Ja usadih vitu jelu,
vitu jelu na kamenu,
i uz jelu b'jelu lozu,
i uz lozu struk bosiljka.
Vrgoh momu čuvaricu,
a ja odoh na vojnicu
vojevati godinicu.
Ne vojevah ni godine,
glas me stiže, dva sretoše,
da je jela posječena,
b'jela loza ozobana,
struk bosiljka ur'jezano,
mlada moma obljubljena.
Ja se vratih, povjerovah.
Kad ja dođoh k vitoj jeli,
ne more joj konj pristupit
od visine vite jele,
od rodbine b'jele loze,
od mirisa bosiljkova,
od ljepote mlade mome.
Rekoh konju: "Grizi jelu!"
A sokolu: "Zoblji lozu!"
A ja idem ljubit momu.
Srpske narodne pesme (ženske), većinom ih u Slavoniji skupio Đorđe Rajković. Izdala "Matica srpska", u Novome Sadu u štampariji Ignjata Fuksa, 1869., str. 34-35.
Zlatna pjena od mora, Narodne pjesme Srba u Hrvatskoj, priredio Zdravko Krstanović, Rad, Beograd, 1990.
