Kratka sveštena istorija za osnovne škole u Vilajetu Bosanskom

KRATKA SVEŠTENA ISTORIJA ZA OSNOVNE ŠKOLE U VILAJETU BOSANSKOM Pisac: Nepoznat

U Sarajevu, u bosansko-vilajetskoj štampariji, 1868. Cijena je 60 para.

Glava prva: O stvorenju svijeta.

Pitanje. Ko je stvorio ovaj svijet?

Odgovor. Bog ga je stvorio; zato se i zove tvorac neba i zemlje, i sviju stvari.

P. Iz čega je on svijet ovaj stvorio?

Od. Iz ničega. On je samo rekao: da bude svijet, pa je odmah svijet postao.

P. A zašto ga je stvorio?

Od. Stvorio ga je zato, da bi sebe i savršenstva svoja odkrio, i da bi svakoj sazdanoj stvari blagost svoju pokazao.

P. Za koliko je dana Bog svijet ovaj stvorio?

Od. Bog je svijet ovaj stvorio za šest dana.

P. Šta je stvorio u prvi dan?

Od. U prvi dan stvorio je nebo i zemlju, a za tim svjet, ili svjetlost.

P. Šta je u drugi sazdao?

Od. U drugi je dan sazdao vazduh.

P. Šta je u treći dan uradio?

Od. U treći dan razdjelio je vodu od zemlje i zapovjedio zemlji, da proizvede iz sebe svakojako bilje.

P. Šta je četvrtog dana stvorio?

Od. U četvrti dan stvorio je sunce, mjesec i zvijezde.

P. A šta je u peti dan?

Od. U peti dan stvorio je ptice i ribe.

P. Šta je u šesti dan uradio?

Od. U šesti dan proizveo je zemnu životinju i sazdao prvog čovjeka.

P. Je li što u sedmi dan stvorio?

Od. Počem je sve rečene stvari stvorio, nije više ništa novo proizveo.

P. Iz čega je Bog sazdao prvog čovjeka?

Od. Tjelo prvog čovjeka sazdao je Bog od zemlje, a dušu mu je dao po obrazu i po podobiju svom.

P. U čemu se sastoji taj obraz i podobije Božje?

Od. Obraz i podobije božje u čovjeku sastojise u razumnoj duši i slobodnoj volji.

P. Zašto je Bog sazdao čovjeka?

Od. Bog je čovjeka sazdao zato, da bi on njega, tvorca svoga poznao i ljubijo i da bi drugima od koristi bio.

P. Od čega je bila sazdana prva žena?

Od. Prva žena sazdana je bila od rebra prvog čovjeka.

P. A zašto je ona od rebra sazdana?

Od. Zato, da bi se tim pokazalo, da su oni oboje od jednog tijela.

P. Gdje su živjeli prvi ljudi?

Od. Živjeli su u raju, to jest, u vrlo prijatnom i plodnom predjelu.

P. U kakvom su stanju oni tamo živjeli?

Od. Oni su bili nevini, blaženi i besmrtni.

Glava druga: O grijehu prvoga čovjeka.

P. Jesu li prvi ljudi zasvakad ostali u tom svetom i blaženom stanju?

Od. Prvi ljudi nijesu zasvakad ostali u tom svetom i blaženom stanju, nego su to izgubili, prestupivši zapovjest tvorca svog.

P. Ko ih je na to naveo?

Od. Naveo ih je đavo, koji je Evu prevario, da okusi od zabranjenoga ploda; a ona je zatim i muža svoga na to navela.

P. Kako je Bog kaznio Adama i Evu za to prestupljenje?

Od. On ih je istjerao iz zemaljskog raja.

P. Je l' im u takvom stanju kakvu utjehu obećao?

Od. Obećao im je poslati Spasitelja, koji će satrti silu đavola.

P. U kakvom je stanju ostao čovjek poslije učinjenog grijeha?

Od. U vrlo bijednom, kako po tjelu, tako i po duši.

P. Kakvo je zlo postiglo njegovo tjelo?

Od. Tjelo njegovo postigli su veliki trudovi, bolesti i sama smrt.

P. A šta je dušu njegovu postiglo?

Od. Dušu njegovu postiglo je pomračenje uma i razvratnost volje.

P. Šta je proizvelo to pomračenje uma i razvratnost volje?

Od. Ovo pomračenje uma i razvratnost volje proizvelo je svaki rod grjeha.

P. A šta su grijesi proizveli?

Od. Grijesi su proizveli vječnu smrt.

P. Jesu li imali prvi ljudi poroda?

Od. Jesu. Njihova prva djeca bila su Kain i Avelj.

P. Kad su ih rodili?

Od. Rodili su ih, pošto su u raju sgrješili i odavde izgnani bili.

P. Je li grijeh adamov i evin prešao na djecu njihovu?

Od. Jest prešao, i to ne samo na djecu njihovu, nego i na cijelo potomstvo njihovo, to jest, na sve ljude; jer svi proizlaze od Adama, koji je u raju sgriješio i osuđen bio.

Glava treća: O potopu.

P. Je li imao Adam osim Kaina i Avelja još koga sina?

Od. Jest, imao je i trećeg sina, po imenu Sita.

P. A kad mu je Bog darovao tog sina?

Od. Pošto je Kain brata svog Avelja ubio.

P. Zašto ga je ubio?

Od. Ubio ga je zato, što je dobrodjetelji njegovoj zavidio.

P. Kakvo je potomstvo bilo ovih sinova adamovih?

Od. Od Sita proizišli su dobri, a od Kaina zli ljudi; no poslije se oba ova plemena pomiješaju i tako se gotovo sav rod čovječiji razvrati.

P. Jeli kogod Bogu ugodan ostao?

Od. Jest samo jedan čovjek po imenu Noje.

P. Čim je Bog kaznio razvraćeni rod čovječiji?

Od. Potopom.

P. Šta je to potop?

Od. Potop jest veliko navodnenje, koje je svu zemlju vodom pokrilo.

P. Šta se slučilo s ljudima?

Od. Oni su se svi utopili osim Noja.

P. A šta se sa životinjom zbilo?

Od. To isto što i s ljudima.

P. Šta se slučilo s Nojem?

Od. Bog je njega sačuvao u kovčegu.

P. Šta je to kovčeg?

Od. Kovčeg jest velika pokrivena lađa.

P. Jeli se još ko s njime spasao?

Od. Jest, njegova porodica, i s njima po jedan par od sviju zvjerinja i ptica svakog roda; a od gdjekoih i po sedam pari.

P. Po ovom od koga proizilaze svi ljudi?

Od. Od Adama i Noja.

P. Dakle kad svi ljudi od Adama i Noja proishode, to šta sljeduje otud?

Od. Sljeduje to, da su svi ljudi braća među sobnom, i da valja da između sebe kao braća žive.

Glava četvrta: O zakonu jestestvenom.

P. Šta je to zakon jestestveni?

Od. Zakon jestestveni jest glas božji u nama, koji nas razumom i savjesti uči, šta da činimo, a čega da se klonimo.

P. Čemu nas uči zakon jestestveni, što se Boga tiče?

Od. Uči nas tome, da osim njega jednog nikog drugog za Boga nepočitujemo, i da se zakonu njegovom pokoravamo.

P. A čemu nas uči zakon jestestveni, što se ljudi tiče?

Od. Uči pas tome, da nečinimo nikom ono, što sami nebi radi bili da nam ko učini.

P. A čemu nas uči zakon jestestveni, što se nas samih tiče?

Od. Uči nas tome, da želje naše obuzdavamo i da se klonimo svega onoga, što tijelu našem dosaditi, a dušu našu ogriješiti može.

P. Jesu li se potomci nojevi po ovom zakonu vladali?

Od. Nijesu. Oni su pred Bogom sgrješili tim, što su ga se odrekli i mjesto njega suncu i drugijem stvarima klanjalise.

P. Da nisu oni počeli činiti kakva bezakonja?

Od. Jesu. Oni su među sobom počeli činiti različna bezakonija, tim, što roditelje svoje nijesu počitovale, što su ubijali, otimali, i jedan drugog napadali; što pravdu nijesu nabljudavali i što su za neurednim svojim željama sljedovali.

Glava peta: O Avramu i pročim praotcima.

P. Gdje je sačuvan zakon jestestveni poslije potopa?

Od. Zakon jestestveni sačuvan je poslije potopa u potomstvu Sima sina nojeva.

P. Ko je u potomstvu simovom osobito znamenit bio?

Od. U potomstvu simovom osobito je znamenit bio Avraam.

P. A zašto?

Od. Zato, što je Bog zavjet s njim učinio.

P. Šta mu je Bog obećao?

Od. Obećao mu je, da će od njega veliki narod proizići.

P. Šta mu je jošt obećao?

Od. Jošt mu je obećao dati zemlju Hanaansku!

P. Šta mu je najvažnije obećao?

Od. Najvažnije obećao mu je to, da će se Spasitelj roda čovječijeg iz njegovog plemena roditi.

P. Kakav je znak bio zavjeta božijeg s Avraamom?

Od. Taj znak bio je obrezanije.

P. Kako je Bog kušao vjeru avraamovu?

Od. Bog je vjeru avraamovu kušao tim, što mu je zapovijedio, da mu sina svog Isaaka prinese na žrtvu.

P. Pa je li poslušao Avraam ovu zapovijed božiju?

Od. Jest doista poslušao. Izveo je bio svog sina Isaaka na goru visoku, vezao mu ruke i položio ga na žrtvenik, i već je i nož podigao bio da ga zakolje; no anđeo, po zapovjesti božijoj, uzdrži mu ruku, rekavši, da nikakvo zlo čedu svom nečini.

P. A zašto je htjeo sina svog Isaka Bogu na žrtvu prinijeti?

Od. On je to učiniti htjeo zato, da bi tim pokornost svoju prema Bogu osvjedočijo.

P. Je li Isak imao sina?

Od. Jest imao sina Jakova, koji se drugčije Izrailj zvao.

P. Koliko je Jakov imao sinova?

Od. Jakov je imao dvanaest sinova.

P. Imaju li kakvo obšte ime?

Od. Oni se jednim obštim imenom zovu patrijarsi ili praotci.

P. Koji je bio među njima najznamenitiji?

Od. Najznamenitiji među njima bio je Josif.

Glava šesta: O robstvu Misirskom i Pashi.

P. Kaži nam istoriju o Josifu?

Od. Josif je zbog svoje nevinosti i prostosrdačnosti bio ljubimac oca svog, zato braća njegova omrznu na njega i tajno prodadu ga u Misir. U ovoj idolopokloničkoj zemlji ostao je on vjeran istinom Bogu, i zato ga je Bog proslavio. On je istina u početku robom bio, al poslije je došao do najveće časti kod cara.

P. Je li se kada vidio sa ocem i braćom svojom?

Od. Kad su nastupile gladne godine, dođu braća njegova u Misir da kupe pšenice. Josif ih pozna, prokaže im se, oprosti im krivicu i preseli ih zajedno s otcem Jakovom u Misir, gdje su se oni jako umnožili.

P. Šta je drugi car Misirski hotjeo s njima učiniti?

Od. On je htjeo sve istrijebiti.

P. Ko ih je od toga sačuvao?

Od. Bog.

P. Koga je Bog upotrebio za njihovo izbavlenje?

Od. Bog je za njihovo izbavlenje upotrebio Mojsija.

P. Šta je Bog zapovijedio Mojsiju?

Od. Zapovjedio mu je, da izvede Izrailjce iz Misira.

P. Pa šta je činio Mojsije?

Od. Mojsije je činio velika čudesa pred Faraonom. carem misirskijem, da bi ga time prinudio, da zapovijest božju ispuni, i Izrailjce iz Misira odpusti.

P. Šta je to Pasha?

Od. Pasha je jagnje, na žertvu opredjeleno, koje su Izrailjci jeli malo pre nego što će iz Misira izići i osloboditise.

P. Je li kakvo predkazanje skopčano bilo sa ovim izbavlenjem Izrailjaca?

Od. Jest; sa izbavlenjem Izrailjaca iz robstva misirskog skopčano je bilo to predkazanje, da će Bog po vremenu i sve ljude od prokletstva i vječne muke izbaviti.

Glava sedma: O putovanju kroz pustinju.

P. Kuda su pošli Izrailjci, kad su već iz Misira izišli?

Od. Kad su Izrailjci iz Misira izišli, pošli su u zemlju Hanansku, u koju ih je Bog poveo.

P. Zašto ih je tamo poveo?

Od. Zato, da bi ispunio svoja obećanja.

P. Kako su oni prešli preko crvenog mora?

Od. Bog je zapovjedio Mojsiju, da prostre palicu svoju po moru, i podigao je jaki vjetar, pa se voda odmah razdijelila i suho dno pokazala, po kom su Izrailjci bezbjedno prešli.

P. Poslije toga kuda su išli?

Od. Išli su kroz veliku pustinju.

P. Šta su tamo jeli?

Od. Jeli su mannu, koju im je Bog s neba slao.

P. Kad vode nijesu imali, odkuda su je dobili?

Od. Bog im je proizveo vodu iz kamena.

Glava osma: O zakonu božjem.

P. Kad je Bog dao Izrailjcima svoj zakon?

Od. Bog je dao Izrailjcima zakon svoj u pedeseti dan poslije njihovog izlaska iz Misira.

P. Gdje im je dao zakon svoj?

Od. Na gori Sinajskoj.

P. Kaži nam zapovjedi tog zakona?

Od. One glase ovako:

1. Az jesam Gospod Bog tvoj, da ne budet tebje bozi ini razvje mene.
2. Ne sotvori sebje kumira, ni vsjakago podobija, jelika na nebesi gorje, i jelika na zemlji nizu, i jelika vo vodah i pod zemljeju, da ne poklonišisja im, ni poslužiši im.
3. Ne priemli imene Gospoda Boga tvojego vsuje.
4. Pomni denj subotni, svjatiti jego; šest dnej djelaj, i sotvoriši v njih vsja djela tvoja; a denj sedmij, subota, Gospodu Bogu tvojemu.
5. Čti otca tvojego i mater tvoju, da blago ti budet, i da dolgoljeten budeši na zemlji.
6. Ne ubij.
7. Ne preljubi sotvori.
8. Ne ukradi.
9. Ne poslušestvuj na druga tvojego svidjeteljstva ložna.
10. Ne poželaj ženi iskrenjago tvojego, ne poželjaj domu bližnjago tvojego, ni sela jego, ni raba jego, ni rabinji jego, ni vola jego, ni vola jego, ni vsjakago skota jego, ni vsego jelika sut bližnjago tvojego.

P. Na čemu su bile napisane te zapovijedi?

Od. Zapovjedi ove bile su od Boga napisane na dvije tablice od kamena.

P. Jesu li i odprije te zapovjedi poznate bile?

Od. Jesu; one su i prije poznate bile, jer one nijesu ništa drugo; nego zakon jestastveni.

Glava deveta: O idolopoklonstvu.

P. Jesu li i drugi narodi ovako kao Izrailjci samo jednom Bogu klanjali se?

Od. Nijesu; jer bilo je mnogo naroda, koji su u mjesto jednoga Boga idole izmišljali i pravili, i njima kao Bogu klanjali se.

P. Šta su ti idoli predstavljali?

Od. Oni su predstavljali različna lica muškog i ženskog pola, a pored toga i zvjerinje, koje su ti narodi obožavali.

P. Kako su ih oni počitovali?

Od. Oni su im se molili i žrtve im prinosili.

P. Odkuda je proizišlo takvo bezumlje?

Od. Proizišlo je otuda, što su oni pravog Boga kao svog sazdatelja zaboravili.

Glava deseta: O Davidu i Mesiji.

P. Ko je upravljao narodom izrailjskim, kad su već ušli u zemlju obećanu?

Od. Najprije su upravljali narodom izrailjskim sudije a poslije carevi.

P. Ko je bio prvi car?

Od. Prvi car bio je Saul.

P. A ko je bio drugi?

Od. Drugi je bio David.

P. Od koga je koljena David?

Od. David je od koljena judina, jednog od sinova jakovljevih.

P. Gdje je on živio?

Od. U Jerusalimu, na gori, koja se zvala Sion.

P. Šta je on zapovjedio, da se na istu goru prenese?

Od. David je zapovjedio, da se kovčeg zavjeta pa goru sionsku prenese.

P. Šta je Bog obećao Davidu?

Od. Obećao mu je, da će se od njegovog plemena roditi Spasitelj svijeta, Hristos.

Glava jedanaesta: O razdjeljenju carstva.

P. Ko je bio našljednik davidov?

Od. Našljednik davidov bio je Solomon.

P. Kakva je bila solomonova vlada?

Od. Solomonona vlada bila je uobšte blagopolučna i spokojna.

P. Nije li jošt i što bolje imao?

Od. On je jošt i pravu mudrost imao.

P. Šta je on znamenito uradio?

Od. On je sazidao veličanstven hram u Jerusalimu.

P. Zar tamo nije bilo hrama, u kom bi se Bogu molili?

Od. Nije; samo je bio jedan hram i jedan žertvenik.

P. A zašto je samo jedan hram i jedan žertvenik bio?

Od. Zato, da bi se tim izjavilo, da je samo jodan Bog i jedna vjera.

P. Šta se slučilo poslije smrti Solomonove?

Od. Poslije smrti njegove carstvo se njegovo razdijelilo.

P. Šta je sinu njegovom Rovoamu ostalo?

Od. Sinu njegovom Rovoamu ostala su samo dva plemena judino i venijaminovo.

P. A ko je vladao nad ono drugo deset plemena?

Od. Nad njima se zacario sluga solomonov, po imenu Jerovoam.

P. Šta je radio Jerovoam, da bi prijestol svoj utvrdio?

Od. Učinio je raskol.

P. Šta je to raskol?

Od. Raskol jest razdjeljenje crkve.

P. Gdje je istinita crkva ostala?

Od. Istinita crkva ostala je u Jerusalimu, u carstvu judinom.

P. Gdje je bila stolica lažne crkve i carstva izrailjskog?

Od. Stolica lažne crkve i carstva izrailjskog bila je u gradu Samariji; po tome se carstvo izrailjsko drugčije i samarijsko nazivalo.

Glava dvanaesta: O prorocima.

P. Ko su bili proroci?

Od. Proroci bili su ljudi, duhom božjim ispunjeni.

P. Ko je bio taj duh?

Od. Bog Duh sveti, koji svaku stvar oživotvorava.

P. Zašto se oni nazivaju prorocima?

Od. Oni se prorocima nazivaju zato, što su buduća proricali.

P. Kojih proroka imamo mi pisana proricanja?

Od. Imamo Isaije, Jeremije i drugih svega šestnaest.

P. Šta su oni predkazivali?

Od. Predkazivali su savršeno razorenje carstva samarijskog.

P. A šta su o Jerusalimu proricali?

Od. O Jerusalimu proricali su to, da će i on razoren i opet podignut biti.

P. Jesu li oni što o Mesiji proricali?

Od. Oni su sve predkazali, šta će se s njim slučiti.

P. A jesu li šta o novom Zavjetu predkazivali?

Od. 0 Novom Zavjetu predkazivali su to, da će on savršeniji biti od Starog Zavjeta.

P. Šta su o idolopoklonicima govorili?

Od. O idolopoklonicima su govorili, da ke svi ostaviti i prezreti idole, i klanjati se samo jednom istinom Bogu.

Glava trinaesta: O rođenju Isusa Hrista.

P. Ko je bila mati Gospoda našeg Isusa Hrista?

Od. Mati Gospoda našeg Isusa Hrista bila je sveta djeva Marija.

P. Od kog je ona koljena bila?

Od. Ona je bila od koljena judina, iz plemena davidova.

P. Kome je ona bila obručena?

Od. Ona je bila obručena Josifu, iz istog plemena, da bi on bio hranitelj njenog djevstva.

P. Ko je njoj javio, da će ona roditi Isusa Hrista?

Od. Javio joj je anđeo Gavril koga je Bog poslao, da joj to blagovjesti.

P. Kako je ona tu vjest primila?

Od. Ona je primila tu vjest s vjerom i pokornošću.

P. Šta je poslije bilo?

Od. Bilo je to, da je sin božji u utrobi njenoj primio na sebe tjelo čovječije, kao što je i naše, no osim grijeha.

P. Gdje se rodio Gospod naš?

Od. U Vitlejemu judejskom.

P. Koji su od idolopoklonika najprije došli njemu na poklonjenje?

Od. Od idolopoklonika najprije su mu došli na poklonjenje mudraci od istoka.

P. Šta je radio Irod, kad je to čuo?

Od. Irod se pobojao, da mu taj novorođeni Mesija nepreotme carstvo, pa zato zapovjedi, da se sva djeca po Vitlejemu i obližnjim mjestima poubijaju, da bi tako i novorođenog Mesiju života lišio.

P. Kako se Isus spasao?

Od. Anđeo je zapovjedio Josifu, da s Isusom otide u Misir. A kad je Irod umro, onda mu je rekao, da se iz Misira u Judeju vrati. I Josif, povinujući se zapovjedi božjoj, vratio se, i otišao u grad galilejski, Nazaret.

Glava četrnaesta: O Jovanu Krstitelju.

P. Čiji je sin bio sveti Jovan?

Od. Sveti Jovan bio je sin Zaharije i Jelisavete, koja je bila tetka djeve Marije.

P. Gdje je on živio?

Od. On je živio u pustinji, i provodio je život svoj u strogom uzdržanju.

P. Jesu li proroci što i o njemu govorili?

Od. Jesu. Oni su ga nazivali predtečom Mesije.

P. Šta je to predteča?

Od. Predteča je onaj, koji pred drugim ide.

P. Šta je propovjedao Jovan?

Od. On je opominjao ljude, da se pokaju.

P. Šta je radio s onima, koji su se pokajali?

Od. Njih je krstio u rjeci Jordanu.

P. Je li on i Isusa krstio?

Od. Jest. Isus je zahtjeo krstitise, da bi primjerom svojim krštenje osvetio.

P. Šta se slučilo pri krštenju Hristovom?

Od. Duh sveti sišao je u vidu goluba nad njega, i čuven je bio s neba ovaj glas Boga Oca: Sej jest Sin Moj vozljubljenij, o Njem že blagovolih.

P. Šta je Jovan svjedočio o Isusu?

Od. Svjedočio je to, da je Isus Hristos došao, da spase sve ljude od grijeha i prokletstva.

Glava petnaesta: O Apostolima.

P. Kud je otišao Hristos poslije krštenja?

Od. Otišao je u pustinju i postio tamo četrdeset dana.

P. Šta je poslije učinio?

Od. On je izabrao neke učenike. Rekao im je da za njim idu, i oni su za njim pošli.

P. Kako se drugčije zovu ovi učenici?

Od. Zovu se apostoli, to jest poslanici.

P. Koliko je apostola Hristos izabrao?

Od. Izabrao je nji dvanaest, koji su se zvali: sveti Petar i s. Andrija, brat njegov; s. Jakov i s. Jovan, sinovi zevedeovi: s. Filip, s. Vartolomej, s. Mateej, s. Toma, s. Jakov, i s. Juda, sinovi alfeovi; s. Simon, i predatelj Juda iskariotski.

Glava šestnaesta: O Propovjedi Isusa Hrista.

P. Šta je radio Isus pa zemlji?

Od. Isus je propovjedao po gradovima, selima i drugim mjestima.

P. Šta je propovjedao?

Od. Propovjedao je Evangelije carstva nebesnog.

P. Šta znači riječ Evangelije?

Od. Riječ Evangelije znači radostna vjest.

P. Šta je to carstvo nebesno?

Od. Carstvo nebesno jest vječno blaženstvo, kojim će Bog sve dobre i pravedne obdariti.

P. Šta je Isus o sebi govorio?

Od. Govorio je, da je sišao pa zemlju da ljude spase.

P. A šta nam je zapovjedio da radimo?

Od. Zapovjedio nam je, da se kajemo, da u njega vjerujemo i da se nauci njegovoj pokoravamo.

P. A kakvu nam je molitvu ostavio?

Od. Ostavio nam je ovu molitvu:

Otče naš, iže jesi na nebesjeh, da svjatitsja imja tvoje, da priidet carstvije tvoje, da budet volja tvoja, jako na nebesi, i na zemlji; hljeb naš nasušnij dažd nam dnes, i ostavi nam dolgi našja, jakože i mi ostavljajem dolžnikom našim, i ne vvedi nas vo iskušenije, no izbavi nas ot lukavago. Jako tvoje jest carstvo i sila i slava vo vjeki. Amin.

P. Jesu li svi ljudi nauku njegovu primili?

Od. Narod je sa svijeh strana gomilama dolazio i slušao nauku njegovu; al oni, koji su strastima svojima oddani bili, i koji nisu htjeli ostavitise bezakonog života, jako su njoj protivili se; jer je nauka njegova nečistu savjest njihovu živo karala, pa su zato strašno omrzli na Isusa.

P. Koji su bili njegovi najveći neprijatelji?

Od. Najveći neprijatelji njegovi bili su knjižnici i fariseji.

P. Koji su to bili knjižnici?

Od. Knjižnici bili su učitelji zakona.

P. Ko su bili fariseji?

Od. Fariseji bili su ljudi pritvorni, koji su u ispunjavanje spoljašnjih obreda svu silu zakona polagali.

P. Šta su najposlije naumili neprijatelji Isusovi učiniti mu?

Od. Naumili su ubiti ga.

P. Ko im se obećao izdati ga?

Od. Juda Iskariotski, jedan od dvanaest Apostola.

P. Za koju je cijenu obećao izdati Isusa?

Od. Za trideset srebrenika.

Glava sedamnaesta: O stradanju Isusa Hrista.

P. Kad je Isus umro?

Od. Isus je umro u vrijeme pashe.

P. Šta je Isus ustanovio na pošljednjoj večeri sa svojim Apostolima?

Od. Ustanovio je tajnu svetog pričešća.

P. A kako ju je ustanovio?

Od. On je uzeo hljeb u ruke blagoslovio ga i dao učenicima, rekavši: Sije jest tjelo moje. Poslije je uzeo čašu s vinom, i kazao im: Sija jest krov moja. I na tom je osnovao Novi zavjet.

P. Šta je činio Isus poslije ove večere?

Od. On je usamljen prebivao u molitvi kao čovjek, i predao se volji otca nebesnog.

P. Šta mu se poslije dogodilo?

Od. Juda je doveo vojnike, koji su Hrista uhvatili i Kajafi prvosvešteniku odveli.

P. Šta se dogodilo s Petrom učenikom?

Od. Petar se odrekao Hrista, da ga i nepoznaje, no poslije se jako zbog toga kajao.

P. Kuda su odveli Hrista od Kajafe?

Od. Odveli su ga Pilatu.

P. Šta su mu tamo radili?

Od. Tamo su mu vijenac od trnja na glavu metali, pa ga poslije na krst raspeli.

P. Kako je na njemu život svoj svršio?

Od. On je život svoj okončao s ovim riječima: Otče! v rucje tvoi predaju duh moj; i odmah zatim razriješila se duša njegova od tjela.

P. Kako treba da smatramo smrt njegovu?

Od. Treba da je smatramo kao žrtvu za nas; jer je on smrću svojom zadovoljio pravi sud božiji za grijehe svijeh ljudi; i tako im mjesto kazni milost božiju zadobio.

P. Šta se pri njegovoj smrti slučilo?

Od. Pri smrti njegovoj sunce je potamnilo, zemlja se zatresla, i mnogi su mrtvi vaskrsli.

Glava osamnaesta: O vaskreseniju i vazneseniju Isusa Hrista.

P. Šta se slučilo s tjelom Hristovim poslije smrti njegove?

Od. Poslije smrti Isusove položeno je tjelo njegovo u grob.

P. Šta su neprijatelji njegovi učinili?

Od. Neprijatelji Isusovi znajući iz proročanstva da će Hristos vaskrsnuti, postavili su stražu kod groba, da se nebi ono proročanstvo o njemu ispunilo.

P. U koji je dan Isus vaskrsao?

Od. Isus je vaskrsao u treći dan poslije svoje smrti.

P. Je li se Hristos poslije vaskrsenija svoga javljao apostolima?

Od. Jest, doista javljao im se; i oni su ga vidjeli, i o vaskrseniju njegovom uvjerili se.

P. Koliko je dana Hristos poslije svog vaskrsenija s njima probavio?

Od. On je poslije vaskrsenija četrdeset dana s njima probavijo.

P. Kakav je nalog Apostolima dao?

Od. Zapovjedio im je, da idu u svijet i da propovjedaju Evanđelije; da odvraćaju ljude od bezakonog života, i da ih nma pokajanje privode; pa koji istinito nauku njihovu poslušaju i prime, takve da krste, i tako da ih svetoj crkvi sajedinjavaju.

P. Čemu nas je naučio tajnom sv. krštenja?

Od. Tajnom sv. krštenja naučio je nas, da je Otac, i Sin i sveti Duh jedan istini Bog.

P. Kako se on rastao od svojih učenika?

Od. On se u njihovom prisustvu vaznesao na nebo i sjeo s desne strane na prestolu Otca nebesnoga.

P. Šta je obećao Apostolima pri vazneseniju na nebo?

Od. On je obećao, da će s crkvom svojom i sa svakim hristjaninom neprestano biti do konca vijeka.

P. U koji se dan vaznesao?

Od. Vaznesao se u četrdeseti dan poslije svoga vaskrsenija.

P. Hoće li on opet na zemlju doći?

Od. Doćiće u pošljedni dan, da sudi živima i mrtvima, to jest, dobre da obdari, a zle da kazni.

Glava devetnaesta: O silasku Duha svetog na Apostole.

P. U koji je dan sišao Duh sveti na Apostole?

Od. U pedeseti dan poslije vaskresenija Hristovog, a taj dan svetkovali su Evreji za spomen podučenog zakona na gori Sinajskoj.

P. Šta se slučilo s Apostolima u taj dan?

Od. U taj dan polučili su Duha svetog.

P. Šta je Duh sveti u njima proizveo?

Od. Duh sveti prosvjetio je njihov um, da bi sveto pismo dobro razumjeti mogli.

P. Šta su radili kad su polučili Duha svetog?

Od. Čim su polučili Duha svetog, odmah su počeli govoriti različite jezike.

P. Šta je značilo to čudo?

Od. Čudo ovo značilo je to, da su oni dužni bili propovjedati Evanđelije svima narodima.

P. Zašto je Duh sveti u pedeseti dan na Apostole sišao?

Od. Zato, da bi u onaj isti dan objavljen bio Novi Zavjet, u koji je i Stari od Boga dat bio.

Glava dvadeseta: O rasprostranjenju nauke Hristove. (dodatak iz crkvene istorije)

P. Šta su činili Apostoli poslije silaska Duha svetog?

Od. Poslije silaska Duha svetog na Apostole, sveti Petar tako je važnu propovjed narodu izgovorio, da je njom mnoge u udivljenje priveo, i o istini evanđelskoj tako uvjerio, da je od naroda do tri hiljade odmah Hristu obratilo se.

P. Šta su poslije toga Apostoli radili?

Od. Oni su poslije toga pomoću božjom velika čudesa činili, i bogoduhnovenom svojom naukom čitave narode u vjeru Hristovu privodili, i tako crkvu hristjansku ustanovili.

P. Da nijesu zbog toga što postradali?

Od. Oni su mnogo postradali, pretrpivši razna gonjenja i mučenja.

P. Jesu li Apostoli nauku Hristovu i napisali?

Od. Jesu; opi su napisali Evanđelije i poslanice apostolske.

P. Jesu li imali Apostoli dogovora između sebe, kad su crkvu Hristovu ustanovili?

Od. Oni su se toga radi na jedno mjesto sabirali i sabore držali.

P. A je li ko i poslije njih takve sabore držao?

Od. Držali su ih sveti oci i učitelji crkveni.

P. Kaži nam, šta su sveti oci kao najznamenitije na tijem saborima uradili?

Od. Oni su sačinili simvol pravoslavne vjere.

P. Kaži nam taj simvol vjere.

Vjeruju vo jedinago Boga Otca, vsederžitelja, Tvorca nebu i zemlji, vidimim že vsjem i nevidimim. I vo jedinago Gospoda Isusa Hrista, Sina Božija, jedinorodnago, iže ot Otca roždenago prežde vsjeh vjek. Svjeta ot svjeta, Boga istina, ot Boga istina, roždena, ne sotvorena, jedinosuščna Otcu, imže vjsa biša. Nas radi čelovjek, i našego radi spasenija, sšedšago s nebes, i voplotivšagosja ot Duha Svjata. i Mariji Djevi. i vočelovječšasja. Raspjatago že za ni pri Pontijstjem Pilatje, i stradavša, i pogrebena. I voskresšago v tretij denj po Pisanijem. I vozšedšago na nebesa, i sjedjašča odesnuju Otca. I paki grjaduščago so slavoju suditi živim i mertvim, jegože carstviju ne budet konca. I v Duha Svjatago, Gospoda životvorjaščago, iže ot Otca ishodjaščago, iže so Otcem i Sinom spoklanjajema i sslavima, glagolavšago proroki. Vo jedinu svjatuju, sobornuju i apostolskuju Cerkov. Ispovjeduju jedino kreščenije vo ostavljenije grjehov. Čaju voskresenija mertvih. I žizni buduščago vjeka. Amin