Kuda ćeš... (Jovan Dučić)
| Kuda ćeš... Pisac: Jovan Dučić |
Kuda ćeš sa mnom, čedo ljupke sreće?
Moj mračni udes svu mi sladost skriva —
Na pute moje ne rasipa cv’jeće,
Ni zlatne luče na nevesa siva;
Ni mir, gdje s’ bori sa gnjevom orkȃnȃ
Krilati genij mojih mladih dana
U burnom sv’jetu, tebi raj što bješe,
Ja nađoh megdan sa sudbom i ljudma;
I slatku vjeru kada mi oteše,
Ranjeno srce noseći u grudma
I biljeg gnjeva na sumornom čelu
Jurnuh u borbu plamenu i vrelu —
Obeščašćena gdje Istina pade
I gr’jeh praocȃ uskrsnuo bludi,
Sebičnost mrska gdje caruje sade
Trgujuć, sl’jepo sa slobodom ljudi!
I na r’ječ pravde gdje je Zloduh dig’o
Najljuću borbu i njacrnje igo!
O kud ćeš sa mnom...? Zar da poznaš sama
Kroz srušen veo te mladosti sjajne,
U srcu ljudi kolika je tama,
U duhu njinom kakve želje tajne;
I kakva ob’jest podiže se trudi
Nevinost svetu gdje zgaziše ljudi.
Pusti, nek duh mi, samac i od sada
U strašnoj borbi traži slasti svete,
Al’ ti ne idi na puteve jada
Plamena ljubav kud te za mnom krete —
Jer, i da vratiš čase slatke sreće,
Propala vjera vratit’ ti se neće.
Izvor[uredi]
1897. Zora, list za zabavu, pouku i književnost. Godina prva. str. 321.
|