Konja kuje Hadži Malić Bego,
Dolazi mu Avdaga dijete.
Govorio Hadži Malić Bego:
»Čuješ li me, Avdaga dijete,
Da idemo na studen vodicu, 5
Na vodi je bjelogrla Fata«.
Govorio Avdaga dijete:
»Prođi me se, Hadži Malić Bego,
Kakav sam ja sinoć san usnio,
Kad bi znala moja mila majka, 10
Ne b’ mi dala ni u dućan doći,
A kamoli na studen vodicu.
Kakav sam ti sinoć san usnio:
Moj se đogo po mezetu voda,
Moje puške po mezetu nose, 15
Moj se kalpak po mezetu nosi!«.
Opet veli Hadži Malić Bego:
»Prođ’ se toga, Avdaga dijete,
Nije šeri što se san usnije,
Već je šeri što se očim’ vidi«. 20
Prevard ga Hadži Malić Bego
I odoše na vodu studenu,
Al’ na vodi bjelogrla Fata
Hladnom vodom lice umivala.
Otište se hakikli nanula 25
I utonu bjelogrla Fata.
Kad to vidje Hadži Malić Bego,
Za njom skoči u studenu vodu,
Uhvati je za bijelu ruku,
Nejak Bego, a poteška Fata, 30
Utonuše, žalosna im majka!
Kad to vidje Avdaga dijete
I on skooi u vodu studenu:
Uze Fatu za bijelu ruku,
Uze Begu za skut od dolame; 35
Nejak Avdo, a potežak Bego
I još teža bjelogrla Fata,
Utonuše, žalosna im majka.
Kakav Avdo sanak boravio,
Na javi je ono doživio.40
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Stare narodne pjesme muslimana Bosne i Hercegovine (sa uvodnom studijom), Sarajevo, "Svjetlost", 1976., str. 658-659.
