Kreći, oče igumane
Umirao jedan stari iguman u zenđilu manastiru, pa od žalosti, kada vidi da će umrijeti, počne plakati. Upita ga jedan od najstarijih kaluđera, koji je kao u ruči držao da će on po smrti igumana starješinom postati: - što ti je, oče igumane, te tako plačes? Odgovori mu on: - Kako neću plakati, kad promislim kako ćete vi jadni kaluđeri bez mene pošto ja umrem, kako li će ovi naš manastir bez dobra upravitelja kao što sam ja? A oni mu kaluđer odgovori, kao da place: - Kreći ti, oče igumane, ne misli se ništa za manastir.