Konja penje Mraor-beg djevojhsa,
Konja penje na rosnoj livadi,
Zlatnom žicom za srebreno kolje.
Ugled’o je Ali-paša s grada:
„Ne penj’ konja Mraor-beg djevojko, 5
Digni dibu, da se ne orosi,
Ruoe kose da se ne zamrse,
A dukati da s’ ne potrgaju,
Sitan biser da se ne prosipa!“
„A boga ti, Ali-pašo s grada, 10
Ti pe pazi moje terli dibe,
Ti ne pazi sitnoga bisera,
Ni mojijeh žutijeh dukata;
Već ti pazi tvoju milu seku,
Svoju seku bakamljenu Ajku, 15
Što ’no joj je suknja do koljena,
Ruse kose dobre do ramena,
A dukata ni đavoljeg nema,
A bisera ni abera nema.
