,
0447 Na ramena koce im metnuše.
0448 Povedoše i Turkinju mladu,
0449 I sa njome trijest djevojaka.
0450 Kad su bili nasred polja ravna,
0451 S njima ide od Zadarja bane
0452 A pred njima Riđanine Vuče,
0453 A na riđoj svojoj bedeviji,
0454 Preskočio Turkinju djevojku.
0455 Kad su bili preko polja ravna,
0456 A da vidiš age Mustaf-age:
0457 Kada Vlasi u crkvu uđoše,
0458 On ispali vezenu šešanu,
0459 A Turcima oprostio ruke,
0460 A u ruke ćorde uturio.
0461 I dotrka trista Krajišnika,
0462 U crkvu su juriš učinili,
0463 Pogibiše od Zadarja bana,
0464 Zarobiše trijest djevojaka,
0465 Pogubiše Riđanina Vuka,
0466 Zarobiše riđu bedeviju,
0467 I uzeše Turkinju djevojku,
0468 I odoše poljem pjevajući.
0469 Hoće Mujo Lejlu za Halila,
0470 Lejlija je Muju govorila:
0471 »Mustaf-aga, trista puta brate,
0472 Ah tako ti dina i imana,
0473 I tako ti šehri-ramazana,
0474 Nemoj mene s Osmom rastaviti!« 
0475 Za Osmana vjenča se djevojka.



Izvor[uredi]

Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, sabrao Kosta Herman 1888-1889, knjiga II, drugo izdanje, Sarajevo 1933. str. 498-510