Kad se Hristos na zemlju rodio,
Uze njega čista deva majka
Na lijevu u naručje ruku,
Na srcu mu glavu prigrlila,
Te š njim šeta kraj vode Jordana; 5
Gledale je proklete aždaje,
Veli njima prečista Gospođa:
„Hajt' otole, proklete aždaje!
„Zašto ste se u me zagledale?
„Što su mi se prsi zajasjale? 10
„Vezoh zlato po bijelu platnu,
„Prosu mi se zlato po njedrima,
„Zato su m' se prsi zasjajale.“
Pa pošeta malo ponaprijed,
Ona sreta svetitelj Jovana: 15
„Božja pomoć, svetitelj Jovane!
„Hajde, Jovo, da mi krstiš sina.“
A veli joj krstitelj Jovane:
„Bogme neću, prečista Gospođo!
„Dok ne dođe od Boga zapovjed.“ 20
U riječi u kojoj bijahu,
Sam se Gospod sa nebesa javlja:
„Krsti čedo, krstitelj Jovane!“
Te krstiše Hrista preblagoga
Na Jordanu na svetoj rijeci. 25
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 314-315.
