Koran glava 9
| ← | KORAN | → |
Dato u Medini. — 130 stihova.
1. Evo izjave o oslobođenju od strane Boga i njegovoga proroka onijem idolopoklonicima sa kojim ste vi učinili savez.
2. Dakle, vi, vjerni, putujte bezopasno po zemlji četiri mjeseca, i znajte da nećete nadvladati Boga, ali da će Bog nevjerne sramom pokriti.
3. Evo objave od strane Boga i njegova proroka upravljene ljudima za dan velikoga putovanja (hadžiluka). Bog je slobodan od svake obveze spram idolopoklonika, tako isto i njegov prorok. Ako se obratite (u islam), to će vam biti najbolje; ako li okrenete leđa, znajte da nećete nadjačati Boga. Navijesti ljutu kaznu onijem koji ne vjeruju.
4. To se ipak ne tiče idolopoklonika sa kojim ste vi učinili mir, i koji ga nijesu prekršili, niti su ikom davali pomoći protivu vas. Obveze s njima ugovorene vjerno ispunjavajte za sve vrijeme trajanja njihove pogodbe. Bog ljubi one koji ga se boje.
5. Po isteku svetijeh mjeseca, ubijajte idolopoklonike svuda gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsađujte ih i vrebajte ih u svakoj zasei; ali ako se obrate (u islam), ako vrše molitvu, ako daju milostinju, tada ih ostavite na miru, jer je Bog blag i milosrdan.
6. Ako neki neznabožac zaište u tebe utočišta, daj mu ga, kako bi on mogao čuti riječi Božje, za tijem ga isprati u kakvo bezbjedno mjesto. To je tebi propisano, s toga što su to ljudi koji ne znaju ništa.
7. Kako bi moglo biti kakve pogodbe između Boga, njegovoga apostola i neznabožaca, izvan pogodbe s onijem s kojim ste vi tu pogodbu ugovorili pred svetijem molitvenijem domom? Dokle god oni budu pošteno postupali s vama postupajte i vi pošteno sa njima. Bog ljubi one koji ga se boje.
8. Kako bi se oni držali te pogodbe? Ako budu jači, neće imati nikakva prizrenja ni na krvne sveze ni na zadatu vjeru. Oni na to pristaju njihovijem ustima, među tijem njihova srca to odbacuju. Veći dio među njima zlikovci su.
9. Oni Božja učenja prodaju po nisku cijenu, i odvraćaju druge od njegovog puta. Kako su rđava njihova djela!
10. Oni, u svojim odnošajima sa vjernijem, neće imati nikakva prizrenja na krvne sveze ni na zadatu vjeru, jer su oni nepravični.
11. No ako se obrate (u islam), ako obavljaju molitvu, ako daju milostinju, oni su vaša braća po vjeri. Mi naša učenja razgovetno tumačimo onijem koji razumiju.
12. Ako oni svoje zakletve prekrše pošto je savez ugovoren ako napadnu na vaše vjerovanje, napadnite vi na glavare nevjerničke (počem za njih nema svetijeh zakletava), da bi oni prekinuli svoja zločinstva.
13. Zar se vi nećete boriti protivu naroda koji je prekršio svoje zakletve, koji se trudi da otjera vašega proroka? Oni su bili oni koji su zadjeli boj. Zar ih se bojite? Bog više zaslužuje da ga se bojite, ako ste vjerni.
14. Bijte se s njima da bi ih Bog kaznio vašim rukama i pokrio sramotom, da bi vam dao nad njima pobjedu i izliječio srca vjernijeh;
15. Da bi uništio gnjev u srcima nevjernijeh. Bog se vraća onomu kojemu on hoće, jer je on znajuć i mudar.
16. Mislite li vi da ćete biti ostavljeni, kao da Bog ne bi poznavao između vas one koji se biju, i koji ne traže drugoga saveza osim saveza Božjega, njegovoga apostola i vjernijeh? Bog zna što vi radite.
17. A zašto bi nevjernici pohađali Božje hramove, kad su oni isti svjedoci svojega nevjerstva? Njihova djela će se poništiti, a oni će vječno stanovati u vatri.
18. Neka dom Božji pohode samo oni koji vjeruju u Boga i u pošljednji dan, koji vrše molitvu i daju milostinju, i koji se samo njega boje; ti će možda, biti rukovođeni na pravom putu.
19. Zar biste vi one, koji nose vodu putnicima (hadžijama) i pohode svetu bogomolju, uporedili sa onijem koji vjeruje u Boga i u pošljednji dan, koji se bori na putu Božjem? Ne, oni neće biti ravni pred Bogom. Bog ne rukovodi zle.
20. Oni koji su ostavili svoju domovinu, koji se bore na putu Božjem sa svojim imanjima i sa svojom čeljadi, zauzeće uzvišeniji stepen pred Bogom. Oni će biti blaženi.
21. Gospod njihov navješćuje im svoje milosrđe, svoje zadovoljstvo, i bašte u kojim će oni uživati postojane miline.
22. Oni će tu vječno stanovati, za svagda; jer Bog raspolaže bezmjernijem nagradama.
23. O vjerni! nemojte smatrati kao prijatelje svoje oceve i svoju braću, ako oni nevjerstvo vole više no vjeru. Oni koji to ne bi poslušali, bili bi zlikovci.
24. Ako su vam vaši ocevi i vaša djeca, vaša braća i vaše žene, i imanja koja ste stekli, i trgovina za koju se bojite da ne propadne, i domovi u kojim vam je povoljno, draži nego Bog, njegov apostol i sveti rat, čekajte dolazak samoga Boga da svrši svoje djelo. Bog ne rukovodi zle.
25. Bog vam je pomogao u više prilikâ, u honeinskoj bitci, gdje vam se bio dopao vaš veliki broj, koji vam ništa ne pomože: ma koliko da je prostrana, zemlja vam tada bijaše tijesna, vi obrnuste leđa i pobjegoste.
26. Za tijem Bog spusti svoju zaštitu na svojega apostola i na vjerne; on naredi da siđe vojska za vas nevidiva, i nakaza one koji ne vjerovahu. To je nagrada nevjernicima.
27. Poslije toga, Bog će se povratiti onijem kojima ushtije, jer je on blag i milosrdan.
28. O vjerni! oni koji pridružuju (Bogu drugih božanstava) nečisti su; pošto ova godina isteče, oni ne treba da se približuju svetoj bogomolji. Ako se bojite oskudice, Bog će vas obogatiti blagom svoje milosti. On je mudar i sveznajuć.
29. Ratujte sa onijema koji ne vjeruju u Boga ni u pošljednji dan, koji ne drže da je zabranjeno ono što je zabranio Bog i njegov prorok, i sa onijema između ljudi od Pisama, koji ne ispovijedaju istinito vjerovanje. Ratujte sa njima dokle god ne plate danak, svi bez izuzetka, i dok ne budu poniženi.
30. Čivuti govore: Ozair je sin Božji. Hrišćani govore: Mesija je sin Božji. Takve su riječi njihovijeh ustâ; govoreći ih, oni nalikuju na pređašnje nevjernike. Neka Bog zarati na njih. Kako su lažljivi!
31. Oni su svoje naučenjake i svoje kaluđere, i Mesiju, sina Marijina, uzeli za svoje gospodare radije nego Boga; pa ipak njima je bilo naređeno da obožavaju samo jednoga Boga, van kojega nema drugoga Boga. Daleko od njegove slave božanstva koja oni njemu pridružuju!
32. Oni hoće svjetlost Božju da ugase svojim ustima; ali Bog će svoju svjetlost još usavršiti, ma se nevjernici i srdili na to.
33. On je onaj koji je svojega apostola poslao sa rukovođenjem i istinskom vjerom, da ovu uzdigne nad svijem drugim vjerama, ma se neznabošci i srdili na to.
34. O vjerni! veliki broj naučenjaka i kaluđera troši tuđa imanja na uzaludne stvari, i odvraća ljude od Božjega puta. Navijesti ljutu kaznu onijem koji nagomilavaju zlato i srebro, a ne troše ga na putu Božjem.
35. Na dan u koji paklena vatra bude zapaljena iznad njihovijeh glava, sa tijem zlatom i srebrom pritisnuće im se vreli žig na njihova čela, na njihove bokove i na njihova leđa, i reći će im se: Eto šta ste nagomilali sami na sebe. Kušajte što ste nakupili.
36. Broj mjesecâ pred Bogom je dvanaest; toliki je broj u Božjoj knjizi, od dana u koji on stvori nebesa i zemlju. Od tijeh mjeseca četiri su sveta; to je postojano vjerovanje. Za vrijeme tijeh mjeseca, nemojte nepravično raditi spram sebe samijeh, ali neznabošce bijte u svijem mjesecima, kao god što oni udaraju na vas u svako vrijeme, i znajte da je Bog sa onijem koji ga se boje.
37. Svete mjesece premiještati u drugo vrijeme vršak je nevjerstva, to znači dopuštati što nije dopušteno, i obratno. Nevjernici su u zabludi. Oni to premiještanje dopuštaju za jednu godinu, a zabranjuju za drugu, da bi se ispunio broj mjeseca koje je Bog za svete oglasio, tako da oni dopuštaju što je Bog zabranio. Njihova je rđava djela đavo za njih naročito prigotovio, jer Bog ne rukovodi nevjernike.
38. O vjerni! šta je vama, kad u času kad vam se reklo: Pođite se boriti na putu Božjem, vi se pokazaste tromi i kao za zemlju prikovani? Vi ste pretpostavili život ovoga svijeta budućemu životu; uživanja ovoga svijeta vrlo su mala stvar prema budućemu životu.
39. Ako vi ne uzidete u boj, Bog će vas ljuto kazniti; on će vas zamijeniti drugim narodom, a vi mu (Bogu) nećete moći nahuditi ni kojim načinom. Bog je svemogućan.
40. Ako ne potpomognete proroka, Bog će ga potpomoći, kao što ga je već potpomogao kad su ga nevjernici otjerali, kad on sa sobom ne imadijaše više no jednoga čovjeka. Oni oba bijahu u jednoj pećini; on tada reče svojemu drugu: Nemoj da si ožalošćen, jer je Bog s nama. On je ozgo spustio svoju zaštitu, on je nju podupp̈o nevidivijem vojskama, i ponizio je riječ nevjernikâ. Riječ Božja je doista najuzvišenija Bog je moćan, mudar.
41. Bili obremenjeni ili ne, pođite i bijte se na putu Božjem sa svojim imanjem i svojim ljudima. To će vam biti mnogo korisnije, ako razumijete.
42. Da se ticaše nekog vrlo bliskog uspjeha, nekog pohoda sa određenijem ciljem, oni bi bili pošli bez opiranja sa tobom, ali umor im se čini da dugo traje; pa ipak, oni će se zaklinjati Bogom, i reći će: Da smo mogli, mi bismo s vama izvršili pohod. Oni gube sami sebe; Bog dobro zna da oni lažu.
43. Neka ti Bog oprosti! zašto si im dopustio da ostanu, prije nego su ti dokazali da govore istinu, i prije nego si poznao lažljivce?
44. Oni koji vjeruju u Boga i u pošljednji dan neće od tebe iskati dopuštenja da se ne bore sa svojim imanjem i sa svojim ljudima. Bog zna one koji ga se boje.
45. To dopuštenje iskaće u tebe oni koji ne vjeruju u Boga i u pošljednji dan. Njihova srca dvoume, oni se u svojoj sumnji kolebaju.
46. Da su imali namjeru ići da ratuju, oni bi bili učinili pripremâ. Ali Bogu bijaše mrsko krenuti ih na put; on ih učini lijenijem, i njima bi rečeno: Ostanite sa onijem koji ostaju.
47. Da su bili otišli s vama, samo bi vam uvećali vaše smetnje; oni bi bili proizveli nered među vama, oni bi bili pokušali da podstaknu smutnju: a među vama ima ljudi koji ih željno slušaju. A Bog poznaje zlikovce.
48. Oni su pređe već pokušavali da proizvedu nered; oni su čak remetili što si ti udesio do časa, u koji istina bi poznata, i u koji Božja volja postade očita u prkos njima.
49. Među njima ih ima koji govore: Oslobodi nas rata; ne izlaži nas iskušenju. Nijesu li oni već pali u iskušenje? Ali pakao će biti oko nevjernika.
50. Kad postigneš uspjeh, njima je tvoj uspjeh neugodan; kad te snađe neuspjeh, oni govore: Mi smo unaprijed uzeli naše mjere. Za tijem okrenu leđa i raduju se.
51. Reci im: Nama će se dogoditi samo ono što nam je Bog opredijelio; on je naš gospodar, a u Boga vjerni polažu svoje nadanje.
52. Reci im: Šta čekate? da im se od dvije lijepe sudbine jedna dogodi: pobjeda ili mučeništvo? Što se nas tiče, mi čekamo da vas Bog sam sobom, ili preko naših ruku, dohiti kaznom. Čekajte dakle; mi ćemo takođe za vas čekati.
53. Reci im: Ponudite svoja imanja dragovoljno ili preko volje, ona neće biti primljena, jer ste vi zao narod.
54. Ima li druge smetnje da se ne prime njihovi darovi, van te što oni ne vjeruju u Boga i u njegova apostola, što nemarno vrše molitvu, što milostinju daju samo preko volje.
55. Neka te njihova bogatstva i njihova djeca ne zavedu. Bog hoće da ih tijem kazni na ovom svijetu; on hoće da ih njihove duše ostave u njihovome nevjerstvu.
56. Oni se Bogom zaklinju da su s vaše strane, a nijesu; ali oni strahuju.
57. Kako nađu pouzdano utočište, pećine ili podzemna skrovišta, oni obrnu leđa i tamo poteku na sav trk.
58. Ima ih među njima koji te opadaju zbog podjele milostinjâ. Ako im se dâ milostinja, oni su zadovoljni; a ako im se ne da, oni se ražljute.
59. Što nijesu zadovoljni s onijem što im Bog i njegov apostol udijele? Što ne reku: Bog nam je dosta, Bog će nam podariti svoju milost, a tako i njegov apostol; mi samo želimo Boga?
60. Doista milostinje su namijenjene ubogim i siromasima, onijem koji ih prihvaćaju, onijem kojih su srca dobivena za islam, za otkup robova, za one koji ne mogu da se oduže, za stvar Božju i za putnike. To je obavezno pred Bogom. On je pun znanja i mudrosti.
61. Ima ih među njima koji hule na proroka; oni govore: On je sav uho. Odgovori im: On je sav uho za vaše dobro; on vjeruje u Boga i vjeruje vjernijem.
62. Milosrđe je ostavljeno onijem između vas koji vjeruju u Boga. Oni koji zla čine Božjemu apostolu pretrpljeće ljutu kaznu.
63. Oni će se pred vama zaklinjati Božjim imenom da bi vam se umiljeli; među tijem Bog i njegov apostol zaslužuju mnogo više, da se ti ljudi postaraju umiljeti im se, ako su vjerni.
64. Ne znaju li oni da je vatra prigotovljena onomu koji se protivi Bogu i njegovu proroku? On će u njoj vječno stanovati. To je velika sramota.
65. Licemjeri se boje da ozgo ne siđe surata (glava Korana) i otkrije ono što je u njihovijem srcima. Reci: Vi se smijete. — Bog će na bio dan iznijeti ono što vas straši.
66. Ako ih zapitaš za uzrok njihovog smijanja, oni će reći: Mi smo se razgovarali i šalili. Reci im: Hoćete li se rugati Bogu, njegovijem čudesima i njegovom apostolu.
67. Ne tražite da se opravdate: vi ste postali nevjernici, pošto ste vjerovali. Ako oprostimo jednom dijelu između vas, mi ćemo drugi dio kazniti, zato što su bili krivci.
68. Licemjerni ljudi i žene uzajamno se podstiču na zlo, i uzajamno sebi zabranjuju dobro, i stežu ruke da ne daju milostinju. Oni zaboravljaju Boga, i Bog će sa svoje strane zaboraviti njih. Licemjeri su bezbožnici.
69. Bog paklenom vatrom prijeti licemjerima, ljudima i ženama, i nevjernijema; oni će u njoj vječno stanovati. To je dio koji je njima namijenjen. Bog ih je prokleo, njima je prigotovljeno neprekidno mučenje.
70. Vi radite kao oni koji su bili prije vas. Oni bijahu jači i bogatiji od vas, i imadijahu više djece no vi: oni se zadovoljavahu uživanjem svojega dijela na ovom svijetu, ne pomišljajući na budući život. Vi se takođe zadovoljavate uživanjem svojega dijela, kao što uživahu svoj dio oni koji bijahu prije vas; vi govorite riječi onakve kakve oni govorahu. Njihova su djela sa svijem izgubljena na ovom svijetu i na drugom. Oni su izgubljeni.
71. Nijesu li oni čuli povjesnicu svojih predaka, naroda Nojevog, Adskog, Temudskog, naroda Avramovog, stanovnika madianskih i razorenijeh gradova? Oni imadijahu apostolâ praćenijeh očevidnijem znakovima. Bog nije spram njih rđavo postupao, no oni sami.
72. Vjerni, ljudi i žene, prijatelji su jedni drugima; oni se uzajamno podstiču na dobro, a uzajamno se otklanjaju od zla; oni vrše molitvu, daju milostinju, pokoravaju se Bogu i njegovu apostolu. Bog će se smilovati na njih, jer je Bog moćan i mudar.
73. Bog je vjernijem obećao, ljudima i ženama, bašte orošene tekućim vodama; oni će tu vječno stanovati, on im je obećao prijatne obitelji u edenskim baštama. Zadovoljstvo Božje još je nešto više; to je neizmjerna sreća.
74. O proroče! bori se sa licemjerima i sa nevjernijem, postupaj s njima strogo. Pakao je njihovo boravište. Da gadna staništa!
75. Oni se kunu imenom Božjim, da to nijesu govorili, pa ipak oni izrekoše riječ nevjerovanja, oni su nevjernici postali pošto su prigrlili islam. Oni imadoše izvjesnu namjeru, ali je nijesu izvršili, a imadoše je samo zato što su ih Bog i njegov apostol obogatili dijelom svojih milosti. Ako se obrate, to će im biti korisnije; ali ako se odvrate, Bog će ih ljutom kaznom kazniti na ovom svijetu i na drugom. Na cijeloj zemlji oni neće naći ni zaštite ni pomoći.
76. Ima ih među njima koji su s Bogom bili učinili ovaj ugovor: Ako nam udijeli darova svoje milosti, mi ćemo dijeliti milostinju i bićemo pravični.
77. A kad ih je Bog obasuo svojim darovima, oni su se pokazali lakomi; oni oklijevaju, oni se odvraćaju od istine.
78. Bog je naredio da licemjerstvo obuzme njihova srca, do dana u koji će izići pred njega, da dadu računa što su prekršili obećanja koja su Bogu dali, i što su druge okrivljivali za laž.
79. Ne znaju li oni da Bog zna njihove tajne i njihove sakrivene razgovore? Bog savršeno zna sakrivene stvari.
80. Što se tiče onijeh koji na vjerne hule, što daju veću milostinju no što im je dužnost, ili što ne mogu da je isplate bez velike muke, tijema, koji se rugaju, Bog će se rugati u svoje vrijeme. Njih očekuje ljuta kazna.
81. Prosio ti za njih oproštenje ili ne prosio, malo mari. Da moliš sedamdeset puta, Bog im neće oprostiti, jer oni ne vjeruju u Boga i u njegova apostola, a Bog ne rukovodi bezbožnike.
82. Oni koji ostadoše na svojim ognjištima u doba tabučkoga rata, bijahu prezadovoljni što su ostali za prorokom; mrsko im bijaše vojevati na putu Božjem sa svojim imanjem i svojim ljudima. Oni govorahu, jedni drugima: Nemojte ići u rat za vrijeme ovijeh vrućina. Reci im: Paklena vatra još je vrelija. Oh! da oni to razumiju!
83. Neka se malo smiju, jednoga će dana mnogo plakati, za nagradu svojih djela.
84. Ako te Bog vrati iz boja, usred jedne čete tijeh ljudi, oni će u tebe iskati dopuštenje da idu u pohod. Reci im: Nećete vi sa mnom nikad ići, nikad vi sa mnom nećete ići da ratujete protivu neprijatelja. Prvi put vam je bilo milije ostati; ostanite sada sa onijem koji ostaju.
85. Ako umre nekoji između njih, nemoj se moliti za njega, nemoj se zaustavljati na njegovom grobu, jer oni nijesu vjerovali u Boga i u njegovog proroka, i umrli su kao bezbožnici.
86. Neka te ne zavode njihova bogatstva i njihova djeca. Bog hoće da ih kazni tijem istijem darovima na ovom svijetu; njihove duše ostaviće ih u njihovom nevjerstvu.
87. Kad ozgo bi poslana surata koja im zapovijedaše da vjeruju u Boga i da idu u rat sa prorokom, najimućniji među njima moliše te, da budu izuzeti; oni ti rekoše: Ostavi nas ovdje, mi ćemo ostati sa onijem koji ostaju.
88. Oni su voljeli ostati o tragu. Žig je bio pritisnut na njihova srca; oni ne osjećaju ništa.
89. Ali prorok i oni koji su s njim vjerovali biju se sa svojim imanjem i svojim ljudima na putu Božjem. Njima su spremljena sva blaga, i oni će biti blaženi.
90. Bog je za njih spremio bašta orošenijeh tekućim vodama; oni će u njima vječno stanovati. To je neizmjerna sreća.
91. Mnogi Arabljani iz pustinje dođoše da se izvine i da mole da budu oslobođeni ratovanja. Oni koji Boga i njegovoga apostola okrivljuju da lažu, ostali su kod svojih domova. Strašna kazna očekuje one između njih koji nemaju vjere.
92. Slabi, bolesni, oni koji nemaju sredstava, neće biti obvezani da idu u rat, samo ako su iskreni spram Boga i njegova apostola. Neće se smatrati krivcima oni koji čine dobro: Bog je blag i milosrdan;
93. Tako isto ni oni koji su došli da u tebe ištu, da im dadeš jahaćih živina, i koji se, kad si im ti odgovorio: Ja nemam jahaćih živina da vam dadem, vratiše natrag sa suznim očima, žaleći što ih ne mogu kupiti.
94. Smatraće se krivcima oni koji u tebe uzištu da budu slobođeni, i ako su bogati, oni koji vole ostati sa onijem koji ostaju. Žig je pritisnut na njihova srca. Oni ne znaju ništa.
95. Kad se vratite među njih, oni se pravdaju. Reci im: Nemojte se pravdati, mi vam ne vjerujemo. Bog nas je obavijestio o vama. Bog i njegov apostol vide naša djela. Vi ćete se jednoga dana vratiti k onomu koji zna vidive i nevidive stvari, i koji će vam pokazati ono što ste uradili.
96. Kad se vratite među njih, oni će vas Božjim imenom zaklinjati da se udaljite od njih i da ih ne kaznite. Jest, vi se udaljite od njih, oni su nečisti. Pakao će njima poslužiti za stanište, kao nagrada za njihova dela.
97. Oni će vas Božjim imenom zaklinjati da budete blago raspoloženi spram njih; ako vi takvi budete, Bog neće biti blago raspoložen spram zlijeh.
98. Pustinjski Arabljani najokoreliji su u svojem nevjerstvu i u svojem licemjerstvu, i prirodno je da oni ne znaju zapovijesti koje je Bog otkrio svojemu apostolu. Bog je pn mudrosti i znanja.
99. Među pustinjskim Arabljanima ima ih koji milostinju smatraju kao neki danak; oni vrebaju promjene vaše sudbine. Rđave promjene sudbine njih očekuju; jer Bog čuje i zna sve.
100. Ima ih, među pustinjskim Arabljanima koji vjeruju u Boga i u pošljednji dan, koji milostinju smatraju kao sredstvo da se približe Bogu i da zasluže molitve prorokove. Zaista, milostinja će ih približiti Bogu; on će ih uzeti u svoje milosrđe, jer je on blag i milosrdan.
101. Najstariji, prvi između Mohadžera i Ansara, i oni koji su se na njih ugledali u njihovom lijepom postupku, biće zadovoljni s Bogom kao što će on biti zadovoljan s njima. On im je obećao bašta orošenijeh tekućim vodama; oni će u njima vječno stanovati. To je neizmjerna sreća.
102. Ima među pustinjskim Arabljanima koji stanuju između vas, i, među stanovnicima Medine, ljudi okorelijeh u svojem licemjerstvu. Ti ih ne poznaješ, o Muhamede! Ali mi ih poznajemo. Mi ćemo ih dva puta kazniti, za tijem će biti predati žestokoj kazni.
103. Drugi su priznali svoje pogrješke; oni su tijem načinom pomiješali dobro delo sa rđavijem djelom. Može biti Bog će tijem oprostiti, jer je on blag i milosrdan.
104. Primi milostinju od njihovijeh dobara, da se očiste i da se podignu od svojih grijehova; moli se za njih, jer će im tvoje molitve povratiti mir, a Bog čuje i zna sve.
105. Ne znaju li oni da Bog prima pokajanje svojih sluga, da mu je prijatna molitva? On je blag i milosrdan.
106. Još im reci: Radite; Bog će vidjeti vaša djela, tako i njegov apostol i vjerni. Vi ćete se jednoga dana vratiti k onomu koji zna vidive i nevidive stvari; onda će vam on iskazati što ste vi radili.
107. Drugi čekaju rješenje Božje, bilo kaznu, bilo oproštaj. Bog je znajuć i mudar.
108. Ima ih koji su sagradili hram da dosade vjernijem, i po svojem nevjerstvu; s namjerom da razdvoje vjerne i da taj hram bude mjesto zasjede za one koji ratuju protivu Boga i njegovoga apostola. Oni će se zaklinjati govoreći: Mi smo željeli samo dobro. Bog je svjedok da oni lažu.
109. Nemoj nikada u njega nogom kročiti. Ima hram sagrađen odmah od prvog dana na strahu Božjem; taj više zaslužuje da u njega uđeš. U njemu se skupljaju ljudi koji žele biti čisti. Bog ljubi one koji teže za čistoćom.
110. Koji je od njih bolji: da li onaj koji je osnove hrama položio na strahu Božjem i na želji da mu se umili, ili onaj koji ih je smjestio na strmeni od gline koju bujica podriva, i koja će se sa njim zajedno survati u paklenu vatru? Bog ne vodi zle.
111. Hram koji su oni sagradili biće neprekidno povod sumnje u njihovijem srcima, dotle dok njihova srca ne budu razdrobljena u komade. Bog je pun znanja i mudrosti.
112. Bog je u vjernijeh kupio njihova imanja i njihove osobe da im u zamjenu dade raj; oni će ratovati na putu Božjem, oni će ubijati i biće ubijani. Obećanje Božje istinito je: on je obećanje dao u Pentatevhu, u Jevanđelju, u Koranu; a ko je vjerniji u svojoj pogodbi od Boga? Radujte se pogodbi koju ste ugovorili; to je neizmjerna sreća.
113. Oni koji se povrate Bogu, koji ga hvale, koji ga proslavljaju, koji klanjaju i ničice padaju, koji preporučuju dobro a zabranjuju zlo, koji poštuju granice Božje, biće nagrađeni. Navijesti ovu dobru novost vjernijem.
114. Proroku i vjernijem ne pristoji se da prose Božje oproštenje za neznabošce, ma to bili i njihovi srodnici, kad postane očevidno da će oni biti predati vatri.
115. Avram zaprosi u Boga oproštenje za svojega oca samo zato, što mu on bijaše obećao; ali kad mu bi dokazano da je njegov otac neprijatelj Bogu, on se više ne htjede u to miješati, a ipak Avram bijaše pun sažaljenja i čovječnosti.
116. Bog vodi narod u zabludu, pošto ga je prvo izveo na pravi put, tek pošto mu objavi ono čega bi se imao bojati. Bog zna sve.
117. Carstvo nebesa i zemlje pripada Bogu; on daje život i smrt; osim njega nema ni zaštitnika ni pokrovitelja.
118. Bog se vraća proroku i Mohadžerima, i Ansarima koji iđahu za njim u času žalosti, onda kada srca velikog dijela između njih umalo ne klonuše. On se k njima vrati, jer je on pun dobrote i milosrđa.
119. On se takođe vrati k onoj trojici između njih koji bijahu ostali. Zemlja, ma koliko da je prostrana, postade im onda tijesna; oni se osjećahu pritješnjeni u svojim vlastitijem tijelima, i držahu da je protiv Boga jedini zaklon u samom Bogu. On se vrati k njima da bi se oni takođe vratili k njemu; jer Bog ljubi vraćati se ka grješnicima, i on je milosrdan.
120. O vjerni! bojte se Boga, i budite sa pravednijem.
121. Kakav razlog imadijahu Medinski stanovnici i skitnički Arabljani iz okoline, da ostave Božjega apostola, i da pretpostave svoj život njegovomu? Kakav razlog imadijahu oni da tako rade, kad ih ni žeđ, ni umor, ni potrebe ne mogahu snaći na putu Božjem, kad oni ne učiniše koraka koji bi mogao ražljutiti nevjernike, kad im sve što pretrpješe od strane neprijatelja bi ubrojeno u dobra djela? Zaista, Bog ne dopušta da propadne nagrada onijeh koji čine dobro.
122. Neće oni dati milostinje ni male ni velike, neće oni preći ni jedne bujice (idući u rat), a da se sve to ne zapiše, kako bi im Bog podario najveleljepniju nagradu za njihova djela.
123. Ne treba svi vjerni u jedan put da idu u rat. Bolje je da se samo neki broj iz svakog plemena krene, da se obučava u vjeri i sam uči svoje sugrađane po povratku svojem, da bi ovi bili na oprezu.
124. O vjerni! ratujte protivu nevjernika koji su u vašem susjedstvu; neka uvijek u vas nađu žestok doček. Znajte da je Bog sa onijem koji ga se boje.
125. Kad ozgo siđe nova surata, ima ih među vama koji govore: Može li ta nova surata uvećati vjeru ikojega od vas? Može, ona uvećava vjeru vjernijeh, i oni joj se raduju.
126. Ali što se tiče onijeh kojih su srca bolešću otrovana, ona samo gomilâ gnusobu na gnusobu, i ti ljudi umiru u nevjerstvu.
127. Zar oni ne vide da su kušani jedan put ili dva puta preko godine? Pa ipak oni se ne preobraćaju niti razmišljaju.
128. Kad ozgo siđe nova surata, oni se uzajamno pogledaju i razgovaraju se: Da li nas neko vidi? Za tijem okrenu leđa i odu. Bog neka odvrati njihovo srce od istine, jed je oni ne razumiju.
129. Prorok je došao k vama, prorok uzeti između vas. Vaša ga nedjela muče, on živo želi da postanete vjernijem. On je pun dobrote i milosrđa.
130. Ako se oni odvrate od tvojih učenja, reci im: Meni je dovoljan Bog. Nema drugog Boga osim njega. Ja sam u njega stavio svoje uzdanje; on je gospodar velikoga prijestola.