Kraljević Marko osveti smrt brata Jandrije

Izvor: Викизворник


Kraljević Marko osveti smrt brata Jandrije

Gorom jaše Kraljeviću Marko,
S njime jaše brate Jandrijašu,
Jandrijašu od sedam godina;
Ali mu je dite ponejako,
Pa je vrlo Jandre ižednio, 5
Pa govori bratu svome Marku:
„Oj moj brate, Kraljeviću Marko!
„Ima-li đe bunar vode hladne,
„Da se vode dite ponapijem?“
Al' je njemu govorio Marko: i 10
„Boga tebi, brate Jandrijašu!
„Nema ovde bunar vode hladne;
„Neg' gonimo konje kroz goricu,
„U gori je krčmarica Mara,
„Koja krči vinom i rakijom.“ 15
Kad su došli do bijele krčme,
Al' je Jandri govorio Marko:
„Oj boga ti, brate Jandrijašu!
„Ti ga ideš krčmarici Mari,
„A u krčmi uvik Turak' ima; 20
„Već se čuvaj, odsjeć' će ti glavu.“
Al' je junak Jandre ponejačak.
Kada konja dojao do krčme,
Al' izleti krčmarica Mara:
Bjelim' njega zubim zasmijava, 25
Crnim njega okom zaigrava,
Išće njemu konja i oružje.
On joj daje konja i oružje.
Pa ulazi junak u birtiju.
U birtiji trideset Turaka, 30
Oni piju baš rujeno vince.
Turci Jandri čaše nazdraviše,
Svim je Jandre čaše izkapio,
Jer je junak vrlo ižednio,
Naglo je se vinom opojio, 35
Pade Jandre glavom bez uzglavlja.
Kad vidili Turci Janjičari,
Da je s Jandre naglo opojio,
Potegoše oni britku ćordu,
Odsjekoše Jandrijašu glavu, 40
Metnuše mu glavu na trpezu.
Kad god Jandri redna čaša dođe,
U mrtvu mu glavu salivaju.
Čeko njega njegov bratac Marko,
Njega čeko litnji dan do podne. 45
Kad nemogo brata dočekati,
Ide junak brata potražiti,
Pa on ide krčmarici Mari.
Kada doja konja do birtije,
Al izleti krčmarica Mara: 50
Bjelim zubim Marka zasmijava
A crnim ga okom zaigrava,
Išće njemu konja i oružje.
On je udara rukom uz obraze;
Kako ju je lahko udario, 55
Dva joj bijela on izbio zuba,
Tri joj mlaza krvi propišala.
Pa ulazi junak u birtiju.
Kada ušo junak u birtiju,
Pije vince trideset Turaka, 60
Odmah pozna svoga brata glavu.
Svi mu Turci čaše nazdraviše,
Junak Marko na čaše negleda,
Već poteže britku ćordu svoju,
Svima Turkom on odsječe glavu, 65
On nepušti ni jednoga živa
Nego jednog' Skenderbega Muju.
Pa je svoga brata zakopao,
Grob mu turskim' glavam' nakitio,
Pa zapiva tanko glasovito: 70
„Neka, neka milom' bogu fala!
„Kad osvetih brata Jandrijaša!
„Ko će mene osvetiti Marka?
„Majke nemam, a sestrice nemam,
„A u rodu nikog svoga nemam.“ 75

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

Hrvatske narodne pjesme, što se pjevaju u Gornjoj hrvatskoj Krajini i u turskoj Hrvatskoj; sabrao Luka Marjanović; Svezak I, u Zagrebu 1864., troškom i tiskom A. Jakića. str. 32-34.