Ko li ’no se brdom šeće?
Nije l’ kogod roda moga,
Da pozdravnm milu majku;
Nek mi seke ne udaje,
Za pušćenca, za udovca, 5
U matere za jedinca.
U jedinka zla je majka
S’ večer’ vodu proljevala,
Prahom kuću posipala,
Svoje kone dozivala: 10
„Od’te, od’te, kone moje!
Od’te, vnd’te, ’dive naše
Kako j’ 'diva nevaljala:
Snnoć vode ne don’jela
Jutros kuće ne pomela.“ 15
Svekar veli: „udrite je!“
A svekrva: „ubite je!“
Zaovice: „natjerajte!“
Djever sjedi te besjedi:
„Nemojte vi ’dive naše, 20
Naša 'diva mlada, luda
Mlada, luda, neumjetna.“
Stade kleti mlada ’diva:
„O moj svekre, živ mi bio,
I na ćabu otišao, 25
Kuda ljudi, svi odlaze,
Svome dvoru ne dolaze. —
Svekrvice, živa bila
Od subote do neđelje,
U nedilju u ledinu, 30
Zaovice, živa bila
Živa bnla, pa s’ udala
Preko mora sto konaka,
Đe ti braća ne dolaze,
Tvoga glasa ne donose. — 35
Oj djevere, živ mi bio!
Te se dobro oženio
Baš ako ćeš seku moju
Seku moju priju svoju...
Nek je daje k'o i mene, 40
K’o i mene u djevere,
U mene su tri djevera:
Kad ja pođem svome rodu,
Jedan djever konja sedla,
Drugn djever uzdu nosi, 45
Treći djever u rod vodi,
Svekar sjedi te besjedi:
„Ajde, ajde, snaho moja!
Ajde, ajde, diko moja!
Kada budeš blizu dvora, 50
Blizu dvora matsrina,
Ti uzgrni muz dolamu,
Nek se sjaju sjajne pare,
I na konju sjajna uzda,
Neka reknu tvoje druge; 55
„Nuto vid'te naše druge!
„Blago selu u kome je,
„Onoj kući u kojoj je.““
