Krvni mir/1
Selo. S desne strane Radanova kuća, iza koje se vidi gaj, a s lijeve strane Stevanova. Pred svakom kućom ima po klupa. Kad se zavjesa digne, vide se žeteoci i žetelice kako se spremaju na radnju i pjevaju zajedno:
Oj jabu'ko zeleniiko
Dobar ti si rod rodi'la,
Na tri grane tri jabuke
Na četvrtoj soko sjedi.
LAZAR (prekida pjesmu): Ama samo veselo! Danas sam nešto rahat, čini mi se da nikad nijesam rahatniji bi!o... Eh, danas neće moći četvorica da urade koliko ja sam.
PERO: Šta? Zar misliš da smo mi žene, pa ne možemo?
I ŽENA: Čuvajte se samo, da vas žene ne postide. Mogu one bit’ i valjanije od vas.
LAZAR: Valjanije, ama na jeziku ... (Smijeh)
I ŽENA: Pa nije baš ni tvoj jezik tako kratak.
LAZAR: Ama tvoj je makar za po aršina dulji.
PERO: Bre, ako se mi ovđe počnemo šaliti, onda ništa uradit’ nećemo.
STANKO: Pravo veliš!
LAZAR: E pa dobro. A mi ćemo nastaviti uz put... Ama dete da opet koju zapjevamo.
PERO: To možemo. (Počnu pjevati, pa polaze pjevajući.)
Pod onom gorom zelenom
I onom višom planinom,
Malko se selo viđaše
U selu kolo igraše
U kolu moja đevojka.
(Pjesma se po malo gubi u daljini.)
|