Kosovska opomena

Milo Jovović

Svi već znate Srpčad mila,
Na Kosovu što se zbilo;
Kako nam je sa nesloge
Postradalo Srpstvo milo.

Moć i slava srpskog roda,
I njegova sjajna kruna
Sa nesloge i izdajstva
Na Vidov-dan pade tuna.

Car Lazara, Obilića,
I bez broja velikana;
Kosovo je progutalo
Nemiloga toga dana.

Al' neka nas Srpčad draga,
Tješi uvjek nada mila;
Da smo tići sa Kosova
Da i nama rastu krila.

Pa da ćemo jednom moći
Miloševom silnom snagom,
Osvetiti lazarovce
Što krv daše rodu dragom.

Samo Srpčad moja mila,
Svi molimo blagog Boga:
Da međ'nama prvo mjesto
Zauzima sveta sloga.

Pa će slava srpskom rodu,
Uskrsnuti opet živa,
Kao što je nekad bila
U vremena Dušanova.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.

Bar (Crna Gora), Milo Jovović, „Golub“, broj 11. i 12., u Somboru, za 1. i 15. juni 1895., str. 161.