Lav i miš

Izvor: Викизворник
Lav i miš
Pisac: Ezop, prevodilac: Dositej Obradović
Basnu je napisao Ezop a Dositej ju je preveo i napisao naravoučenije.


Lav utruđen legne u hlad počivati, i tu zaspi. Miš tuda hodeći, dođe mu u glavu da pretrči lava. Lav se prezne i ščepa miša. „Nijedna vero! Na tolikom polju preko mojih li leđa ti put sebi nađe? Što ćeš cad, kazuj?” „Velikomo|žni lavu”, — odgovori miš s l umilnim glasom, — „vesma sam sagrešio, priznajem i ispovedam, no molim te da mi oprostiš; neću više to učiniti, ovo će mi biti prvi i poslednji ped. A i rasudi, molim te, kakva bi slava lavu bila da utuče miša?“ Lav se osmehne i pusti ga bez vreda. Na nekoliko dana uhvati se taj isti lav u debelu mrežu koju lovci lavom i medvedom stavljaju, iz koje lav ne mogući razmrsiti se stane rikati koliko igda može. Miš čuje, pritrči, vidi i pozna blagodjetelja svoga; ne otlažući vremena, počne gristi mrežu i malo pomalo pregrize jedno uže. Onda se mreža raspe, i lav se izbavi. „Čudne stvari što vidim na svetu!” — Sav začuđen rekne lav. — „Ko bi ikada rekao da i miš lava od smrti može izbaviti?”

Naravoučenije

„Eστί kαι παρά μυσί χάρις: Jest i u miša blagodarnost”. Prekrasna poslovica koja nam preporučuje blagorodnjejšuju, sladčajšuju i krasnjejšuju od sviju dobrodjetelja, blagodarnost. K blagom bogu k slatkim roditeljem, k milostivim blagodjeteljem, k pravednim i trudoljubivim carem našim, k razumnim i pravdoljubivim sudijam i praviteljem — blagodarnost! Božestveni i slatki čuvstvitelnom srcu sojuz, koji sodržava milione ljudi u soglasiju i ljubovi — blagodarnost! Ko hvali, na nekoliko hiljada godina posle, Sokrata, Marka Avrelija i miloga Tita, i ko će ih hvaliti doveka? Nebesna prekrasna kći blagodarnost! Čuvstvovanije ove dobro|djetelji uči malo detešce da se umiljava na prsima roditeljnice svoje, i grleći je s slabima rukama blagodari hraniteljnici svojej. Strašni zveri blagodjejanijem ukroćavaju se, lav i medved laska onoga koji ih hrani, vo i konj služe gospodaru svome, i verni pas umire za njega. Kome nije blagodarnost dovoljno nagraždenije za učinjeno blagodjejanije, neka ga nigda ne čini, bolje. A neblagodaran ... uvi! je li moguće da je čovek neblagodaran? Ne daj, bože, takoga u rodu!

Izvori[uredi]

  • Antologija srpske književnosti [1]
Vikipedija
Vikipedija
Vikipedija ima članak u vezi sa ovim tekstom:


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Ezop, umro -560, pre 2584 godine.
Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Dositej Obradović, umro 1811, pre 213 godina.