Kraljević Marko i brat mu Andrija

Izvor: Викизворник


Glava kneza Lazara

0001 Sede Marko večerati s majkom
0002 Bela leba i rujnoga vina,
0003 Pa besedi Kraljeviću Marko,
0004 “Oj starice, moja mila majko,
0005 “Zašt’ mi nisi brata porodila,
0006 “Jel’ mlađega, jeli starijega,
0007 “Da se imam čime zaklinjati.
0008 “Kad ja pođem među družinicom,
0009 “Zaklinjem se konjem i oružjem:
0010 “Šarcu konju griva opadnula,
0011 A oružje svetlo posuknulo.
0012 Suze roni mila stara majka,
0013 Pa besedi Kraljeviću Marku:
0014 “Ao Marko, moje čedo drago,
0015 “Majka ti je čedo porodila
0016 “Nije mlađeg već je starijega,
0017 “Ime mu je Kraljević Andrija,
0018 “Al’ su njega zarobili Turci
0019 “Jošte malog u povoju zlatnom.”
0020 Besedi joj Kraljeviću Marko:
0021 “Oj starice, moja mila majko,
0022 “Mesi, majko, bijele kolače,
0023 “Da ja idem u tursku ordiju
0024 “I potražim braca rođenoga.”
0025 Usta majka rado i veselo,
0026 Pa umesi bijele kolače.
0027 Ode Marko u tursku ordiju
0028 Da on traži brata rođenoga.
0029 Kad je bio u turskoj ordiji
0030 Turski kleče, srpski boga moli.
0031 Besede mu Turci janjičari:
0032 “Oj Boga ti, neznana delijo,
0033 “Il’ si junak iz zemlje daleke,
0034 “Ili si se skoro poturčio?”
0035 Al’ besedi Kraljeviću Marko:
0036 “Nisam junak iz zemlje daleke,
0037 “Nego sam se skoro poturčio,
0038 “Već imate l’ kakvoga junaka
0039 “Koji može sa mnom piti vina
0040 “S otom kupom od dvanaest oka.”
0041 Njemu vele Turci janjičari:
0042 “Mi imamo takoga junaka,
0043 “Koji može s tobom piti vina,
0044 “Ime mu je Kraljević Andrija.”
0045 Al’ besedi Kraljeviću Marko:
0046 “Di je šator Kraljević-Andrije?”
0047 Besede mu Turci janjičari:
0048 “Lasno ti je šator poznavati,
0049 “Šator mu je od zelane svile,
0050 “A katarka od suvoga zlata,
0051 “I elćeni od srebra kovani.”
0052 Prođe Marko kroz tursku ordiju,
0053 Nađe šator Kraljević-Andrije,
0054 I on sedi rujno pije vino,
0055 Vino služi Turkinjica mlada,
0056 Turkinjica ljuba Andrijina.
0057 Kad ušeta Kraljeviću Marko
0058 Pod šatora Kraljević-Andrije,
0059 I on sede rujno piti vino
0060 S otom kupom od dvanaest oka.
0061 Kada su se ponapili vina,
0062 Besedi mu Kraljeviću Marko:
0063 “Oj Andrija, moj rođeni brajko,
0064 “Ili si se u blagu poneo,
0065 “Ili mene ne moš poznavati?”
0066 Njemu veli Kraljević Andrija:
0067 “Ao Marko, moj rođeni brajko,
0068 “Ja se nisam u blagu poneo,
0069 “I ja tebe mogu poznavati,
0070 “Ali ne smem od kleti Turaka,
0071 “Jel j’ u mene ljuba Turkinjica,
0072 “Izdaće nas Turkom janičarom,
0073 “Oba ćemo izgubiti glave.
0074 “Već počekaj, Kraljeviću Marko,
0075 “Dok ne bude veče po večeri,
0076 “Dok ne pospe Turci janičari,
0077 “I ne zaspi moja ljuba verna,
0078 “Ja ć’ uzeti mlogo silno blago,
0079 “Da idemo našem belom dvoru,
0080 “Da ranimo našu staru majku,
0081 “Da ranimo i da saranimo.”



Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme 1 - 9, skupio ih Vuk Stef. Karadžić, državno izdanje. Pjesme junačke najstarije i srednjijeh vremena, knjiga šesta, Beograd, 1899.