Konja kuje zlato Muhamede,
konja kuje, po dragu se sprema.
Oko njega mila majka šeće:
— Ne kuj konja, ne spremaj se dragoj,
draga ti se za drugog udala. 5
Kad to čuo zlato Muhamede,
od jada ga zaboljela glava,
od žalostd i srce i glava,
steže glavu srmali mahramom
pa on ode u pjanu mejhanu. 10
Njega pita dajo Hasan-aga:
— Šta je tebi zlato Muhamede?
On mu kaza što je i kako je.
Njemu veli dajo Hasan-aga:
— Ti otiđi mom bijelu dvoru 15
pa opremi dva konja viteza:
meni vilu, sebi lastavicu,
da idemo djevojčinu dvoru.
To Muhamed jedva dočekao
i odoše djevojčinu dvoru 20
i padoše u bašču zelenu.
Kad al’ došli kićeni svatovi,
a i došle jenđi bule mlade,
one kniju zlato Esmihanu.
Kumrijica u bašči bijaše. 25
Govori joj zlato Muhamede:
— Kumrijice, po bogu sestrice,
daj ti meni sitne basamake
da se penjem kuli na pendžere,
da ja vidim zlato pod duvakom! 30
Dade njemu sitne basamake.
Kada vidje zlato pod duvakom,
kol’ko jeknu, pod njim kula zveknu.
Dosjeti se Esmihana mlada
da je došo zlato Muhamede, 35
iz dušeka na noge skočila,
u džepove prstenje sasula
pa poleće niz bijelu kulu
i iziđe u zelenu bašču.
Dočeka je zlato Muhamede 40
i baci je za se na konjica,
pobjegoše poljem širokijem,
ostadoše svati gledajući.
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 739-740.
