S one strane Morave,
Bela Dudo!
S one strane Morave,[1]
Beo čador razapet.
Pod njim sedi Leventa, 5
Na krilu mu Latinka,
Latinski mu govori,
Arbanaski zanosi:
"Ljubi mene, Leventa." —
"Ne ću, Bogme, Latinka! 10
"U men' ima devet grad',
"I deseti Beograd,
"U svakome po ljuba,
"Svaka njija po sina,
"A najmlađa devojku, 15
"Nju mi prose svatovi,
"Devetori banovi,
"I najposle Jerko ban;
"Majka daje, te daje,
"A ja ne dam, te ne dam; 20
"Dok ne zida ćupriju
"Od svog dvora do moga
"Od kamena mermera,
"I biserom potkiti:
"Kad je stanu voditi, 25
"Neka kamen zvekeće,
"Neka biser trepeće."
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 432-433.
