Kraljevića Marka nadmudrila djevojka
Sirotuje sirota djevojka:
Kade ruča, ona ne večera,
Kad sastavi ručak i večeru,
Onda joj je ruha nedostalo;
Al’ je zato dobre sreće bila: 5
Isprosi je Kraljeviću Marko,
A preprosi vojevoda Janko,
Prsten dao Ustupčiću Pavle.
Digoše se sva tri mladoženje,
Svaki vodi hiljadu svatova, 10
Pravo idu dvoru djevojačkom:
Napred Marko, a za Markom Janko,
A za Jankom Ustupčiću Pavle.
Osvrte se Kraljeviću Marko,
Pa besjedi vojevodi Janku: 15
"Kud si mi se podigao Janko,
Što s’ tolike svate potrudio,
I tolike konje pomorio,
Kad to nije za tebe djevojka,
Već za mene Kraljevića Marka?" 20
Janko ćuti, ništa ne govori,
Već s’ okrenu k Ustupčiću Pavlu,
Pa je njemu tiho besjedio:
"Kud si mi se podigao, Pavle,
Što s’ tolike svate potrudio, 25
I tolike konje pomorio?
Nit je tvoja, ni moja djevojka,
Već sokola Kraljevića Marka!"
Pavle ćuti, ništa ne govori,
Veće jezdi napred pred svatovi. 30
Kad su bili blizu bijela dvora,
Daleko ih ugledala majka,
Vesela je pred njih išetala,
I gospodsko kolo izvodila.
Po trojicu u dvor uvodila: 35
Sadi kuma jednog do drugoga,
Starog svata jednog do drugoga
Mladoženju jednog do drugoga,
Pa se onda svatom okrenula:
"Vi ostali kićeni svatovi! 40
Izvolite, dobri prijatelji!"
Kad se svati malo odmoriše,
Podiže se Kraljeviću Marko,
Pa izvadi sablju dimišćiju.
Pa je metnu sebi na koljena, 45
I Janku se onda okrenuo,
Pa je njemu tiho govorio:
"Čuješ li me, vojevoda Janko,
I ti s njime Ustupčiću Pavle,
Izvadimo tri zlatne jabuke, 50
Položimo tri zlatna prstena,
Nek izvedu ljepotu djevojku,
Neka bira, čiju će jabuku,
Il’ jabuku, ili prsten zlatan:
Mašila se za koju joj drago, 55
Onoga je ljepota djevojka!"
Tu su Marka odmah poslušali:
Izvadiše tri zlatne jabuke,
Položiše tri zlatna prstena,
Izvedoše ljepotu djevojku, 60
Pa govori Kraljeviću Marko:
"Čuješ li me, ljepoto djevojko,
Sade biraj, čiju ćeš jabuku,
Il' jabuku, ili prsten zlatan!"
Kad djevojka riječi razabrala, 65
Sirota je, al' je mudra bila,
Besjedila Kraljeviću Marku:
"Bogom kume, Kraljeviću Marko,
Stari svate, vojvodo Janko,
I ostali kićeni svatovi, 70
Bogom braćo, dobri prijatelji,
Jabuka je dječina zabava,
A prsten je junačka biljega:
Ja ću poći za Ustupčić-Pavla!"
Kad je Marko riječi razabrao, 75
Ciknu Marko kao gorsko zvijere,
Udari se rukom po koljenu,
Pa besjedi siroti djevojki:
"Kučko jedna, siroto djevojko,
Moro te je kogod naučiti, 80
Veće kazuj, ko te naučio?"
Odgovara sirota djevojka:
"Mili kume, Kraljeviću Marko,
Tvoja me je sablja naučila!"
Tad se Marko na nju nasmijao, 85
Pa je njojzi tiho govorio:
"Sreća tvoja, ljepoto djevojko,
Što se nisi jabuke mašila,
Il’ jabuke, il’ prstena zlatna,
Vjera moja tako mi pomogla! 90
Obje bih'ti odsjekao ruke;
Niti bi se nanosila glave.
Ni na glavi zelenoga vijenca!"
