Kumalića Zlata i Grga Antonić

Izvor: Викизворник


Kumalića Zlata i Grga Antonić

0001 Jednog dana u pjanoj mehani,
0002 u Zadarju, kotarskome gradu,
0003 sastala se njemačka gospoda.
0004 Tu bijaše tridest kapetana
0005 i trideset mladih bajraktara,
0006 i dvanaest kaurski vojvoda,
0007 i dva bana z dvije banovine:
0008 jedno ti je dubrovački bane
0009 a drugo je od Zadarja bane.
0010 Redom sjede, redom piju pivo,
0011 sve im redna po družini oda,
0012 čaša skače od ruke do ruke
0013 kajno tica od grane do grane.
0014 Kad im vino ugrijalo telo,
0015 a rakija sobet otvorila,
0016 počeše se falit u mehani,
0017 doklena je koji dohodio
0018 niz Turćiju, niz zemlju prostranu,
0019 koji li je mejdan zadobio,
0020 koji l’ tursku posijeko glavu,
0021 ko l’ Turkinju mladu zarobio,
0022 doveo je svojoj bjeloj kuli
0023 da mu izmet čini na odžaku.
0024 Ondar veli dubrovački bane:
0025 »Ne falte se, mladi kapetani,
0026 kapetani, ni vi bajraktari,
0027 ne falte se, ne osramot’te se,
0028 danas nejma boljega junaka
0029 u Zadarju i oko Zadarja,
0030 čak do našeg bjela Dubrovnika,
0031 od mojega nejaka sestrića,
0032 mog sestrića Puškarić Lazara.
0033 Četiri je dobio mejdana,
0034 i skoro je bio u Turćiji,
0035 pogubio bijesna Turčina
0036 a Mujagu Dukatarevića,
0037 skino š njega robu i oružje,
0038 ufatio njegova Gavrana;
0039 robu dere a nosa oružje
0040 a jaše mu vranca od mejdana
0041 na sramotu svoj turskoj Krajini.« 
0042 Na to šuti tridest kapetana,
0043 i trideset mladih bajraktara,
0044 i dvanaest kaurski vojvoda,
0045 al’ ne šuti mlad zadarski bane.
0046 Glavu diže pa ovako kaže:
0047 »Prijatelju, dubrovački bane,
0048 što mi svoga Puškarića fališ
0049 da je dobar junak na mejdanu,
0050 e tako mi krsta i zakona,
0051 danas boljeg nejmade junaka
0052 u Zadarju i oko Zadarja,
0053 čak daleko pa do Dubrovnika
0054 i bijela Beča njemačkoga,
0055 od našega Grge Antonića.
0056 Njemu nejma neg osamnest ljeta
0057 a sedam je dobio mejdana,
0058 sedam turski posijeko glava,
0059 troje turske razbio svatove,
0060 tri djevojke turske zarobio,
0061 doveo ih svojoj tankoj kuli
0062 te mu izmet čine na odžaku.
0063 I skoro je bio u Turćiji,
0064 ufatio dav Turčina bijesna,
0065 ufatio bega Jakirlića
0066 i njegova vrana od mejdana,
0067 koga konja u Turćiji nejma,
0068 što ne leti uteć mu ne more,
0069 i pobra mu Pandžić Husejina
0070 i njegova debela zelenka,
0071 doveo ih svojoj tankoj kuli,
0072 Husejina metno u tavnicu,
0073 đogata mu u podrume svezo,
0074 Jakirlića drži u odžaku
0075 i njegova pretila Gavrana.
0076 Kad god Grga u mehanu pođe,
0077 on uzjaše begova Gavrana,
0078 sobom vodi bega savezana
0079 da mu voda pred mehanom vranca
0080 doklen pije Grga u mehani.
0081 Ako l’ mi se tomu ne vjeruješ,
0082 ti pogledaj mehani na vrata,
0083 vidjet hoćeš bega savezana
0084 đe on voda svojega Gavrana.
0085 A pogledaj u ćoše mehane,
0086 eno Grge đe on pije pivo!« 
0087 Kad to čuo dubrovački bane,
0088 on pogleda pred pjanu mehanu,
0089 vidje bega đe Gavrana voda,
0090 vidje Grgu đe on pije pivo.
0091 Ondar veli dubrovački bane:
0092 »Dite moje, Grga Antoniću,
0093 kad si taki junak na megdanu,
0094 ajde sa mnom našem Dubrovniku,
0095 bjelu ću ti načiniti kulu
0096 pokraj svoje a bolju od svoje.
0097 Još te hoću oženiti, sine,
0098 od odžaka koga tebi drago,
0099 a djevojkom kojom tebi drago.« 
0100 A veli mu Grga Antoniću:
0101 »Fala tebi, dubrovački bane,
0102 na curama i na bjeloj kuli,
0103 a tako mi moje vjere tvrde
0104 ja s’ Latinkom oženiti neću,
0105 neg Turkinjom sa turske Krajine,
0106 ljepom Zlatom Kumalić Alage,
0107 iz Pritoke, grada bijeloga,
0108 jali Zlatom, jal’ zelenom travom.« 
0109 Opet veli dubrovački bane.
0110 »Be ne luduj, Grga Antoniću,
0111 ti se vraga i Turaka prođi,
0112 i Zlatije Kumalić Alage,
0113 jer je Zlata na namu djevojka
0114 pa nijednog bajraktara nejma,
0115 bajraktara niti buljubaše,
0116 u Krajini i okolovini,
0117 koji Zlati nije mušterija,
0118 koji za nju ne bi poginuo,
0119 a kamoli mejdan dijelio:
0120 neće Turci lahko pušćat Zlate,
0121 neć’ se svoje nanositi glave
0122 ni begova najahati vranca!
0123 Nut poslušaj, da ti čudo kažem,
0124 i kako je s Turcim ratovati:
0125 Jednom sjeđah u svom Dubrovniku,
0126 sa mnom bješe tridest kapetana.
0127 Mi pijasmo crveniku vino
0128 dok odaji odlećeše vrata
0129 a upade lahak knjigonoša,
0130 čapku skida, pod pazuho tura,
0131 i on nama dobro jutro viknu.
0132 Mi mu ljepo zdravljem prifatili,
0133 knjigonoša nam besjedi ljepo:
0134 ─ Oh boga vam, latinska gospodo,
0135 koje vam je dubrovački bane? ─
0136 Kapetani mene kazivaše.
0137 On mi knjigu dade šarovitu,
0138 ja prelomih pečat na artiji
0139 i pregledah knjigu šarovitu.
0140 Knjiga bješe sa turske Krajine,
0141 od Turčina Murat-kapetana.
0142 Meni piše Murat-kapetane:
0143 ─ Gospodare, dubrovački bane,
0144 čuo jesam a kažu mi ljudi
0145 da si dobar junak na mejdanu,
0146 a i jesi soja gosposkoga.
0147 U mene je podrasla djevojka
0148 kake cure niz Krajinu nejma.
0149 Na nju mi se ojrat naturio
0150 naturio Vlahinjić Alija.
0151 Nij’ Alija Zlatina prilika
0152 jer je njega rodila seljanka,
0153 a na ime debela Marija,
0154 u planini ovce čuvajući,
0155 povila ga u ovčije runo,
0156 ovčijem ga mlekom zadojila
0157 u opreglju doma donijela,
0158 u kolibi njega odranila,
0159 a Zlatu je rodila gospoja
0160 u odžaku na meku dušeku,
0161 u meku je povijala svilu,
0162 gosposkijem zadojila mlikom.
0163 Već poslušaj što ću govoriti:
0164 ti pokupi do trista hajduka,
0165 po dugije trista džeferdara,
0166 izvedi ji u kitu planinu.
0167 Kroz bijelu nedjeljicu dana
0168 oće naljeć Vlahinjić Alija,
0169 i navesti moju nesretnicu.
0170 Dočekaj ga i pogubi, bane,
0171 a ufati moju nesretnicu
0172 pa je vodi Dubrovniku bilu,
0173 i uzmi je za vijernu ljubu.
0174 Volju zeta dubrovačkoga bana
0175 neg Aliju ličkog bajraktara. ─
0176 To ja kaza mladim kapetanim.
0177 To je njima vrlo milo bilo,
0178 pofališe mene u odžaku:
0179 ─ Oj, aferim, naša kruno zlatna,
0180 kada za te znaju Krajišnici,
0181 pa ti cure daju plemenite,
0182 i mi ćemo s tobom u planinu
0183 i povesti do trista hajduka,
0184 pod dugije trista džeferdara,
0185 dočekati Vlahinjić Aliju,
0186 jal’ g’ ubiti jal’ g’ ufatit živa.
0187 Nego, brzo ti se spremaj, bane,
0188 a mi ćemo iskupit hajduke. ─
0189 Na te njima ja zafalih riječi,
0190 i rječ dado da ću se spremiti,
0191 š njima ići u kitu planinu.
0192 Kapetani na noge skočiše,
0193 svaki ode svojoj bjeloj kuli.
0194 Dok s’ ja spremi na odžaku svome,
0195 dotle stiže tridest kapetana,
0196 i za njima do trista hajduka
0197 sa dugije trista džeferdara
0198 i ostalim ruhom i oružjem.
0199 Krenusmo se u kitu planinu,
0200 tri smo dana morem putovali,
0201 a tri dana od gore do gore
0202 dok dođosmo u kitu planinu.
0203 Pofatasmo staze i bogaze,
0204 i u tvrde posjedasmo klance,
0205 a dok neko pjevnu niz planinu.
0206 Kolko junak pjeva glasovito,
0207 sve sa gore poljetaše lišće.
0208 Stadoh brdu gledat uz planinu
0209 dok se jedan Turčin pomolio,
0210 na doratu, ko na gorskoj vili.
0211 Kakav mu je, tri ga klala vuka,
0212 preko đema žvalje razvalio,
0213 da s’ savije bugar-kabanica
0214 ne bi konju žvalje zatisnula.
0215 Turčin jaše, jasno popijeva,
0216 zavratio uz ruke rukave,
0217 a nad oči fesić naturio,
0218 oko njega oblijeće ćorda
0219 ko šarena guja oko trna,
0220 na sapim mu lijepa djevojka.
0221 Bože mio, ko bi Turčin bio?
0222 To bijaše Ogojenoviću.
0223 U zo čas ga odgojila majka,
0224 sam udara na hiljadu Vlaha!
0225 Za njim jaše Vlahinjić Alija
0226 na njegovu kolansuz alatu,
0227 i on curu nosi na sapima,
0228 ljepu Zlatu Murat-kapetana.
0229 Ja pričeka za zelenom jelom
0230 dok naskaka Ogojenoviću.
0231 Ja prifati bistra džeferdara,
0232 na Turčinu nišan sastavio
0233 a na puški vatru naložio.
0234 Prnu dorat na lijevu stranu,
0235 na njem osta Odgojenoviću,
0236 nit on pade, ni rane dopade,
0237 neg mu sinu ćemerlija kriva,
0238 a u bogaz naćera dorina.
0239 Dočeka ga do trista hajduka,
0240 na njeg živi oganj oboriše.
0241 Tadaj viknu Vlahinjić Alija,
0242 a sinu mu kriva ćemerlija:
0243 ─ O, ne boj se, brate bajraktare! ─
0244 Pa u bogaz naćera alata.
0245 Kunem ti se, Antonić Grgure,
0246 nije prošo čerek od sahata
0247 polu meni društva isjekoše,
0248 polu gora ote jelovina.
0249 Ja pobjegoh niz planinu pustu,
0250 a goni me Odgojenoviću
0251 na svojemu pretilu dorinu.
0252 Ne čudim se mojoj bedeviji
0253 što me nosi niz planinu sama,
0254 već doratu Odgojenovića
0255 jer na njemu do dvoje čeljadi.
0256 Stiže mene na dnu od planine,
0257 ne šćede me sabljom udariti,
0258 već poteže čelikli nadžaka
0259 pak me udri nekoliko puta.
0260 Ovaku mi reče lakrdiju:
0261 ─ Ajde, bane, bilu Dubrovniku,
0262 lječi leđa od nadžaka moga,
0263 znaćeš njega do vijeka tvoga! ─
0264 Pa na dizgin povrati dorina,
0265 uto stiže Vlahinjić Alija.
0266 Tuj se oba pobra sastadoše,
0267 i odoše poljem pjevajući.
0268 A ja, jadan, dok iskupih društvo
0269 što ostalo po gori zelenoj,
0270 povratih se momu Dubrovniku.
0271 Evo od tadaj četiri godine,
0272 kad god puhne spora jugovina
0273 vazda ćutim Ibrine nadžake.« 
0274 Tad mu reče Grga Antoniću:
0275 »Strašivice, dubrovački bane,
0276 kunem ti se a vjeru ti dajem,
0277 ja se Zlate okaniti neću
0278 dok je živa na dva rama glava.
0279 Ja imadem tri magaze blaga,
0280 na blago ću sakupiti vojsku,
0281 povest vojsku a povuć topove
0282 dok iziđem na tursku Krajinu,
0283 dan daniti, noći putovati
0284 pokraj Like dok provedem vojsku
0285 i dok dođem do Pritoke bile;
0286 Pritoku ću lahko porobiti,
0287 porobiti pa je zapaliti,
0288 ufatiti Zlatu Kumalića,
0289 otalen se natrag povratiti,
0290 bjelodano s Turcima se biti,
0291 dok se vratim niz zemlju Turćiju
0292 i dok siđem niz kršne Kotare
0293 do našega Zadra bijeloga,
0294 i dok svedem lijepu Zlatiju.
0295 Nazor hoću Zlatu pokrstiti,
0296 pa se s njome, bane, oženiti.
0297 Nisu, bane, moji Kotarani
0298 kao tvoji bljedi Dubrovčani
0299 da ji sjeku po planini Turci.« 
0300 Sve to sluša beže Jakirliću
0301 što govori Grga Antoniću,
0302 pa povika grlom bijelijem:
0303 »Lahko, lahko, Grga Antoniću,
0304 nije lahko do Pritoke sići,
0305 izbaviti Kumalinu Zlatu,
0306 jer je Zlata soja gosposkoga
0307 gosposkoga, pa i junačkoga,
0308 za nju znade sva butum Krajina,
0309 sva Krajina i okolovina.
0310 Što s’ se tako, Grga, pomamio
0311 što s’ na vjeri naske prevario,
0312 ufatio, Zadru dovodio,
0313 pa se krivo u mehani fališ!« 
0314 To je Grgi vrlo muka bila,
0315 u mejani na noge skočio,
0316 iz mehane na vrata iziđe,
0317 Jakirliću sile udario,
0318 a ovako njemu besjedio:
0319 »Jakirliću, pasije kopile,
0320 lahko ti je tavnovati bilo
0321 u odaji, u odžaku mome,
0322 al’ ćeš zindan sade napuniti.« 
0323 Još povika: »Okreni Gavrana!« 
0324 Aga svoga okrenuo vranca,
0325 uzjaha ga Grga Antoniću,
0326 a preda se bega prifatio,
0327 oćera ga do bijele kule.
0328 Kako kuli i avliji dođe,
0329 on povika tavničara Đura,
0330 pa mu dade bega Jakirlića:
0331 »Vod’ ga, Đuro, u tavnicu baci,
0332 na njega ćeš gvožđe udariti,
0333 pa u stjenu tvrdu ukovati!« 
0334 Đuro bega uze Jakirlića,
0335 odvede ga na dno u tavnicu,
0336 pa na njega gvožđe udario,
0337 čelik-alku oko grla bjela,
0338 lisičine na bijele ruke,
0339 a na noge bukagije teške.
0340 Tvrdi sindžir kroz alku provuče,
0341 zakova ga u studenu stjenu,
0342 pa se natrag iz tavnice vrati.
0343 Još ne bješe zatvorio vrata,
0344 a Jakirlić u tamnici jeknu,
0345 kolko jeknu ─ sva tamnica zveknu,
0346 a zapišta kao ljuta guja.
0347 Kolko aga jadovito pišti,
0348 bi iz drva suza udarila
0349 a kamoli ne bi iz iksana.
0350 Đuro mu se natrag povratio,
0351 pa on veli begu Jakirliću:
0352 »Što je, beže, jedna ženska glavo,
0353 što ti odma u zindanu cviljiš?!
0354 Evo ima dvadeset godina
0355 kako izmet ja činim zindanu,
0356 još u oca Grge Antonića,
0357 kroz punije dvadeset godina.
0358 Jeste mnogo padalo sužanja,
0359 ali niko nije procvilio
0360 barem prije šest mjeseca dana.
0361 A ti, beže, jedna ženska glavo,
0362 čime pade, odma cviljet stade,
0363 o’ šta si se, jadan, prepanuo,
0364 šta li žališ na odžaku svome?« 
0365 A veli mu beže Jakirliću:
0366 »Tavničare, moj po bogu brate,
0367 je li vjera, ja ću kazivati
0368 sa šta odma u zindanu cviljim.« 
0369 Đuro mu se bliže primaknuo,
0370 pa on begu vako govorio:
0371 »Kunem ti se a vjeru ti dajem,
0372 tvrđa mi je vjera od kamena,
0373 prije bi se kamen rastopio
0374 neg bi Đuro vjeru pogazio.« 
0375 Tad mu veli beže Jakirliću:
0376 »Tavničare, moj brate po bogu,
0377 sad sam čuo u pjanoj mehani
0378 šta govori Grga Antoniću,
0379 da će vojsku podići za blago,
0380 pa je vodit na tursku Krajinu,
0381 do Pritoke, grada bijeloga,
0382 i Pritoku listom porobiti,
0383 ufatiti Zlatu Kumalića
0384 pa je svesti Zadru bijelome
0385 nazor curu hoće pokrstiti,
0386 te se Grga š njome oženiti.
0387 A sada je bašn ajgore doba,
0388 doma bega Kumalića nejma,
0389 otišo je bijelu Stambolu
0390 da agama sviđa agaluke,
0391 bajraktarim vadi esamije,
0392 spahijama sićane berate,
0393 neće doći za godinu dana.
0394 A i to se vrjeme prigodilo:
0395 od Vidova do Petrova dana
0396 za kosidbu Turci prifatili,
0397 svi im konji dobri rasedlani,
0398 rasedlani pai otkovani,
0399 na zelenu travu izvedeni.
0400 A Grga im udrit iznenada,
0401 mnogo će im kvara učiniti,
0402 stog ja cvilim u zindanu tvrdu.
0403 A njesam se ništa prepanuo,
0404 nit šta žalim na odžaku svome,
0405 nego jadim, tavničare Đuro,
0406 što divita ni kalema nejmam
0407 i artije knjige bez jazije,
0408 i što lahka knjigonoše nejmam
0409 da načinim knjigu šarovitu,
0410 da je lahku knjigonoši dadem,
0411 nek je nosi na tursku Krajinu
0412 do odžaka koga njemu kažem,
0413 da načinim haber na Krajinu
0414 nek s’ nadaju Grgi Antoniću
0415 i njegovoj silovitoj vojsci,
0416 dao bi mu hiljadu dukata!« 
0417 Kad to čuo Đuro tavničare,
0418 jošte mu se bliže primaknuo,
0419 pa on veli begu Jakirliću:
0420 »Je l’ istina, beže Jakirliću?
0421 Ko bi blago položio za te,
0422 ko li dao hiljadu dukata?« 
0423 A beže mu veli Jakirliću:
0424 »Istina je, tavničare Đuro!
0425 Ko b’ odnio knjigu na Krajinu
0426 i dao je onom Krajišniku
0427 na kog knjiga glasi šarovita,
0428 on bi dao hiljadu dukata!« 
0429 Kad to čuo Đuro tavničare,
0430 odma bega gvožđa oprostio,
0431 donese mu divit i hartije,
0432 tanka pera od orlova krila,
0433 pa ovako njemu govorio:
0434 »Piši, beže, knjigu šarovitu,
0435 a ja ću je nosit na Krajinu,
0436 Krajišniku koga meni kažeš!« 
0437 Odma beže knjigu načinio,
0438 na Turčina, Ličkog Mustaj-bega.
0439 U knjigi mu vako besjedio:
0440 »Mustaj-beže, sve Krajine glavo,
0441 dobro vidi što ti knjiga piše,
0442 istina je, a prevara nije.
0443 Grga vam se u svatove sprema
0444 radi lipe Kumalića Zlate,
0445 baš sa vojske četerest hiljada
0446 i četerest od boja topova.
0447 Mogo bi vam udrit iznenada
0448 i mnogo vam načiniti kvara.
0449 Ja sam stoga tavničaru Đuru
0450 obećao hiljadu dukata
0451 da donese knjigu na Krajinu,
0452 da vas Grga ne bi prevario,
0453 iznenada vama udario
0454 i mnogo vam kvara učinio.
0455 Nego, Beže, sve Krajine glavo,
0456 podaj Đuru hiljadu dukata.
0457 Ako žališ žuti madžarija,
0458 prodaj moje luke i čifluke
0459 pa naplati svoje madžarije.« 
0460 Knjigu dade Đuru tavničaru,
0461 pa mu vaku reče lakrdiju:
0462 »Tavničaru, moj brate po bogu,
0463 nosi knjigu na tursku Krajinu.
0464 Dok ti siđeš do široke Like,
0465 do odžaka Ličkog Mustaj-bega,
0466 a on će ti poputninu platit.« 
0467 Knjigu Đuro jami tavničare,
0468 u šapki joj mjesto načinio.
0469 Ne šće bega u gvožđe metati,
0470 neg zatvori na zindanu vrata.
0471 Nejde Grgi na bijelu kulu
0472 neg udari niz ravnu čaršiju,
0473 dok on siđe na kapiju gradu,
0474 a s kapije poljem širokijem.
0475 Ide Đuro i dnevi i noći,
0476 dok on siđe na široku Liku,
0477 do odžaka Ličkog Mustaj-bega.
0478 U aharu Mustaj-bega nađe,
0479 na sabahu đe ispija pivo,
0480 a sedam ga dvori bajraktara,
0481 na oštre se podaprli ćorde.
0482 A kad Begu Đuro ulazio,
0483 pokloni se, boga nafalio,
0484 Mustaj-begu pristupio ruci.
0485 U ruci mu knjigu ostavio.
0486 A zgleda se sedam bajraktara,
0487 oklen li je knjiga šarovita,
0488 nije l’ knjiga od duga mejdana,
0489 ko će prije Boga umoliti,
0490 i za Bega na mejdan izići!
0491 Beg na knjigi pečat prelomio,
0492 knjigu gleda, glavom pomahuje,
0493 a bjelijem zubom poškripuje.
0494 Pokraj sebe sanduk otvorio,
0495 iz njeg uze hiljadu dukata,
0496 pa ji dade tavničaru Đuru,
0497 a vako mu reče lakrdiju:
0498 »Naj to tebi, tavničare Đuro,
0499 nemoj reći da ti Beže plati
0500 što s’ do mene jesi zamučio,
0501 ondar ću ti platit zahmediju
0502 kad vam siđem do kršna Kotara
0503 i porobim Kotar do Zadarja,
0504 pogubim vam Grgu Antonića
0505 i izbavim bega Jakirlića.« 
0506 Otlena se Đuro povratio,
0507 i on ode poljem zelenijem.
0508 Beg zavika svoje bajraktare:
0509 »Poletite gradu na kapiju,
0510 zapalite dva topa velika,
0511 neka ide jeka niz Krajinu,
0512 neka redom čuju Krajišnici,
0513 iznesite zelene bajrake,
0514 pobite jih na rosnu livadu,
0515 kraj bajraka popnite čadore,
0516 ispred njihe konje povežite,
0517 dočekujte moje Krajišnike,
0518 odma će se počet okupljati.« 
0519 U mlađega pogovora nejma,
0520 na tabiji tope zapališe,
0521 na livadi pobiše bajrake,
0522 kraj bajraka popeše čadore,
0523 pred čadore konje povezaše.
0524 Još govori Lički Mustaj-beže:
0525 »Moj Zuliću, lahak bajraktare,
0526 brže sebe i zelenka spremi,
0527 goni konja do Pritoke bjele,
0528 aber podaj u Pritoku Turcim
0529 da se na njih silna vojska sprema.
0530 Selam kaži Kumalića majki
0531 neka kulu i avliju čuva,
0532 nek ne drži otvorena vrata,
0533 neka pazi kuda oda Zlata,
0534 Grga joj se u svatove sprema
0535 od Zadarja grada bijeloga
0536 baš sa vojske četerest hiljada.
0537 Otalen ćeš povratit zelenka,
0538 ajde meni i konaku mome.« 
0539 Kad to čuo Zulić-bajraktare,
0540 brzo sebe i zelenka spremi,
0541 pa ga jaše, goni do Pritoke,
0542 aber agam dade u Pritoci
0543 da se na njih silna vojska sprema,
0544 selam kaza Kumalića majci
0545 ko što mu je Beže govorio,
0546 pa se natrag na Liku povrati
0547 do konaka Ličkog Mustaj-bega.
0548 Kad s’ skupila sila i Krajina
0549 pod bijelom Mustaj-bega kulom,
0550 u to doba i Beg se opremi,
0551 pa široka uzjaha Goluba,
0552 okrenu ga poljem zelenijem.
0553 Pred njim sedam ide bajraktara,
0554 i za njime sehrat i Krajina.
0555 Kud god išli, na Kunaru došli,
0556 na zelenu, veliku poljanu,
0557 kraj velikog studena bunara,
0558 tuj će čekat Grgu Antonića.
0559 Neka Bega na Kunar-planini,
0560 da ti sade od Pritoke kažem,
0561 i starice Kumalića majke,
0562 i begove vjerne Save sluge.
0563 Kad je bio Sava razumio
0564 e zašto je Zulić dolazio,
0565 onda ide Ali-bega majci,
0566 i kaduni poletio ruci:
0567 »O kaduno, Kumalića majko,
0568 molim ti se i ruku ti ljubim,
0569 sutra danak Petrovdan osviće,
0570 da mi izun i besjedu dadeš
0571 i alata begova jedeka,
0572 i njegovu đuzel đeisiju,
0573 da ja idem do bijele crkve,
0574 da se molim bogu po zakonu.« 
0575 Kaduna mu izun poklonila,
0576 i dade mu konja i aljine.
0577 Vidi Save, rodila ga kurva,
0578 on se svuče pa se preobuče,
0579 sve begove obuče haljine,
0580 a begovo pripasa oružje,
0581 brže siđe niz bijelu kulu
0582 u podrume do konja alata.
0583 Alata je takum učinio,
0584 izvede ga pred bijelu kulu,
0585 okrenuo, pa ga uzjahao,
0586 poćera ga poljem zelenijem.
0587 Nejde Sava crkvi manastiru
0588 nego pravo Zadru i Kotaru.
0589 Do sabaha i ogranka sunca
0590 Sava siđe do tvrda Zadarja.
0591 Na veliko čudo udario:
0592 koliko je polje pred Zadarjem
0593 sve je vlaška pritisnula vojska,
0594 konj do konja, Madžar do Madžara,
0595 šapka kapa ko i crna čavka,
0596 bojno koplje kajno borovina.
0597 Sve popeti zeleni čadori,
0598 pod čadorim sjede kapetani.
0599 Tuda Sava proćera alata
0600 do bijele Antonića kule.
0601 Kad mu kuli i avliji dođe,
0602 al’ se vranac ispod kule voda,
0603 vodaju ga četiri Madžara
0604 u četiri čatali julara.
0605 Sava svoga razjaha alata,
0606 nit ga voda, nit ga komu daje,
0607 neg mu dizgin za jabuku baci,
0608 i sam mu se poče okretati.
0609 Eto Save uz bijelu kulu,
0610 đeno sjedi Grga Antoniću
0611 i kod njega tridest kapetana.
0612 Sve spremljeno za polazak bilo,
0613 Grga crne čizme obuvaše.
0614 Sava sluga dobro jutro viknu,
0615 kapetani prifatiše zdravljem,
0616 a najpošlje Grga Antoniću:
0617 »Da si zdravo, slugo Kumalića,
0618 od Pritoke grada bijeloga,
0619 je l’ ti beže došo iz Stambola,
0620 je li zdravo na odžaku Zlata,
0621 prose li je Krajišnici redom,
0622 oće l’ Zlata koga Krajišnika
0623 ali čeka Grgu Antonića,
0624 dok joj Grga u svatove dođe?
0625 Viđe l’, Sava, kitu i svatove,
0626 ima li se na Krajinu s čime?« 
0627 A veli mu Sava službeniče:
0628 »Gospodine Grga Antoniću,
0629 nije beže došo iz Stambola,
0630 eno Zlate na bijeloj kuli,
0631 sve je redom prose Krajišnici,
0632 svi je prose, ponosi se Zlata.
0633 Vidjeh tvoju kitu i svatove,
0634 ti bi imo na Krajinu š čime
0635 da nijesu razabrali Turci
0636 da se njima u svatove spremaš.
0637 Al’ je aber došo na Krajinu,
0638 beg je Lički pokupio vojsku,
0639 svu Krajinu i okolovinu,
0640 što god ima turski poglavica,
0641 poglavica pa i nabodica,
0642 i turskije mladi bajraktara,
0643 sve je sišlo na široku Liku.
0644 Kud će otlen okrenuti Turci,
0645 ne znam, Grga, života mi moga.
0646 Kud gođ krenu i ufate klance,
0647 da si vila pa da imaš krila,
0648 ne bi tjelo pronijelo perje,
0649 a kamoli da bi prohodio
0650 i svatove svoje provodio.
0651 Već ako ćeš mene poslušati,
0652 gospodare, ti zastavi vojsku,
0653 ispod Zadra deset-dvanest dana,
0654 doklen će se razasuti Turci,
0655 čekat neće u tvrdijem klancim,
0656 jer je vakat njima od kosidbe,
0657 vratiće se svaki svojoj kuli,
0658 slušat Ličkog Mustaj-bega neće,
0659 mi ćemo onda podignuti vojsku,
0660 vodit vojsku na tursku Krajinu,
0661 do Pritoke, grada bijeloga,
0662 tako ćemo Turke prevariti,
0663 i Zlatiju curu izbaviti,
0664 tebe Grga š njome oženiti.
0665 Ja ću biti kalauz pred vojskom.
0666 Kad dođemo do Pritoke bjele,
0667 prije zore, a po noći tavnoj,
0668 vodiću te Kumalića kuli,
0669 ja ću smamit na avliju Zlatu,
0670 za ruku je bjelu ufatiti
0671 tebi, beli, Grga, dofatiti,
0672 izvuci je za se na Gavrana,
0673 bježi š njome u svoju ordiju.« 
0674 Kad to začu Antonić Grgure,
0675 u džepove zavlačio ruke,
0676 dade Savi stotinu dukata.
0677 Još mu vaku veli lakrdiju:
0678 »Aj aferim, Kumalića slugo,
0679 kad si meni aber donosio
0680 da je Turcim aber dolazio
0681 i da su se okupili Turci
0682 čekat mene i moje svatove.« 
0683 Odma Grga tertib promjenio,
0684 silnu svoju vojsku zastavio
0685 za petnaest bijelije dana,
0686 kada hoda na Krajinu nejma.
0687 Neka Grge, neka sjedi s vojskom,
0688 da vam sada ja za Turke pričam.
0689 Lički beže i š njim Krajišnici
0690 čeka Grgu na Kunar-planini
0691 za bijelu nedjeljicu dana.
0692 Kad im osmo jutro osvanulo,
0693 navališe mnogi Krajišnici
0694 do čadora Ličkog Mustaj-bega,
0695 Mustaj-begu vako govorili:
0696 »Puštaj naske niz našu Krajinu,
0697 sad je nama vakat od kosidbe,
0698 tebi knjiga laže šarovita,
0699 nikad Grga na Krajinu neće
0700 radi ljepe Kumalića Zlate.
0701 Kad bi dalje na planini bili,
0702 mi livade ne bi pokosili,
0703 čime bismo konje izranili?« 
0704 Na to Beže pušti Krajišnike,
0705 svaki ode svojoj tankoj kuli,
0706 a Mustaj-beg na široku Liku.
0707 Tako stalo još nedjelju dana,
0708 onda Grga podignuo vojsku
0709 i povuko od boja topove.
0710 Kad se turskoj međi primaknuo,
0711 u ordiji tertib preokreno,
0712 dan daniti, noći putovati.
0713 Sava sluga kalauz pred vojskom
0714 dok provede pokraj Like vojsku
0715 i dovede pod Pritoku bjelu,
0716 pod Pritoku u polje zeleno,
0717 iskopaše meterize tvrde,
0718 opletoše po polju koševe,
0719 navališe na njihe topove,
0720 okrenuše na četiri strane,
0721 i rastovo kolje pokucaše
0722 da konju maha nejma ni junaku.
0723 Kad rekoše da se utvrdiše
0724 i zoricu ranu dočekaše,
0725 onda Sava uzjaha alata,
0726 Grg’ Antonić begova Gavrana,
0727 širokijem poljem udariše
0728 do bijele Kumalića kule.
0729 Kad se kuli primaknuli blizu,
0730 Sava svoga rastrka alata,
0731 konja trče a iz grla viče:
0732 »Mati moja, kukavice sinja,
0733 mati moja, bega Kumalića,
0734 brže strči niz bijelu kulu,
0735 otvori mi na avliji vrata,
0736 evo tvoga iz Stambola sina.
0737 Na vatru sam udario živu
0738 pod Pritokom, u polju zelenu,
0739 a ljuta me ufatila guja,
0740 ljuta guja Grga Antoniću,
0741 gotovo je mene dostignuti,
0742 neću l’ svoju unijeti glavu
0743 u bijelu od kamena kulu.« 
0744 Al’ kaduna bješe uranila,
0745 na se turski avdest udarila,
0746 i klanjala turskoga sabaha.
0747 Istom dovu bješe učinila.
0748 Kad začula što joj Sava viče,
0749 ondar viknu Zlatu plemenitu:
0750 »Zlatko moja, kukavice sinja,
0751 brže strči niz bijelu kulu
0752 i otvori od avlije vrata,
0753 eto tebi brata Ali-bega,
0754 iz Stambola, grada bijeloga.
0755 Na vatru je udario živu,
0756 pod Pritokom, u polju zelenu,
0757 a ljuta ga prifatila guja,
0758 ljuta guja Grga Antoniću.
0759 Neću l’ svoju unijeti glavu
0760 u bijelu od kamena kulu.« 
0761 Kad to čula Zlatka plemenita,
0762 ona svojoj govorila majci:
0763 »Mati moja, lijepog mi dina,
0764 ono nije avaz Ali-bega,
0765 ja se bojim kake prijevare,
0766 ja ne smijem otvorit avlije.
0767 Je l’ ti selam Lika otpremio
0768 da se dobro na odžaku čuvaš?« 
0769 Stara majka poželjela sinka,
0770 ne vjeruje što govori Zlata,
0771 nego na nju zohor učinila:
0772 »Ali-beg je bio u Stambolu,
0773 u Stambolu avaz promjenio,
0774 jer je pio vodu iz bunara,
0775 brže trči, otvori avliju.« 
0776 Oćera je niz bijelu kulu,
0777 a sve gleda sa pendžera stara,
0778 kako Zlata na avliju siđe
0779 i otvori kanat na avliji.
0780 U to doba Sava na alatu
0781 a za njime Grgur na Galinu.
0782 Vidje Zlata Savu i Grgura,
0783 nejma kada zatvoriti vrata,
0784 nego natrag pobježe u kulu.
0785 A Sava je stiže na alatu,
0786 ufati je za bijelu ruku,
0787 dofati je Grgi Antoniću,
0788 Grga je za se diže na Gavrana,
0789 i pobježe iz mermer-avlije.
0790 Sve to gleda sa pendžera stara,
0791 u jadu joj na um pripanulo
0792 te pritrka kitnu čiviluku,
0793 pa prifati vezenu šišanu.
0794 Kad se opet do pendžera vrati,
0795 istom Sava na avlijska vrata
0796 da išćera pretila alata.
0797 A stara ga sa pendžera gađa,
0798 loše gađa a bolje pogađa,
0799 među pleća s dva sindžirli zrna,
0800 živo su mu srce prekinula,
0801 i na prsa zrna izlazila.
0802 Sava pade niz konja alata,
0803 Sava pade, dobar alat stade.
0804 A starica niz kulu satrka,
0805 u avliju uvede alata,
0806 na avliji zatvorila vrata.
0807 Pušta konja u tople podrume,
0808 a potrka uz bijelu kulu.
0809 Iz odžaka glavnju prifatila,
0810 po sačake kuli izlazila,
0811 đeno stoji gvozdena prangija,
0812 a stara joj živu vatru daje.
0813 Kada puče gvozdena prangija,
0814 ode jeka na četiri strane,
0815 jeka siđe na široku Liku
0816 do odžaka Ličkog Mustaj-bega.
0817 Ali Beže bješe uranio
0818 i na pendžer glavu naslonio
0819 i gledaše brdu uz planinu.
0820 Dok on začu jeku od prangije,
0821 odma se je jadu osjetio,
0822 pa povika bajraktara svoga,
0823 Ibrahima Odgojenovića,
0824 jera Ibro bješe na avliji:
0825 »Ibrahime, lahak bajraktare,
0826 ču l’ ti kaku jeku na avliji?« 
0827 »Čuh boga mi, Lički Mustaj-beže!
0828 Jeka dođe od Pritoke bjele,
0829 ja bi reko, i bi se zakleo
0830 da je jeka gvozdene prangije
0831 sa bijele Kumalića kule.« 
0832 Opet viknu Mustaj-beže Lički:
0833 »Avaj meni do boga miloga,
0834 bogami je Grga udario
0835 do Pritoke grada bijeloga
0836 baš sa svojom silovitom vojskom.
0837 Pritoku će našu porobiti,
0838 Kumalića Zlatu zarobiti,
0839 staru majku nogam pogaziti.
0840 Viči, Ibro, moje bajraktare,
0841 brže palte od boja topove,
0842 aber dajte niz tursku Krajinu,
0843 a dobre nam konje opremajte.« 
0844 Bajraktari na noge skočiše,
0845 zapališe dva topa velika
0846 na tabiji Ličkog Mustaj-bega,
0847 dva ujedno a dvadest zajedno.
0848 Ode jeka niz tursku Krajinu.
0849 Jeku čuli listom Krajišnici,
0850 čim je čuli, jesu razumili
0851 da je, beli, Begu za nevolju,
0852 da su negdi Vladi udarili.
0853 Taki adet bješe u Turaka,
0854 kad god čuju jeku od topova,
0855 ko je konjik, priteže kolane,
0856 ko li pješak, obuva opanke,
0857 i svak trče na široku Liku.
0858 Još Beg viknu uskok-Rada Malog:
0859 »Radojica, moje djete drago,
0860 brže svoga opremi zelenka,
0861 goni konja do vode Sitnice,
0862 do Sitnice i čekmek-ćuprije,
0863 pa ćeš ondi konja zastaviti,
0864 ćemerliju krivu izvaditi.
0865 Sad će moji ispadati Turci,
0866 nabodice i krvopilice,
0867 ne daj njima na ćupriju preći
0868 dok ne stignem na Golubu mome.« 
0869 U mlađega pogovora nejma,
0870 brže spremi debela zelenka
0871 a još brže na ćupriju siđe.
0872 Istom stade kod čekmek-ćuprije,
0873 dok počeše ispadati Turci,
0874 nabodice i krvopilice.
0875 Nikom ne da na ćupriju Rade.
0876 Jeka stade pokraj vode hladne,
0877 dok evo ti Cifre Hasan-age
0878 na svojemu pretilu đogatu
0879 sa hiljadu timarli spahija.
0880 Kako aga na ćupriju dođe,
0881 uskok-Radu dobro jutro viknu,
0882 Radojica zdravljem prifatio.
0883 Još mu aga veli sa đogata:
0884 »Uskok-Rade, slugo Mustaj-bega,
0885 brže digni čekmu na ćupriji,
0886 da ja svoga proćeram đogata
0887 i provedem timarli spahije,
0888 pod Pritoku, u polje zeleno,
0889 da okušam timarli spahije,
0890 zašto jedu čara čestitoga.« 
0891 Rade diže na čekmek ćupriju,
0892 aga prođe, provede spahije.
0893 Više Rade niko ne da proći
0894 dok ne dođe Lički Mustaj-beže.
0895 Ah da vidiš Cifre Hasan-age
0896 kad provede pod Pritoku društvo,
0897 pod Pritoku, u polje zeleno,
0898 dočeka ga Grga Antoniću
0899 na topove i na toprakale.
0900 Časkom agu i spahije vrati
0901 uz Kunaru studenu bunaru.
0902 Tude aga iskupi spahije,
0903 razredi ih po bogazim tvrdim.
0904 A sve čuva na ćupriji Rade
0905 dokle stiže Beže na Golubu,
0906 i za njime sehrat i Krajina.
0907 Pa nejidu pod Pritoku bjelu
0908 veće pravo u Kunar-planinu,
0909 u planinu, na dugu poljanu.
0910 Tu je Beže razjaho Goluba,
0911 sebi turske poglavice viče,
0912 s njima tertib čini na planini,
0913 kako će se udrit s Kaurima.
0914 A dok viknu Ibrahime Tale:
0915 »Mustaj-beže, sve Krajine glavo,
0916 ako ćete poslušati Tala,
0917 Tale će vam tertib učiniti.« 
0918 Rekoše mu turske poglavice:
0919 »Deder kaži, kako misliš, Tale!« 
0920 A Tale im poče govoriti:
0921 »Načetvero razdjelite vojsku,
0922 uzmi jednu Lički Mustaj-beže,
0923 drugu uzmi Cifra Hasan-aga,
0924 uzmi treću Đejvan-dedo stari,
0925 a četvrtu od Kladuše Mujo,
0926 sved’te vojsku pod Pritoku bjelu,
0927 pa s četiri udarite strane,
0928 pak što nam bog i sreća dade.« 
0929 Kad to čuo Lički Mustaj-beže
0930 i ostale turske poglavice,
0931 svi rekoše, Tala poslušaše,
0932 načetvero vojsku razdjeliše,
0933 i svedoše pod Pritoku bjelu.
0934 Alaknuše, boga spomenuše,
0935 su četiri strane udariše.
0936 Dočeka ih Grga Antoniću
0937 na topove i na toprakale.
0938 Usu lunta kao smreka gusta,
0939 al’ uzmaka u Turaka nejma.
0940 Istrgaše glige i parade
0941 uzaftiše vatru od topova,
0942 u polju se sva izmješa vojska,
0943 grmi, sjeva, krv se prolijeva.
0944 Sablje zveče, ranjenici ječe,
0945 pala tama od neba do tala,
0946 ni brat brata poznati ne može
0947 a kamoli Turčin Kaurina.
0948 Po čemu se oni poznavahu?
0949 Turčin pani, al’ rane dopani,
0950 odma viče: »Alah i Alija!« 
0951 Madžar pani, al’ rane dopani,
0952 odma viče: »Jezus i Marija!« 
0953 Kami će mu pomoći Marija
0954 koga goni Mujo i Alija!
0955 Đenjak bio četiri sahata,
0956 đenjak bio pa se rasturio.
0957 Razbiše se u polju soldati,
0958 u planine na četiri strane,
0959 na bojištu Turci ostadoše.
0960 Lički beže po bojištu oda
0961 dok potrefi buljubašu Muja,
0962 i on vodi pretila Đogata,
0963 pocrnio kao čavka crna,
0964 na njem robe ni aljine nejma,
0965 u Đogata grive ni perčina,
0966 već sve vatra odnijela živa.
0967 Beg Hrnjicu za družinu pita.
0968 Hrnjo kaže da družine nejma,
0969 niti znade kud su ni kako su,
0970 nego Begu veli lakrdiju:
0971 »Jaš’mo, Beže, konje od mejdana,
0972 da idemo na Kunar-planinu,
0973 na Kunaru studenu bunaru.
0974 Ondi ima naši Krajišnika,
0975 saznaćemo što j’ od društva bilo!« 
0976 Beg posluša, uzjaha Goluba,
0977 Mujo svoga pretila Đogina,
0978 oćeraše na Kunar-planinu.
0979 Kad dođoše do vode bunara,
0980 tuj nađoše Ćejvan-deda starog,
0981 i kod njega Cifru Hasan-agu
0982 su nekolko Krajšnika mladi.
0983 Beg odjaha sa konja Goluba
0984 nijednog mu bajraktara nejma,
0985 nejma Muju gojena Halila,
0986 a nejma im od Orašca Tala.
0987 Malo sjeli i otpočinuli,
0988 počeše se iskupljati Turci.
0989 Neki nosi posječenu glavu,
0990 neki vodi roba savezana,
0991 neki srmu nosi i oružje,
0992 neki vodi ranjenoga druga.
0993 Kad se dobro okupili bili,
0994 sve Beg pita Krajišnika mladi,
0995 jeda njemu koga bajraktara,
0996 vidje l’ iko Grgu Antonića,
0997 je l’ odnio Zlatu Kumalića.
0998 Niko ne zna da to Begu kaže.
0999 Beže svoga uzjaha Goluba,
1000 pa okrenu brdu uz planinu,
1001 dok on srete do tri bajraktara:
1002 svog Zulića, Mujova Halila,
1003 i sokola Ćejvanović Meha,
1004 dobre konje vode za dizgine.
1005 Njima Beže turski selam viknu,
1006 Bajraktari selam prifatiše.
1007 A pita ih Lički Mustaj-beže:
1008 »Djeco moja, bajraktari mladi,
1009 jeda iđe Grge Antonića
1010 i lijepe Zlate Kumalića?« 
1011 Progovara Mujagin Halile:
1012 »Mustaj-beže, sve Krajine krilo,
1013 bog ubio bega Jakirlića,
1014 hrani vrana pet godina dana,
1015 ne hrani ga ko je konjska hrana
1016 sve mu arpu ostupanu dava
1017 dok mu vranac kosti utvrdio,
1018 dodade ga onom dušmaninu,
1019 uteče nam Grga uz planinu,
1020 i na sapim odnese Zlatiju.
1021 Gonismo ga, vjeru ti zadajem,
1022 do prosjeka i studene stjene,
1023 jedan vranac a dvoje čeljadi,
1024 on iskoči na studenu stjenu.
1025 Iskočit nam konji ne mogoše,
1026 kod prosjeka na studenu stjenu.
1027 Mi s’ vratismo brdu niz planinu.
1028 A veli im Lički Mustaj-beže:
1029 »Dico moja, mladi bajraktari,
1030 ode l’ iko za njim uz planinu?« 
1031 »Ode, Beže, Vrcić Ibrahime,
1032 na njegovu bijesnu doratu,
1033 ode, Beže, Vlahinjić Alija,
1034 ode, Beže, Nakić Husejine,
1035 na svojemu pretilu đogatu,
1036 njihovi su konji iskočili,
1037 viš ne znamo šta se tamo radi.« 
1038 Tad Beg jeknu, sva planina zveknu,
1039 uz planinu oćera Goluba.
1040 A da vidiš do tri bajraktara,
1041 a Vrcića i Zulića š njime,
1042 i Pančića na đogatu svome,
1043 oni gone Grgu Antonića,
1044 do zelena polja kotarskoga.
1045 A kad polju kotarskome bili,
1046 dobra vranca tovar osvojio
1047 poče poljem vranac uzmicati,
1048 bajraktarski konji primicati.
1049 Stiže Vrcić na doratu vranca,
1050 pa zavika grlom bijelijem:
1051 »O divojko, Kumalića Zlato,
1052 sagni glavu na lijevu stranu,
1053 da te britka ne prifati ćorda!« 
1054 Pozna Zlata grlo bajraktara,
1055 ona pisnu kajno ljuta guja,
1056 a zavika grlom bijelijem:
1057 »U zo čas me milovala majka,
1058 a u gore kose odgojila
1059 i oplela duge pletenice,
1060 dušmanin ji svezo oko vrata,
1061 svojom glavom maknuti ne mogu.
1062 Nego udri, brate bajraktare,
1063 ti ne žali mene posijeći,
1064 volim danas poginuti mlada
1065 neg ostati u kaurske ruke.« 
1066 Neće bajro da djevojke sječe,
1067 neg kraj vranca natjera dorata,
1068 da ispreka Kaurina gađa.
1069 A povika lijepa djevojka:
1070 »Ne poredi, brate bajraktare,
1071 pune su mu dvije puške male,
1072 jal’ će ubit tebe, jal’ dorina!« 
1073 Za to bajro ni da čuje neće,
1074 isporedi pokraj vranca dora.
1075 Vidi Grge, rodila ga kurva!
1076 On poteže dvije puške male,
1077 pod Vrcićem ubio dorina.
1078 Pade dorat u zelenu travu,
1079 a dostiže Vlahinjić Alija
1080 na alatu silna dušmanina.
1081 I on viknu Kumalića Zlatu:
1082 »O djevojko, Kumalića Zlato,
1083 sagni glavu na lijevu stranu!« 
1084 I njeg pozna po avazu Zlata,
1085 pa govori Vlahinjić Aliji:
1086 »E Ailja, Begov bajraktare,
1087 u zo čas me majka milovala,
1088 u gore mi kose odgojila
1089 i oplela duge pletenice,
1090 dušmanin ji svezo oko vrata,
1091 svojom glavom pomaknut ne mogu!
1092 Sjeci, Ale, ti ne žali Zlate,
1093 alal tebi moja krvca bila,
1094 volim mlada danas poginuti
1095 neg ostati u dušmanske ruke.« 
1096 Ale neće da Zlatije sječe,
1097 neg kraj vranca naćera alata,
1098 a viknu ga plemenita Zlata:
1099 »Ne poredi, brate bajraktare,
1100 sad je Grga puške napunio,
1101 ja će tebe ubit, jal’ alata.« 
1102 Za to bajro ni da haje neće,
1103 već alata uporedi s vrancom
1104 da isprjeka dušmanina gađa.
1105 Vidi Grge, rodila ga svinja!
1106 On poteže dvije puške male,
1107 ubi alata po oba kolana,
1108 alat pade u zelenu travu.
1109 Na noge se dočekao Ale,
1110 a kad vidje da mu druge nejma,
1111 s vrata smanu bistra garabina,
1112 pruži pušku niz bijelu ruku,
1113 desnom na njoj vatru naložio
1114 a na vrancu nišan ufatio.
1115 Vranac pade na glavu u travu,
1116 preko njega Grga preletio
1117 i po njemu Kumalića Zlata.
1118 U to doba doskoči Alija,
1119 pa za grlo Grgu ufatio.
1120 U to stiže Pandžić Husejine,
1121 brže sjaha sa đogata svoga
1122 pa priskoči Grgi Antoniću,
1123 i pomože Vlahinjić Aliji
1124 dokle Grgi savezaše ruke,
1125 i od njega curu rastaviše.
1126 Otalen se natrag povratiše,
1127 povedoše Grgu savezana,
1128 na đogatu Kumalića Zlatu.
1129 Kad izišli brdom na planinu,
1130 dolazili do studene stjene,
1131 a od stjene strmo polazili,
1132 zapjevaše sva tri bajraktara:
1133 »Veseli se, beg Mustaj-beg Lički,
1134 eto naske zdravo niz planinu,
1135 vratili smo Kumalića Zlatu,
1136 vodimo ti Grgu Antonića
1137 svezanije naopako ruka,
1138 rad’ od njega što je tebi drago!« 
1139 Ču Beg pjesmu svoji bajraktara;
1140 koliko se tome veselio,
1141 radosne mu suze udarile.
1142 U to srete sva tri bajraktara
1143 pa on njima turski selam viknu,
1144 bajraktari selam prifatiše.
1145 Beže širi svoje bjele ruke,
1146 pa on grli svoje bajraktare,
1147 i svakoga među oči ljubi.
1148 »Ej, aferim, moji sokolovi,
1149 vazdi vama bog pomogo jaki,
1150 i vazda vam primicale ćorde,
1151 na mejdanu pram din-dušmaninu,
1152 svijeto vam obraz u družini,
1153 ostalo vam ime u narodu,
1154 dok je vjeka i ovoga svjeta
1155 nikad vaše ime ne umrlo!« 
1156 Beg s š njima niz planinu vrati,
1157 bajre Grgu vode savezana.
1158 Kad siđoše do vode bunara,
1159 đe s’ ostala iskuplja Krajina,
1160 svak dočeka do tri bajraktara,
1161 i svak njima: »Be aferim«, viče,
1162 »kad Krajini obraz osvjetljaste
1163 Kumalića Zlatu povratiste,
1164 savezana Grgu dovedoste!« 
1165 Otalen se Turci podigoše,
1166 pod Pritoku u polje zeleno.
1167 Tu šehite svoje iskupiše,
1168 iskupiše pa ji pokopaše,
1169 ranjenike svoje ponesoše.
1170 Niže kule bega Jakirlića
1171 objesiše Grgu Antonića,
1172 a Zlatiju majci predadoše,
1173 i svak ode svojoj tankoj kuli,
1174 Lički beže na široku Liku.



Izvor[uredi]

Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, Iz rukopisne ostavštine Koste Hermana, redakcija, uvod i komentari Đenana Buturović, Sarajevo, 1966.