Koso moja svilena pa gusta,
vita tela ko tanana jela,
Od pupoljka rumenija usta,
al’ te volem, curo moja bela!
Nije čudo što te volem rano, 5
mog’ života ti zelena rano,
al’ uzalud što ljubim i volem,
kad te, diko, moram da pregorem.
Ti si zvezda gore na visoko,
gde ne može ni krilati soko, 10
a ja žižak kolebe malene,
e, pa kako ti da ljubiš mene!?
