Kreći oče igumne!
Umirao jedan stari iguman u zenđilu manastiru, pa od žalosti kad vidi da će umrijeti počne plakati. Upita ga jedan od najstarijih kaluđera, koji je kao u ruci držao daće on po smrti igumna starješinom postati: što ti je, oče igumane! te tako plačeš? Odgovori mu on: kako ne ću plakati, kad promislim kako ćete vi jadni kaluđeri bez mene pošto ja umrem? Kako li će ovi naš manastir bez dobra upravitelja kao što sam ja? A oni mu kaluđer odgovori, kao da plače, — kreći ti oče igumane! ne misli se ništa za manastir.
Izvor
[uredi]Vrčević, V. 1868. Srpske narodne pripovijetke ponajviše kratke i šaljive. Biograd: Srpsko učeno društvo. str. 115.