Knjaževska proklamacija od 6. oktobra 1908.
Crnogorci!
Vaše tužne dvije sestre, Bosnu i Hercegovinu, koje prije trideset godina za trenutak ozariše zraci slobode, danas sasvijem istrgnuše iz srpskoga zagrljaja. Austro-Ugarska monarhija zamijeni posjednuće tih dviju pokrajina konačnim prisajedinjenjem. Bez njihove volje i pristanka odvukoše ih tuđem jatu. Između vas i njih, između Crne Gore i Bosne i Hercegovine učinjene su sada međunarodne i političke podvojenosti.
Najdragocjeniju krv vi ste lili za slobodu tijeh zemalja. U Hercegovini ostalo je na hiljade grobova, u kojima su se već u prah raspale kosti vaše viteške braće Crnogoraca. Po njima će sada tuđa noga da gazi, a tuđa će ruka da steže ruke braće Hercegovaca koje su se sa nadom k vama pružale.
Pred takvijem zlijem udesom srpskoga plemena stegnite vaša junačka srca, uz koja gorko plače i moje za srcem Srpstva — Bosnom i Hercegovinom. Obilježja crnožute boje niz srpsko zemljište neće biti granica, koja će vas u duhu i misli odvajati od vaše braće. Na protiv, ta će obilježja biti vidni znak nepravde; ona će učiniti još čvršćom veze i zalogu trajnog uzdanja u pobjedu Pravde.
Ne očajavajte! Kao stijene naše budite čvrsti u nadi. Prolazno je današnje neodređeno stanje slobodnijeh djelova srpskoga naroda. Iza teških dana doći će bolji. Srpsko će sunce ljepše sjati, da svakojega brata Srbina bolje zagrije i osvijetli.
Berlinski Kongres oduzeo vam je zemljišta stečenoga vašom krvlju. Na ono malo, što vam je ostavio, nametnuo je teške terete. Članom 29. Berlinskog Ugovora, koji se odnosi na morske obale naše otadžbine, opterećena je upotreba naših suverenih prava u divnome Primorju Crne Gore. Danas, pošto su odredbe Berlinskog Kongresa na više strana povrijeđene, naročito utjelovljenjem Bosne i Hercegovine Austro-Ugarskoj, samo po sebi otpada i ona njegova odredba, koja nam je bila nametnuta u pogledu našega Primorja. Nas ta odredba čl. 29. Berlinskog Ugovora više ne veže.
Uvjeren sam, da progovaram iz duše i srca svakojega Crnogorca, objavljujući velikim silama, potpisnicama Berlinskog Ugovora, ako povrede istoga odobre, da će se Crna Gora od danas smatrati oslobođenom svijeh tereta i ograničenja, koja joj je bio nametnuo taj međunarodni ugovor. Moja je tvrda nada, da će prosvijećena Evropa ovaj Moj korak odobriti. Vas pak, hrabri Moji Crnogorci, pozivam, da i od sada, kao i u svijema prilikama, budete gotovi da Me potpomognete i u najvećim mukama, koje sam pripravan do kraja Moga života zajedno s vama dijeliti za dobro Srpskoga Naroda.
Na Cetinju.
24. septembra, 1908. godine.
Izvori
[uredi]
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Nikola I Petrović, umro 1921, pre 103 godine.
|