Lažni car Šćepan Mali/5

Izvor: Викизворник

Petar II Petrović Njegoš

Vikipedija
Vikipedija
Vikipedija ima članak u vezi sa ovim tekstom:




◄   Djejstvije četvrto   ►

<poem>


JAVLENIJE PRVO

U SKADAR U SOBI MEHMET-PAŠINOJ

KARAMAN-PAŠA DUKAĐINSKI

Alaha mi i njegove brade, baš nam kape lete oko glave. Po četiri lule izdimismo, a po osam kafah okidosmo, da riječi jedne ne piskosmo; dosadno je upusto brbljanje, ali ni tu dobra posla nije kad se smrzne jezik u vilice.

MULA HASAN

Kad su srce i duša stegnuti, nejma čovjek ćeifa zboriti.

IMAN HUSEIN

Pet molitvah preskakat ne treba, treba trčat što se brže može na sveštenu poklič muezina, pa će alah s velikim prorokom s duše maći svakoju tegotu, dat svakome što mu srce žudi.

KARAMAN-PAŠA

Jok, dina mi, to ne biva tako. Kad trpija na dušu napane, sve molitve i svi muezini ne mogu je sa duše skinuti dok se sama kako ne ukloni, dokle čovjek od nje ne prekuži, al' dokle ga s dušom ne razdvoji; bolijesti od nje teže nije.

MULA HASAN

Trpija je poklapna na dušu kako mora na mlado tijelo, al' i ona imade ećima - pravi razum s bistrima očima, koje stvari ovoga svijeta čisto vide, a ne kroz koprenu. A kada bi bilo ka ti kažeš, što bi svijet bio do trpija?

KARAMAN-PAŠA

A da što je svijet do trpija? Musafa mi rad bih bio znati za vas te ste naši književnici, je l' na srcu ka na jezik vama; vjerujete l' tome što zborite, ali samo dubaru bacate da bješite bezumnu fukaru.

MULA HASAN

Ta nijesmo ni mi od čelika, jer iskrica najmanja oprži; al' sa sobom uredbu činimo, liječimo sebe i ostale. A bez toga što bi insan bio?

IMAN HUSEIN

Čisti avdes i čisto klanjanje od toga su najpreči ljekovi; lijek drugi ja tome ne znadem - naš ga alah i naš prorok nejma; a što oni nejmaju dvojica, nejma toga kod nas ni na nebu.

KARAMAN-PAŠA

S mulom mi se pamet malo zgađa, ali s tobom ne može nikako; molitve su dobre i predobre, ali one lijek ne bivaju; one s neba klikuju ljekove, pa alaha s prorokom klikuju da nas brane od zla svakojega.

MULA HASAN

Molitve su nužde sačinile. A da zemlju zle nužde ne gnječe, ne bi nebo imalo dosade, robinja mu ne bi zemlja bila.


JAVLENIJE DRUGO

MEHMET-PAŠA (ispravljajući se s divana i svijesteći se od klapnje)

Đe vrag crni zacari đavola među onom šakom zlikovacah te nam dade ovoliko posla, pa još kakva posla krvavoga. Na gomile glave ostavismo, istrošismo haznu i džebanu, pa kakav smo posa uradili? Repa vragu vidjeli nijesmo kakva muka jošt pred nama stoji.

KARAMAN-PAŠA

Da je prosto po stotinu putah što nas Moskov gnječi i razgoni, prosto bilo velikim silama što nas lome sa svakoje strane, veće biva štete no sramote; al' ne prosto nikad ni dovijek što se s nama sav svijet kaliži đe se naše sile izlomiše na hajdučkom jednome gnijezdu. Je li ikad ovo igđe bilo otkad tisa i vijek nikoše?

MEHMET-PAŠA

Pređe vojske bjesmo okupili sto i dvadest tevterom hiljada; sad mislimo stotinu kupiti. Kunem vi se paći vjerom turskom: bih volio, radije pregnuo vrelo gvožđe dohvatit zubima no na Crnu Goru udariti i tražiti đe se nać ne može toga vraga te ga carem zovu.

KARAMAN-PAŠA

Znadi čisto, čestiti većile, da ga naći dovijek nećemo; pređe bi se sitna para našla da je bacim u morsku pučinu no taj vraži i opaki čovjek u krvave one prokletije. Čuvaju ga ka amanet neki, pa mu i mi digosmo cijenu, draži im je sada trista putah.

MEHMET-PAŠA

To se čisto vidi, ne krije se, koliko ga ljube i poštuju; s Moskovom se evo neko doba oni braća nekakva nazivlju, spram Moskova gotovo se krste; al' kad onaj princip kod njih dođe i donese iz Moskve fermane te podjari listom Crnogorce na zlo naše i na pakost tešku, Crnogorci njega nagrdiše radi svoga cara opakoga.

KARAMAN-PAŠA

Koliko je butumom svijeta, nemirnoće niti opačila crnogorskog nigđe ne imade; zlikovci su i krvopioci, od iskona pravi din-dušmani; ta veće je u njih prokletila nego u sve goropadne orde što su pod vlast cara šaitana. Bog je dao ere ih je malo, jer nejmaju sprave ka trebuje. A da ih je više, musafa mi, i sa spravom da su ponaredni, turske kape ostavili ne bi baš do Šama i do Parašama.

MEHMET-PAŠA

Slike nigđe u svijet nejmaju, koliko je pod bogom insana; ta oni su slijepe budale: što su šćeli, moglo im je biti od padiše i našeg devleta, samo da se malo opamete i zločinstva svoja da ostave. Al' badava svašto na svijetu sa jednijem sl'jepijem narodom; draže mu je zlo i pakost svoja no ikakvo dobro na svijetu. I s njima se na kraj ne dolazi dok s' nevjerno ne utre kotilo. A ko bi ga moga utrijeti? Ja se čudim, tako mi sedžade, nevjernike što naš alah trpi, iz svijeta što ih ne išćera ka nevjerni narod Đanben-đana.


JAVLENIJE TREĆE

MULA HASAN

Ja se čudim, lijepe mi ćabe, takvi ljudi, kako govorite, te kudite što se kudit ne da i što ima te kakvu cijenu.

KARAMAN-PAŠA

Deder kaži ti njinu cijenu, i kako se zove - da vidimo.

MULA HASAN

Kako, pašo, ako boga znadeš, da l' ne vidiš kako im se zove? Te cijene niko drugi nejma, imati je nije lako, pašo. Srpsko carstvo pade na Kosovu, potrese se svijet od Turčina, u ropstvo nam padoše narodi, bliži pade, a daljni ostade. Ne osta li nama Crna Gora uprav, pašo, u našim njedrima ka gnijezdo kraj rijeke plahe? Od Kosova do današnjeg dana naše vojske na nju udaraše; mnoge naše vojske izgiboše, sjekoše ih, robiše, pališe, zlo im svako na svijet radiše; sva je Crna Gora zasijata sa našijem i njinim kostima, - pokorit je nikad ne mogasmo. Kud će veće dike i cijene? Dina mi se načudit ne mogu, kad pogledam sve njihove muke, ka to ljudstvo do danas doživje.

KARAMAN-PAŠA

Ti se, mula, ka da pokavuri. Kako hvališ jedne nevjernike i zločince od svakoje ruke kojino se našom krvlju hrane?

MULA HASAN

Bilah tespih, kavurin nijesam, nit' bih ovo reka pred kavurma, - pošteno je pravo govoriti: zločinci su - istina je prava; na zločinstvo mi ih nagonimo. Zlo činiti, ko se od zla brani, tu zločinstva nije nikakvoga.

KARAMAN-PAŠA

Da imaju, i da hoće dati, svak bi reka ere si podmićen; nego da te čuju kako zboriš, bi ti kolač nekakav poslali, barem dobra da ispečeš ovna.

MULA HASAN

Stavi ruku ti na tvoje srce, pa mi reci govorim li pravo.

KARAMAN-PAŠA

Ala, bila, imaš pravo, mula. Svi se poslu ovome čudimo što se devlet ovoga ne prođe kad se dosad silom ne uradi, đe smo ono krvavo gnijezdo učinili, na njem urišeći, kasapnicom našom i njihovom. Koliko je na nju ljudstva leglo - da ustanu, babove mi duše, sve bi one gore prekrilili. S tijem smo im dignuli cijenu; a da smo ih na mir ostavili, maleni su oni u svijetu, ime bi im davno poginulo u svijetu i u narodima.


JAVLENIJE ČETVRTO

MEHMET-PAŠA

Smiješni su i ovi padiše: kad im nešto pod kapom zavrti, oni hoće pod svakoji način da im svijet bude pelivanom, da se kreće po njihovoj volji; a to biti nikako ne može. Ka si knjigu u Stambul učio, skoro otud došao, imane, što fukara i svijet egleni o padiši Abduli Hamidu? Je li za čem, kakva li ga kažu? Hoće l' naše popraviti stvari sa Moskovom i sa ostalima?

IMAN HUSEIN

Kažu da je pobolji od brata. Stvari lako popraviti nije; kako dinu metnu Moskov kleti obadvije šake u perčinu, već je slava naša poginula, kavurski smo sada zadušnici.

MEHMET-PAŠA

Davno li se nama okrenulo - tek sultani naši utekoše sa prestola u harem nesrećnji; tek počeše kopati bunare u odaje, u svome haremu, i sasipat rušpe u bunare, na njih ležat i noću i danju, karaulu čuvati rušpama; tek sultani na koran pljunuše, staše drijet vino i rakiju, te postaše bezumne bekrije. Kud će veće na svijet ludosti no učini baš u naše doba merametli padiša Mustafa. Rat objavi silnome Moskovu, rat objavi, pa ga zaboravi; no okupjaj paše i vezire od cijela njegovoga carstva na ogledu mahnitoj Hadici koga će mu sestra begenisat; šesnaest je putah okupljao svu gospodu svoju na ogledu, šesnaest je putah udavao svoju sestru jednom za drugijem. Moskov divno poznade padišu, navali mu sa svakoje strane; na moru ga, na suhu utuče, i uhvati Turke za vilice.

IMAN HUSEIN

Ja se uzdam, dragi gospodare, u stotinu pedeset džamijah, u dva puta toliko munarah, u pet putah toliko drugijeh bogomoljah što su u Stambolu. Sve su ovo carske zadužbine, svud se ovdje prava vjera slavi neprestano, i dnevi i noći; uz svaku se riječ pripijeva turski alah i prorok veliki. Oni će dva oči obratiti, svoju vjernu djecu nadgledati, satrijeti nevjerne kavure i proširit naše divno carstvo od istoka do zapada sunca.

MEHMET-PAŠA

Kurana mi, to je od nas zašlo. Premučni su nastali adeti, mučna će se prikučit vremena: kavurit se, al' u Šam bježati, a bliže se turkovati neće. Ka će moći u uske čakšire klanjat Turci ali turkovati? Na špiku nam sablja ne pomaže, jošt kad krmad u Stambol zadreče. Tek začuju ovo pravi Turci, neka sandžak i šerif ugrabe, pa omiču put svetijeh mjestah.

IMAN HUSEIN (gotovo plačući)

Neće prorok mogući puštiti takva strašna da padne pogrda na gizdavu mater od svijeta, na sveti grad, koji njega slavi.

MEHMET-PAŠA

Sultani su nam propili vino; naskoro će Turci vidijeti đe sultani jedu krmetinu; popucat će srca u Turakah, popucati srca od žalosti. Oslačat će dinu krmetina, svi će Turci mukom umuknuti!


JAVLENIJE PETO

Dolazi Beglerbeg rumeli-valesi u Skadar s nekolike stotine konjanikah svoje svite. Pucaju topovi, biju nakarade; veliko mu veselje grade. Sretaju ga Karaman-paša, Mehmet-paša i uvode ga u saraj Mehmet-paše.

MEHMET-PAŠA

Dobro doša, čestiti valisu, hairli nam tvoj dolazak bio! Jesi li se utrudio ljuto? Jesu li te rastresli hatovi na ovome dugačkome putu?

BEGLERBEG (jedva govoreći od debljine)

Baš se jesam grdno utrudio, što nijesam nikad u životu, jer su ovi zločesti putovi.

MEHMET-PAŠA

Kakvi ljudi, takvi i putovi. Putovi se ni zvati ne mogu, no su ovo prave besputice, teliš onim koji su odrasli na ćilimu u divnom Stambolu, - putovi su naši ka groznica.

BEGLERBEG (zijevajući kao da se topi)

Otkako sam Stambul ostavio i postao rumeli-valisom evo ima nepuna godina, - čini mi se da su deset prošle kako čeznem za krasnim Stambulom. Nego druga ne biva nikako: robovi smo našega padiše, treba njemu izmet učiniti; sinovi smo vjere prorokove, treba njene goniti dušmane i zbijat ih dinu pod nogama.

MEHMET-PAŠA

Treba svašto radit što se može, ali treba pazit iznajbolje i na ono što se događalo; smrt je lakša no grdna sramota.


JAVLENIJE ŠESTO

KADI-ASKJER

Kako sada zbilja živujete sa onijem vražijem miletom? Staje li se kogod na ćenaru? Činite li vjere ali mira? Imate li kakve trgovine?

KARAMAN-PAŠA

Od zamana kako je ostalo, onako se i sada nalazi: nit' imamo mira ni sastanka, no bojeve i vječna krvljenja; idu naše čete i njihove svim ćenarom tamo i ovamo, ne prestaju i dnevi i noći. Đe se hvata Turčin s Crnogorcem, Crnogorac đe skuči Turčina, - jedan drugom ne čini amana, no se biju i sijeku glave; muškoj glavi oni ne različu, da je nađu i u kolijevci, no je s'jeku jedni drugijema; žensko robe i u ropstvo vode, vatrom pale što segnuti mogu; jedan drugom grabe aivane; njive štete, a sijeku voćke, - svake jade na svijetu grade, što se nigđe jošt radilo nije.

KADI-ASKJER

Od postanja našega proroka, otkad pade kuran sa nebesah, jošt dušmanin veći ne postade čovjek čojku a narod narodu od Turčina i od Crnogorca. Da l' se su čim dosadit ne može nevjernome dina dušmaninu?

KARAMAN-PAŠA

Ni s čim mu se dosadit ne može, sve prenosi muke rugajuć se. Zla svakoja što su na svijetu i što čovjek uraditi može, mi smo njima svakoje radili. Evo ima nekoliko doba smislimo se ja i Mehmet-paša da im njina stada potrujemo. Pokri snijeg sve njine planine, te im sagna stada u župine, u poljima i u prodolima na puškomet od naših gradovah; dvjesta okah mi uzmi sičana, uzmi soli desetak tovara, so i sičan dobro izmiješaj, pošlji noću nekoliko drugah, posijaše otrov na pasište. Tek se njini puštaše krdovi, zbučaše se, ka imanje, na so, - mnoga im se stada utriješe. Pameti se poslje naučiše: ispred stadah sve idu čobani; kad opaze otrov na pasišta, ne puštaju po njima krdove dokle kiša otrov ne opere.

KADI-ASKJER

Hljeb vam carev halal po sto putah, din željkuje takve izmećare, potaman ste vi istinski Turci, takovi su ćabu ogradili. Blago vama tamo i ovamo: ovamo ste u njedra padiši, a u našoj divnoj tandarihi sjeđećete za punim soframa, uz koljeno turskome alahu i njegovu dragome proroku, kad zlo novo smisliti znadoste kojijem se može pakostiti protivniku ćabe i kurana.


JAVLENIJE SEDMO

BEGLERBEG

Napismo se kafe i tutuma, izm'jenjasmo domaće jeglene; treba štogod o veljemu poslu, za kojim ne devlet opravio, pozboriti i razumjeti se.

MEHMET-PAŠA

Starijemu ide da započne, no počinji, rumeli-valisu.

BEGLERBEG

Već to znate i vi obojica što padiša hoće da radimo. On je dao sto hiljadah vojske, sve potrebe što hoće za vojsku da se s vojskom iznova udari, Crnu Goru da svu opržimo, uhvatimo cara njihovoga, te ov'lika pogradi grdila sa svojijem lažnijem imenom, i da njega, al' njegovu glavu, čestitome spremimo devletu. Tek što dođe čestito proljeće, vojska će se odmaha dignuti. Ja sam malo doša unaprijed da plan skrojim s vama obojicom kako ćemo s vojskom udariti.

MEHMET-PAŠA

Ja sam skoro, čestiti valisu, vjerovao i sve to gledao; i ja plana ne znadem drugoga za pokorit lomnu Goru Crnu, što sve ne bi pokla Crnogorce.

BEGLERBEG

Baš to nije tako nemoguće, i pređe je Turčin pokorava.

MEHMET-PAŠA

Ne inače nego sa izdajom kad se smuti na dom Crnogorci te se izdaj i povedi Turke, ali sada toga biti neće.

BEGLERBEG

Đe se pređe ono izginulo, stoga ti se čini nemoguće.

MEHMET-PAŠA

Ratova sam i gleda bojeve. Onomlanih, kad Moskov pobuni svukoliku Grčku na Turčina, ja sam pođoh s mojim pašalukom i satrijeh Grčku do temelja. Bješe muke, ali kakve muke! To je druga ratovat s ovima: kad te ćera, uteć mu ne možeš; kad ti bježi, viđet ga ne možeš; udara ti otkud se ne nadaš; krije ti se, zazret ga ne možeš; kad pomisliš da si ga dobio, od njega se nadaj pogibiji.

KARAMAN-PAŠA

Kada dođe kijamet svijetu, te naš prorok svojom topuzinom sve kavure u džejmen saćera, i kada se kavur s demonima po širokom iskolje džejmenu, mješavina neće grdnja biti, neće grdnja, neće stravičnija nego bješe turska s Crnogorcem na krvavom Čevu na krajini. Što ću kriti, kada sami znate: da ih više nekoliko bješe, piličnika od nas ne pustiše. I čujte me čisto što vi kažem: sve ću radit što mognem raditi, glavu svoju nikad žalit neću za padišu i za paći vjeru, al' u Crnu Goru nikad neće ni vran moje kosti unijeti, pa vam milo ali žao bilo.

MEHMET-PAŠA

Rad sam znati, čestiti valisu, ali devlet Crnu Goru ište, ali devlet laži-cara ište. Koje drago - lako imat nije, ma jest lakše jedno od drugoga, iako se jedno s drugim veže.

BEGLERBEG

Naš čestiti devlet i padiša hoće imat u svojim rukama lažu onu te se carem zove; to je njima, drugo ništa, želja, devletu je on muha u nosu.

MEHMET-PAŠA

Lako li je što mu drago željet, al' izvršit - teško i preteško, pa jošt mnoge stvari nemoguće.

BEGLERBEG

Ko je prodan, on mora slušati što mu gode devlet zapovjedi, bile one najveće ludosti: stari ne da ludost spominjati, sve je mudro što mu pamet s'ječe.

MEHMET-PAŠA

Ako jedan ne bude posao; ja se bojim, mrznem se od straha, da će s nama pući bruka grdna; u tom poslu imam uzdanicu mnogo veću nego u svu vojsku.

BEGLERBEG

Kakav može to biti posao te se veće oslanjaš na njega no na vojske stotinu hiljada?

MEHMET-PAŠA

Kad poharah tu pređe Moriju, uzeh sobom robja nekoliko da mi izmet rade u saraju. Bješe robje sve iz jednog sela, te momaka bješe valjastijeh; te ja smisli i pozovi k sebi najčvršćega koji od njih bješe i kaži mu što bijah smislio: da uteče noću iskraj mene i da uzme drugah jedanaest, da upravo Gori Crnoj pođe k opakome caru njihovome da mu kaže đe iz ropstva bježi, da od njega traži spasenije i službicu kakvu da živuje do prilike vratit se u Grčku. Ovim će ga prevarit, rekoh mu, kod njega će dobit povjerenje; u tome ga može izgubiti. Obećah mu, ako ga izgubi, da ću njemu darovat slobodu sa svijema grčkim robovima, povratit ih njinijem kućama. Ak' ubije cara lažavoga, velike mu obećah darove: po sto ćesah drugu svakojemu, glavaru im, Kosti Paljikardi, dvjesta ćesah rekoh starešinstva, jošt suviše toke ubojite arambaše Baja Pivjanina, koje nosi paša Karamane. Obeća se grčki Paljikarda, i dade mi svoju vjeru tvrdu da će svoju glavu izgubiti al' posjeći cara lažavoga. Jošt mi jemstvo založi veliko; njih dvanaest što se pothvatiše svaki jemca kod mene ostavi, neki brata, neki bratučeda, neki sina, a neki sinovca, - ako biše mene prevarili, ako vragu ne salome glavu, da njihove isiječem jemce. Pa od mene kada otidoše, Paljikarda uze ime drugo, mjesto Koste da se zove Stanko, jer je Stanko ime crnogorsko. Gotovo se navrši godina otkako su pošli u kavure; ne bi od njih glasa nikakvoga, ali znadem da se tamo bave, da je Stanko kod cara aščija. Čisto držim, čestiti valisu, da će Stanko njega izgubiti jer su jemstvom strašnijem svezati, a sad im je eto ruke palo.

BEGLERBEG

E kuda bi ta velika sreća da to bude ka se naredilo. Silnija bi tvoja misa bila nego vojske sto dvadest hiljadah te ne biše to kadre svršiti. Tad bi tvoja pamet zasijala u devletu na svim pendžerima ka nekakvo čudo nečuveno; sam bi ti se ponio padiša kakva mudra ima izmećara. Tada bi se njegove milosti i peškeši na tebe prosuli da ti pođu suze od radosti. To bi srećno i za mene bilo, u med bi mi upala sjekira i porasla puna šaka brade.


JAVLENIJE OSMO

KADI-ASKJER

Proroka mi i njegove vjere, pojavlja se veće u Moskova nekakvijeh lažavijeh carah mnogo više nego u svem sv'jetu. Jedan im se bješe pojavio - Pugačev ga po imenu zvahu - pod imenom baš istoga cara pod kojim je i ovaj ovamo. I Pugačev poradi čudesa: uze Kazan i mnoge gradove i sakupi veliku ordiju, i povuče četrest topovah da udari na Moskvu veliku. Srećom njinom jer ga savladaše; trista brukah, trista sijasetah da uljeze u Moskvu poradi

KARAMAN-PAŠA

To je čudo, dragi efendija, kako Moskov uzaptit ne može da mu toga u carstvo ne biva; naše carstvo više no njegovo, pa se kod nas toga ne događa.

KADI-ASKJER (smijući se)

Naše carstvo više no njegovo! To govore oni što ne znadu, no ko znade, tim se zborom smije.

KARAMAN-PAŠA

Ko se može ovijem smijati? Zar imade koga na svijetu ko je carstvo poviše vidio nego što je carstvo Osmanovo? Grehota je o tom i misliti.

KADI-ASKJER

Mlad si, pašo Mahmudbegoviću, svijetom se ne poznaješ dobro. Poširi je no ti misliš svijet. Mudri Turci ovako pričaju: Anadol je ka veliko guvno, Rumelija sprama Anadola ka da staviš na guvno tepsiju, a Bosna je sprama Rumelije ka da staviš sahan na tepsiju. A to nije tako no ovako: sav je svijet kako jedno guvno, a Rusija, biva, u svijetu ka tepsija velika na guvno, a Turska je nasprama Rusije kao sahan mali na tepsiju.


JAVLENIJE DEVETO

Sjedaju na objed zajedno: Beglerbeg, Kadi-askjer i dva paše; a mula Hisan i iman Husein pjevaju na balkonu od velike sobe u kojoj objeduju gospoda.

IMAN HUSEIN

Kipe lonci kraj kazana; spram kazana lonci što su, to su kralji spram sultana i kavuri spram nas to su.

MULAHASAN

S lokve svake sunce grije i u oči nas obada; ali nebom da s' ne vije, čim bi lokve sjale tada?

IMAN HUSEIN

Klik jutarnji sa munare strašni ćemer podupire, a nebesa za njem mare, nad zemljom se mirno šire.

MULA HASAN

Kavur kleti ne vjeruje da je kuran s neba pao; stoga vječno nek robuje, alah ga je nama dao.

IMAN HUSEIN

Ista sudba čeka kruta na kijamet sve ćafire, te Murata i Garuta[a] tužne snađe za nemire.

MULA HASAN

Kad oblaziš Mervag-Safu[b] poklanjaš se hramu Meke; bez šećera srkaj kafu i ne boj se vražje dreke.

  1. Dva bajalice i krivosudnika, koji za njihovo nakazanije i danas očekuju strasni sud u Vavilonu (Alkoran).
  2. Dvije gore blizu Meke, koje su dužni pravi adžije turske obilaziti (Alkoran). Pucaju grozdovi pušaka blatom iz lađa. Sjetiše se Turci što je; počeše grmjeti topovi na Skadar i na druge gradove. Dođe Paljikarda Stanko Grk sa svojom družinom, sprovođen velikom slavom; raskaže Turcima kako je ubio Šćepana. Za nagradu Turci ga spreme doma sa svom njegovom družinom ne davši mu do one toke koje su bile Baja Pivjanina i nešto malo troška za puta. Odlazi Beglerbeg i Kadi-askjer, vraća se cijela vojska. Mehmet-paša dobija i treći tug i čin vezirski zbog pogibije Šćepanove, koja se dogodila 1774. godine u maju.

Lažni car Šćepan Mali