Kralj Vukašin/18
| ◄ ПОЈАВА III | POJAVA IV | ПОЈАВА V ► |
POJAVA IV
Gornji. Ulazi poslanik; za njim Dijak i Goluban.
VUKAŠIN:
Časni oče, čekamo te željno;
Jesi l’ vjesnik rata ili mira?
POSLANIK:
Knez mir daje; ali zadržava
S gornje strane Maćedonskih međa
Sve oblasti što je osvojio;
Odriče ti i kraljevski naslov,
A kamo li da bi prizn’o carski.
GOJKO:
Rat do smrti.
POSLANIK:
Taj posljednji uslov
Od gnjeva je dodao, kad začu
Da caricu tvoji zarobiše.
VUKAŠIN:
Knez opijen prvim usp’jesnma
Nerasudnom ohološću buja,
Te govori na po puta tako
Kao da je na kraj mu već stao.
UGLjEŠA:
Al’ Boga mi, da je i posljednju
Oteo nam tam na jugu oblast,
Ne znam bi li još i onda mog’o
Uslova nam takih pošiljati.
VUKAŠIN:
Kako vidim on na krunu moju
Više smjera no i na oblasti.
Golubane, daj kacigu bojnu,
Daj ovamo moju dobru sablju.
Ho! i opet sila mi je danas
Pokušat’ joj oštrac.
(Goluban oruža ga).
Grom u kneza,
Koji misli da klonuše krila
Vukašinu, što mu je iz ovih
Iščupao nekoliko pera!
I lav katkad ispred hajke bježi,
Ali oštru čim osjeti str’jelu
U rebrima, sav jarostan natrag
Osvrne se, i zlo tad po onog
Koji prvi pred njime se desi.
(Goluban meće mu šlem na glavu).
Tu čelenku krunom nadvišenu
Skopčaj dobro, vjerni štitonošo;
Dok je skinu caru tvome s glave
Poteći će više srpske krvi
Nego što je Strumom noćas vode. —
Sad evo me gotova, moj oče;
U gvožđu sam od glave do peta.
Ovo gvožđe knez probiti može,
Al’ će naći ispod njega srce
Na njegove uslove još tvrđe.
POSLANIK:
Ja se nadam da bih još mogao
Od posljednjeg odvratit’ ga, care.
Ostavi mi ovaj dan do mraka
Da pokušam.
VUKAŠIN:
Sad ni jednog časa.
Dužan sam mu odgovor što brži,
A ne mogu brže poslat’ mu ga
Do na šiljku krilate strijele;
Nek uvidi, da o kruni kad je
Sa mnom govor, drugih r’ječi nemam. —
Vi s krajeva boj počnite, braćo;
A sredinom ja ću upravljati.
Nek zazveče trube. Hudoj sreći
Dosadimo svojom upornošću.
|