Knjaževska proklamacija Hercegovcima od juna 1876.
HERCEGOVCI!
Vođen božjim proviđenjem, pozivom svojim i moje male, ali slobodne i hrabre državice, bratskom ljubavlju prema vama i željom, da se narod srpski oslobodi i ujedini, koju sam ljubav i želju od svojih predaka našljedio i neprekidno najživlje njegovao, ja sam ušao u Hercegovinu da presječem ropske lance koji vas vjekovima stezahu.
Ja sam uvjeren, da tijem ispunjavam i vašu najveću želju. Vi ste mi vazda i svakom prilikom davali uvjerenja, da se u vašem mučeničkom životu držite jedino o nadi u dan, kada ću doći da vas oslobodim iga turskoga našom složnom zajedničkom borbom protivu sile turske.
Evo je došao taj radosni, i ako Bog da sretni dan za sve nas, dan, kada otpočinje borba naša, borba, kojom ćete oslobođeni biti.
Junačko pregnuće, složni rad i posluh uvjenčaće djelo naše uspjehom. Ako Bog da, Hercegovina će brzo slobodna biti i vi ćete uživati slobodu s kojom se i vaša braća Crnogorci uvijek ponose. A vi ste je dostojni, Hercegovci, i vi ste junaci, koji ćete dati svijetu veličanstvenijeh primjera junačke borbe i požrtvovanja za slobodu, kao što ste vazda, a osobito ovu godinu dana, kako pregnuste viteški, te uzdrmaste carevinu tursku i osvojiste poštovanje i naklonost svega obrazovanog svijeta. U Hercegovini je od vazda živio cvijet naroda srpskoga, koji ni za pet vjekova najužasnije varvarstvo uništiti nije moglo. Otuda ova lijepa, značajna, za vas ponosita riječ srpska: Hercegovina svijet naseli, a sebe ne raseli!
Ne klonite vašijem junačkijem duhom ni za jedan časak. Bog je milostiv i pravedan, a sveta je stvar za koju se borimo. Mi ćemo biti pobjedioci. Ja sam s vama, s vama je svaki Crnogorac. Zajedno ćemo dijeliti svaku muku, život i smrt! Za to naprijed, Hercegovci! Naprijed zamonom i za zastavom crnogorskom, koja je stari svjedok nebrojenih najslavnijih pobjeda našijeh i najvećijeh poraza turskijeh.
Vi ste pod vlašću turskom podnosili nečuvene muke, koje sam ja vazda u dubini duše moje osjećao. Ipak sloboda, u kojoj se danas nalazite, ne smije ve zanijeti na osvetu prema braći svojoj muhamedanske vjere. Ja želim da duh bratstva i pomirljivosti zavlada među vama.
Sve što ovđe rekoh braći Hristove vjere važi potpuno i za vas. Vrijeme kada su vaši preci primili vjeru Muhamedovu i uživali osobitu vlast i gospodstvo, prošlo je odavno. Malo po malo oduzeo vam je sve to Osmanlija i teški, samovoljni pritisak osmanlijski počeli ste već i vi jako osjećati. Da nije došao i za vas ovaj sretni čas, i vi biste još za malo postali raja osmanlijska isto kao i Hrišćani.
Iako ste druge vjere vi ste braća naša, jer u žilama vašijem teče srpska krv. Zato ja dolazim, da vas oslobodim isto kao i braću vašu Hrišćane. U oslobođenoj Hercegovini vi ćete živjeti slobodno. Zakon će u njoj za svakoga jedan i jednak biti, a za sve pravedan. U vjeru vašu kao u svetinju neće niko ticati. Ja vi jemčim za to, a o pravičnosti i ljubavi mojoj prema vama svjedoci su stotine jednovjernika vaših, koji su u zemlji mojoj i kod mene nalazili vazda bratskoga dočeka, pomoći i odlikovanja. Ja vas pozivam dakle, Muhamedanci, da nedižete oružja protiv svoje jednokrvne braće Hrišćana. Ako ne možete već danas sa vašom braćom Hrišćanima zajedno boriti se protiv Osmanlije, našega zajedničkog neprijatelja, ja ve pozivam da sjedite mirno. U tome slučaju sa životom i imanjem svojim bićete sigurni od svakoga napadaja i povrede. Ako ne učinite tako i ako mi svako pleme i mjesto preko starješina svojih ne izjavi svoju miroljubivost i odanstvo svoje, meni će jako žao biti, ali ću morati s vama kao s neprijateljima postupati.
Ja ne želim i ne nadam se, da će do toga doći. Naprotiv, očekujem da će doista u narodu hercegovačkom, bez razlike vjere, zavladati pravo bratstvo iz kojega će se podići i razviti sloboda i sreća njegova.
Kao što je veliko djelo, koje smo otpočeli, tako se i duševna veličina pobornika njegovih najbolje pokazuje u njemu. Zato ve pozivam, Hercegovci, i opet, isto kao i Crnogorce, da budete plemeniti i velikodušni u borbi, a naročito da pazite nepovrijedimost granica susjedne carevine austrijske, koja nam je prijateljska i podanika njenijeh.
Svima vama dovikujem: Stupajte složno kao braća i oduševljeno kao sretni junaci, kojima je palo u dio, da sdruženi s braćom Crnogorcima, oslobodite milu otačbinu svoju, Hercegovinu, bogatu riznicu slavnih uspomena velike prošlosti naše i dičnu perjanicu naroda srpskoga, stupajte pod zastavu moju!
Hercegovina mora slobodna biti.
Izvori
[uredi]
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Nikola I Petrović, umro 1921, pre 103 godine.
|