Kavu pije Šimić kapetane
U neđelju na Preobraženje,
Nit s' umio ni Bogu molio;
Ali njemu sitna knjiga dođe
Da on ide na carevu vojnu. 5
Knjigu štije Šimić kapetane,
Pitala ga ostarila majko:
„Kaka j' knjiga, moj sine jedini,
Kaka j' knjiga od koga li grada?“
Al' govori Šimić kapetane: 10
„Huda knjiga, moja mila majko,
Huda knjiga hudo zapovjeda
Da ja idem na carevu vojnu.“
I otiđe Šimić kapetane.
On otiđe na carevu vojnu. 15
Prvog Turci topa opališe,
U Šimića kalpak udariše;
Drugog Turci topa opališe,
U Šimića konja udariše;
Trećeg Turci topa opališe, 20
U Šimića srce udariše.
Pade Šimić na zemljicu crnu,
S bjelim pleć'ma crnu zemlju mjeri,
A s očima sjajne zvjezde broji.
Polećela dva vrana gavrana, 25
Oni lete Šimićevu dvoru,
Pa padaju dvoru na kapiju;
Pitala ih Šimićeva majko:
„Boga vami, dva vrana gavrana!
O'kle li ste, od koga li grada? 30
Da niste li od kozare Crne?
Jeste l' vid'li Šimić' kapetana?“
I govore dva vrana gavrana:
„Oj Boga nam, Šimićeva majko!
I mi jesmo od kozare Crne, 35
Vidili smo Šimić' kapetana:
S bjelim pleć'ma crnu zemlju mjeri,
A s očima sjajne zvjezde broji.“
Kad to čula Šimićeva majko,
Od žalosti na zemljicu pade, 40
Kako pade, više ne ustade.
Srpske narodne pesme (ženske), većinom ih u Slavoniji skupio Đorđe Rajković. Izdala "Matica srpska", u Novome Sadu u štampariji Ignjata Fuksa, 1869., str. 145-146.
