Koran glava 2
| ← | KORAN | → |
Dato u Medini. — 286 stihova.
U ime Boga blagoga i milosrdnoga.
1. A. L. M. Evo knjige o kojoj ne može biti sumnje; ona je kažiput onijem, koji se boje Gospoda;
2. Onijem koji vjeruju u sakrivene stvari, koji uredno svršavaju molitvu i razdaju u poklonima dobra, koja im mi dijelimo;
3. Onijem, koji vjeruju u otkrića od gore poslata tebi i prije tebe; onijem koji tvrdo vjeruju u budući život.
4. Samo će s njima biti njihov Gospod, samo će oni biti blaženi.
5. Nevjernijem je sve jedno, opominjao ih ti ili ne: oni neće vjerovati.
6. Bog je stavio pečat na njihova srca i na njihove uši; njihove su oči pokrivene zastorom, i strašna ih kazna čeka.
7. Ima ljudi koji govore: Mi vjerujemo u Boga i u pošljednji dan; a ipak nijesu u broju vjernijeh.
8. Oni se trude da prevare Boga i one koji vjeruju, ali će prevariti sami sebe, a to oni i ne znaju.
9. Bolest se ulegla u njihovijem srcima, i Bog će uveličati tu bolest; njih čeka grozna kazna, jer su oni proroke nazivali lažama.
10. Kad im se reče: Ne činite nereda na zemlji, oni odgovaraju: Mi na protiv, mi na zemlji uvodimo dobar poredak.
11. Avaj! oni nered čine, ali ne razumiju.
12. Kad im se reče: Vjerujte, vjerujte, kao što vjeruju toliki drugi, oni odgovaraju: Zar ćemo mi vjerovati kako bezumni vjeruju ? Avaj! oni su sami bezumni, ali to ne znaju.
13. Ako se susretnu sa vjernijem, oni govore: Mi smo vjerni, ali čim se u tajnosti sastanu sa njihovijem kušačima, oni govore: Mi smo s vama, a mi se rugamo onijema.
14. Bog će se rugati njima; on će ih dugo vremena ostaviti u njihovom nevjerstvu, da lutaju tamo amo.
15. Oni su novcem istine kupili zabludu; ali ova kupovina nije im donijela koristi; oni više nijesu na pravom putu.
16. Oni liče na onoga koji je naložio vatru: kad vatra obasja okolne predmete, i kad je Bog na jedan put uzme, te ljudi ostanu u mraku, oni onda ne mogu vidjeti.
17. Gluhi, nijemi i slijepi, oni se ne mogu više vratiti na pravi put.
18. Oni nalikuju na one koji, kad oblak pun mraka, gromova i sijevanja zatutnji s nebeskih visina, zatiskuju uši prstima zbog grmljavine i bojeći se smrti, dok među tijem gospod nevjerne obmotava sa svijeh strana.
19. U malo što ih sijevanje ne liši vida; kad munja sijeva, oni idu prema njezinoj svetlosti, a kad ih u mrak utopi, oni se zaustave. Kad bi htio Bog, on bi im oduzeo vid i sluh, jer je on svemogućan. O ljudi! obožavajte svojega Gospoda, onoga koji vas je stvorio, vas i one koji su bili prije vas. Bojte se mene.
20. Bog je zemlju vama dao za postelju i nebesa iznad vaših glava uzdigao kao zgradu; on je onaj koji s nebesa kišu spušta, koji njome čini da klijaju plodovi namijenjeni da vas hrane. Ne pridajite dakle Bogu nikakvijeh drugara. Vi to znate.
21. Ako sumnjate o knjizi koju smo poslali našemu sluzi, složite vi dajbudi jednu glavu kao što su njene, i pozovite, ako ste iskreni, vaše svjedoke, one koje vi prizivljete pored Boga.
22. Ali ako vi to ne učinite, a jamačno nećete učiniti, strepite od vatre prigotovljene nevjernima, koja će prožderati i ljude i kipove.
23. Navijesti onijem, koji vjeruju i koji čine dobra djela, da će za stanište imati gradine orošene tekućim vodama. Kad god okuse hrane od plodova iz tijeh gradina, uzvikivaće: Evo voća kojim smo se nekada hranili; ali će mu ono biti samo prilika. Tu će oni naći žena čistijeh od svake prljavštine, i oni će tu vječno stanovati.
24. Bog se ne usteže pomenuti u priči bilo mušicu, bilo kakav drugi uzvišeniji predmet. Vjerni znaju da je istina što im dolazi od njihovog Gospoda; samo nevjerni govore: Pa šta nam je Bog htio kazati pominjući nam ovakve stvari? Takvijem pričama, on zavodi jedne, a rukovodi druge. — Ne, biće zavedeni samo oni koji su nevaljali,
25. Koji krše Božju pogodbu pređe ugođenu, koji razdvajaju ono što je Bog naredio da ostane ujedinjeno, koji čine nerede na zemlji: eto koji će stradati.
26. Kako možete biti nezahvalni spram Boga, vi koji bijaste mrtvi, a kojim je on dao život, spram Boga koji će vas umrtviti, koji će vas docnije opet oživjeti, i kome ćete se vratiti jednoga dana?
27. On je vas radi stvorio sve što je na zemlji; svršiv to djelo, on se sa pregnućem uputi k nebu, i sa svom savršenošću sazdade sedam nebesa, on koji se razumije u sve stvari.
28. Kad Bog reče anđelima: Hoću da postavim jednog namjesnika na zemlji, anđeli odgovoriše: Zar ćeš poslati na zemlju suštastvo koje će na njoj činiti nereda i prolijevati krv, dok mi među tijem tebe slavimo i hvalimo i neprestano proglašavamo tvoju svetost? Ja znam, odgovori Bog, što vi ne znate.
29. Bog pokaza Adamu imena svijeh suštastava; po tom, izvedav ih pred anđele, reče im: Imenujte mi ih, ako ste iskreni.
30. Neka je hvaljeno ime tvoje! odgovoriše anđeli; mi ne imamo drugog znanja osim onog kojemu si vas ti naučio; ti si znalac, ti si mudrac.
31. Reče Bog Adamu: Kaži im imena svijeh suštastava; a kad on (Adam) to uradi, Gospod reče: Ne rekoh li vam, da ja znam tajne nebeske i zemaljske, ono što vi na javnost iznosite i ono što krijete?
32. Kad mi anćelima zapovjedismo da se poklone Adamu, pokloniše mu se svi osim Eblisa; ovaj mu se ne htjede pokloniti i nadu se ohološću, i bi u broju neblagodarnijeh.
33. Mi rekosmo Adamu: Stanuj u vrtu sa svojom ženom: izoizobilno se hrani njegovijem plodovima gdje ih god u vrtu nađeš samo se ne približujte ovom drvetu ovdje da ne biste sagrešili.
34. Đavo je učinio da poklizne noga njihova, i učinio je da budu prognani iz mjesta u kojemu stanovahu. Tada im mi rekosmo: Siđite s tog mjesta; neprijatelji jedni drugih, zemlja će vam biti privremeno stanište i uživanje.
35. Adam nauči od svojega Gospoda molitvene riječi; Bog se povrati k njemu; Bog voli vraćati se k čovjeku koji se kaje; Bog je milosrdan.
36. Mi im rekosmo: Iziđite iz raja svi koliko vas god ima; od moje strane doći će vam knjiga namijenjena da vas rukovodi; strah neće nikada obuzimati one koji se budu vladali po toj knjizi, i ovi neće biti ucvijeljeni.
37. Ali oni koji ne uzvjeruju, koji naša znamenja nazovu lažima, biće predati vječnoj vatri.
38. O djeco Izrailjeva! Spomenite se dobročinstava kojim sam vas obasuo; budite vjerni mojemu savezu, a ja ću biti vjeran vašemu; poštujte mene, i vjerujte u knjigu koju sam vam poslao da potkrijepim vaše svete knjige; nemojte joj vi prvi odreći vaše vjerovanje; nemojte mojim znakovima kupovati tvar ni od kakve vrijednosti. Bojte se mene!
39. Ne odijevajte istinu u lažnu haljinu; ne sakrivajte istinu kad je znate.
40. Uredno svršavajte molitvu, dajite milostinju, i klanjajte se s onijem koji se klanjaju preda mnom.
41. Zar da drugima zapovijedate da čine dobra djela, a pri tome da sami sebe zaboravljate? Među tijem vi čitate knjigu; zar se nećete nikada urazumjeti?
42. Zovite sebi u pomoć strpljenje i molitvu; molitva je breme, ali ne za smerne,
43. Koji misle da će jednoga dana opet vidjeti svojega Gospoda, i da će se vratiti k njemu.
44. O djeco Izrailjeva! spomenite se dobročinstava kojim sam vas obasuo, sjetite se da sam vas uzvisio nada sve ljude.
45. Strašite se dana u koji jedna duša neće moći ni u čemu otkupiti drugu dušu, u koji se neće moći primiti nikakvo posredovanje njezino, u koji se neće primiti nikakva naknada njezina; u koji se neće pomoći zlikovcima.
46. Spomenite se dana u koji smo vas izbavili od porodice Faraonove koja vas mučaše strašnijem mukama; klani su vaši sinovi, a pošteđivane su samo vaše kćeri. To bijaše teško iskušenje od strane vašega Gospoda.
47. Spomenite se dana u koji smo mi more rascijepili vas radi; u koji smo mi vas spasli, a Faraona utopili pred vašim očima.
48. Dana u koji mi s Mojsijem savez učinismo za četrdeset noći; vi ste, dok njega ne bijaše kod vas, obožavali tele, i grešno ste radili.
49. Mi vam po tom oprostismo, da biste nam bili blagodarni.
50. Mi Mojsiju dadosmo knjigu i razlikovanje da biste bili rukovođeni na pravom putu.
51. Reče Mojsije svojemu narodu: pavši u grijeh da obožavate tele, vi ste sami sebe nahudili. Vratite se svojemu stvoritelju, ili sami sebi zadajte smrt; to će vam bolje poslužiti kod njega. On će se vratiti k vama (oprostiće vam), jer je njemu mila vraćati se k onome koji se kaje: on je milosrdan.
52. Spomenite se dana u koji vi rekoste Mojsiju: O Mojije, mi ti nećemo ništa vjerovati prije nego očima vidimo Boga. Nebeska vatra porazi vas kad u nju upraviste poglede vaše.
53. Mi vas oživjesmo poslije vaše smrti, da bi ste bili zahvalni.
54. Mi učinismo da lebdi oblak iznad vaših glava, i poslasmo vam manu i prepelice, rekavši vam: jedite slatka jela koja smo vam mi podarili. Oni nama nijesu zlo učinili, nego sebi samijem.
55. Spomenite se dana u koji mi rekosmo Izrailjcima: Uđite u grad taj, uživajte, po vašoj volji, blaga koja se u njemu nahode; ali ulazeći u grad, padnite ničice i recite: Oprosti, o Bože! i on će vam oprostiti vaše grijehe. Zaista, mi ćemo dobre obasuti našim milostima.
56. Ali zli među njima ljudi zamijeniše drugom riječju riječ koja im je bila naznačena, i mi spustismo s neba kaznu kao odmaštenje za njihovo vjerolomstvo.
57. Mojsije zaprosi u Boga vode da napoji svoj narod, a mi mu rekosmo: Udri palicom po kamenu. Onog časa provreše dvanaest izvora, i odmah svako pleme saznade mjesto gdje da pije. Mi rekosmo djeci Izrailjevoj: Jedite i pijte blaga koja vam Bog razdaje, i ne postupajte nasilnički odajući se svijem vrstama nereda u tom mjestu.
58. Tada vi rekoste: O Mojsije! Mi ne možemo duže vremena podnositi jednu istu hranu; moli tvoga Gospoda, neka naredi da za nas niknu zemaljski plodovi, zelen, krastavci, sočivo, bijeli i crni luk. Mojsije vam odgovori: Zar vi hoćete da promijenite ono što je dobro za ono što je rđavo? Onda se vratite u Misir, tamo ćete naći ono što tražite. I poniženje i siromaštvo pritište ih, i na sebe navukoše gnjev Božji, jer oni ne vjerovahu u njegova znamenja, i nepravedno ubijahu njegove proroke. Eto kakvo bi odmaštenje za njihovo odmetanje i za njihova nasilja.
59. Zaista, oni koji vjeruju, i oni koji žive po čivutskom zakonu, i hrišćani, i Sabljani, riječju, ko god vjeruje u Boga i u pošljednji dan, i ko bude činio dobro: svi ti primiće nagradu od svojega Gospoda; strah neće sići na njih, i oni neće biti ucvijeljeni.
60. Spomenite se dana u koji vas mi primismo u savez i u koji mi podigosmo brdo Sinaj iznad vaših glava, tada mi rekosmo: S postojanstvom primite zakone koje vam dajemo, i pamtite što je u njima. Može biti bojaćete se Boga.
61. No vi ste se poslije udaljili od njih, i da nije bilo Božje milosti i njegovog milosrđa, vi biste bili u broju zlosrećnijeh. Vi ste već znali ko su bili oni koji narušiše Subotu i kojima mi rekosmo: Pretvorite se u majmune prignate uz morsku obalu.
62. I mi učinismo da oni posluže za strahovit primjer svojim savremenicima i svojim potomcima, i za opomenu svijem onijem koji se boje.
63. Spomenite se dana u koji Mojsije reče svojemu narodu: Bog vam zapovijeda da žrtvujete jednu kravu; Izrailjci povikaše: Rugaš li se ti nama? — Da me Bog sačuva, reče on, da ja budem u broju bezumnijeh! — Moli tvojega Gospoda, odgovoriše Izrailjci, da nam razgovetno kaže kakva treba da je ta krava. Bog hoće, reče on, da ne bude ni matora krava ni junica, no da bude krava srednjih godina. Dakle uradite što vam je zapovjeđeno.
64. Izrailjci nastaviše: Moli tvojega Gospoda da nam razgovetno kaže kakva treba da je njezina dlaka. — Bog hoće, reče im Mojsije, da njezina dlaka bude otvoreno žuta, boje, koja razveseljava svakog koji god je vidi.
65. Moli tvojega Gospoda da nam razgovetno kaže kakva treba da je ta krava, jer mi nalazimo vrlo mnogo krava koje su slične, i u našem izboru nećemo biti dobro rukovođeni, osim ako to hoće Bog.
66. Bog vam veli, nastavi Mojsije, da to ne bude krava izmorena oranjem ili zalijevanjem njiva, nego krava kojoj se mužjak nije nikad primicao; da bude krava bez ikakve mane. — Sada si nam, reče narod, rekao istinu. — Oni žrtvovaše kravu, a među tijem umalo što to učiniti ne propustiše.
67. Sjetite se onoga ubistva koje je bilo učinjeno nad jednim čovjekom između vas; to ubistvo bilo je predmet vaših prepiranja. Bog iznese na javnost ono što vi krijaste.
68. Mi naredismo da se mrtvac udari jednim kravljim udom; tako Bog oživljava mrtve i čini da se njegova čudesa zasvijetle pred vašim očima; može biti da ćete najzad razumjeti.
69. Potad su otvrdnula vaša srca; ona su kao stijene, pa još i tvrđa, jer iz stijena teku potoci; stijene se raspucavaju i puštaju da provre voda; ima ih koje se sliježu od straha Božjega, i zaista Bog nije nepažljiv spram vaših djela.
70. Želite li sad, o Muslomani! da oni (sadašnji Izrailjci) postanu vjerni vas radi (radi vaše ljubavi)? Jedan izvjesni broj među njima ipak se pokoravaše Božjoj riječi, ali vremenom oni je izopačiše, pošto su je razumjeli, i to su dobro znali.
71. Ako se susretnu s vjernijem, oni govore: Mi vjerujemo; nu čim se vide sami između sebe, oni govore: Zar ćete muslomanima pričati ono što je Bog vama otkrio, te da oni tijem svjedoče protivu vas pred vašim Gospodom? Ne razumijete li vi na što to izlazi ?
72. Zar oni ne znaju da Previšnji zna ono što oni kriju, kao i ono što oni iznose na javnost ?
73. Među njima obični ljudi ne poznaju knjigu (Petoknjižije) nego samo lažne gatke, i oni imaju samo mutne misli. Teško onijem koji, pišući knjigu svojim opakim rukama, govore: Evo ovo je od Boga, da bi iz toga izvukli ništavnu korist! Teško njima zbog onoga što su napisale njihove ruke, i zbog one koristi koju iz toga vuku.
74. Oni vele: Ako dopadnemo ognja, to će biti samo za mali broj dana. Reci im: Jeste li od Boga na to dobili obavezu koju on neće nikada opozvati, ili o Bogu prosto govorite ono što ne znate?
75. Nema ništa od toga: oni kojima je sav dobitak u njihovijem rćavijem djelima, oni koje njihovi grijesi omotavaju sa svijeh strana, oni će biti zavještani ognju, i u njemu će vječno ostati.
76. Ali oni koji su vjerovali i dobro činili, oni će raj uživati i u njemu vječno stanovati.
77. Kad mi savez primismo od djece Izrailjeve, mi im rekosmo: Obožavajte samo jednoga Boga; lijepo se vladajte spram vaših otaca i matera, spram vaših bližnjih, spram sirota i siromaha; samo dobre riječi govorite svojim ljudima; uredno svršavajte molitvu; dijelite milostinju. Vi ste se, izuzev mali broj, pokazali uporni, i odvratili ste se od naših zapovijesti.
78. Kad mi s vama ugovorismo, da nećete prolijevati krv vaše braće, i da se nećete uzajamno progoniti iz vašega mjesta, vi na to pristadoste, i na ugovoru vi isti biste svjedoci.
79. Pa i opet, vi među sobom ubistva činiste, vi jedan dio svoje braće progoniste iz svog mjesta, vi se uzajamno pomagaste da ih obaspete porugama i tegobama; ali kad vam dođu sužnji (od vaših sanarodnjaka), vi ih otkupljujete. A još od početka vama je bilo zabranjeno da ih progonite iz njihova mjesta. Zar vi vjerujete u jedan dio vaše knjige, a drugi dio odbacujete ? A kakva će biti nagrada onijem koji tako rade ? Sramota na ovom svijetu, a na dan vaskrsa oni će biti odgurnuti tamo gdje je najužasnija kazna. I zaista Bog nije nepažljiv na vaša djela.
80. Oni koji kupuju život ovoga svijeta po cijenu budućeg života neće imati nikakve olakšice u kazni koja ih očekuje i neće im se dati pomoći.
81. Mi smo Mojsiju dali knjigu zakona, i mi smo za njim slali drugih poslanika; mi smo Isusu, sinu Marijinom, podarili očevidne znakove (njegovog poslanstava) i ukrijepili smo ga duhom svetosti. Svaki put kad vam je koji poslanik (Božji) donosio neko otkriće, koje nije laskalo vašim strastima, vi ste se nadimali ohološću; vi ste jedne nazivali lažama, a druge ste ubijali.
82. Ali oni vele: Naša srca nijesu obrezana. — Jest, zaista, Bog ih je prokleo radi njihova nevjerovanja. Oh! kako je malen broj vjernijeh!
83. Kad od Božje strane primiše knjigu koja potvrđuje njihovo sveto pismo, — pređe oni moljahu Boga da im podari pobjedu nad nevjernijem, — knjigu koja im je bila prorokovana, oni joj ne htjedoše vjerovati. Neka Božje prokletstvo stigne nevjerne!
84. Ništava je cijena, po koju su oni sami sebe prodali. Oni ne vjeruju, iz zavisti, u ono što je s neba poslato, zato što je Bog, po svojoj milosti, knjigu poslao jednomu između svojih slugu kojemu je on htio. Oni na sebe navlače Božji gnjev za gnjevom. Sramotna kazna prigotovljena je nevjernijem.
85. Kad im se reče: Vjerujte u ono što je Bog poslao ozgo, oni odgovaraju: Mi vjerujemo u ono što je nama poslato ozgo: i ne vjeruju u ono što je došlo kasnije: a ipak ova knjiga potvrđuje njihovo sveto pismo. Reci im: Pa zašto ste ubijali Božje poslanike, ako ste vjerovali?
86. Mojsije među vas bijaše došao sa očevidnim znakovima, a za vrijeme njegovog izostanka vi ste uzeli zlatno tele da obožavate. Pa zar nijeste grešno radili?
87. Kad mi primismo savez od vas, i iznad vaših glava podigosmo brdo Sinnj, mi progovorismo ove riječi: Primite naše zakone s tvrdom odlukom da ih vršite, i slušajte ih. Oni odgovoriše: Mi smo čuli, nu mi nećemo poslušati; i njihova srca još bijahu napojena obožavanjem teleta, neblagodarnici jedni! Reci im: Na veliko zlo vas navodi vaše vjerovanje, ako još i vjerujete u što!
88. Reci im: Ako je istina da je vama, mimo sve ostale ljude, kod Boga prigotovljeno vječno stanovanje, kao što to vi velite, vi, Čivuti, usudite se zaželjeti smrt, ako ste iskreni u tom što kažete.
89. Ali ne. Oni neće nikada zaiskati smrt, zbog djela svojih ruku, a Bog poznaje nevjernike.
90. Naći ćeš ih da su na život lakomiji nego svi ostali ljudi, nego i sami idolopoklonici; po neki između njih želi živjeti tisuću godina; ali mučenje neće nimalo izmijeniti samo tijem, što će poživjeti dugo godina, jer Bog vidi njihova djela.
91. Reci: Ko će se javiti neprijatelj Gavrilu? On je taj koji je, s dopuštenjem Božjim, položio na tvoje srce knjigu namijenjevu da potvrdi svete knjige koje su došle prije nje, da služe za rukovoćenje, i da vjernijem navijeste srećne glasove.
92. Onaj koji bude neprijatelj Gospodu, njegovijem anđelima, njegovijem poslanicima, Gavrilu i Mihailu, imaće Boga za neprijatelja, jer Bog mrzi nevjernike.
93. Jer smo mi tebi poslali očigledne znakove; jedini bezbožnici neće htjeti vjerovati u njih.
94. Kad se na što obavežu, zar će se među njima naći koji će prekršiti obavezu? Jest, veći dio među njima ne vjeruje.
95. Kad među njih dođe apostol od Božje strane, potvrđujući njihove svete knjige, jedan dio onijeh koji su primili sveto pismo baciše za leđa Božju knjigu, kao da je ne poznaju.
96. Oni slijede za onim što đavoli bijahu izmislili o moći Solomunovoj; ali Solomun ne bijaše nevjeran, nego đavoli. Oni uče ljude mađiji i znanju koje bijaše ozgo sišlo na dvojicu vavilonskih anđela, Haruta i Maruta. Ti anđeli ne poučavahu nikoga svojoj vještini a da mu ne reku: Mi smo iskušenje, čuvaj se da ne postaneš nevjeran. Ljudi učahu od njih načine da siju razdor između muža i žene; ali anđeli ne činjahu zla baš nikomu bez dopuštenja Božjega; ipak ljudi učahu ono što im je štetno, a ne ono što bi im moglo biti korisno, a znadijahu da je onaj, koji kupi tu vještinu, izbačen iz svakog našljedstva u budućem životu. Za ništavnu li cijenu oni dadoše sami sebe. Oh! da su oni to znali!
97. Oh! da su vjerovali i da su se bojali Boga! nagrada od Božje strane više bi vrijedila! Oh! da su oni to znali!
98. O vi koji vjerujete! nemojte se služiti riječju raina (motri nas), kažite ondorna (gledaj nas). Slušajte ovu zapovijest. Žalosna kazna očekuje nevjerne.
99. Oni koji se drže svetoga pisma, kao god i oni koji su idolopoklonici, ne hoće da na vas siđe kakva god milost od vašega Gospoda; ali Bog osobito odlikuje milostima onoga koga on hoće: on je onaj koji dijeli velike milosti.
100. Mi nećemo ukinuti ni jedan stih ove knjige, niti ćemo pustiti da se izgubi iz tvojega pamćenja i jedan jedini, a da mjesto njega ne stavimo drugi; bolji ili jednak. Zar ti ne znaš da je Bog svemogućan?
101. Zar ti ne znaš, da nebesko i zemaljsko carstvo pripada Bogu, i da vi nemate drugog zaštitnika ni branitelja osim njega?
102. Zar biste vi tražili od vašega proroka (Muhameda) ono što se negda tražilo od Mojsija? Znajte dakle da onaj koji promijeni vjeru za nevjeru, taj ostavlja lijepu sredinu puta.
103. Mnogi, između onijeh koji imaju sveto pismo, željeli bi da vas vrate u nevjerstvo, pošto ste već vjerovali (a to iz čiste zavisti), i pošto se istina jasno pokazala njihovijem očima. Oprostite im; prođite ih se, dokle Bog ne pokaže svoju ruku.
104. Uredno svršavajte molitvu, dijelite milostinju; dobro koje budete učinili, naći ćete ponovo kod Boga, koji vidi vaša djela.
105. Oni vele: Čivuti ili Hrišćani jedini će ući u raj. No to su samo želje njihove. Reci im: Gdje su vaši dokazi? Donesite ih ako ste iskreni.
106. Ne, na protiv, onaj, koji se Bogu bude sa svijem predao, i koji bude činio dobra, taj će naći nagradu kod svoga Gospoda; strah njega neće snaći, i on niće biti ucvijeljen.
107. Čivuti govore: Hrišćani nemaju nikakva osnova; Hrišćani, sa svoje strane, vele: Čivuti nemaju nikakva osnova; a među tijem, i jedni i drugi čitaju Pisma; tako besjede oni koji ništa ne znaju. Na dan vaskrsa Bog će izreći presudu o predmetu njihovog prepiranja.
108. Ko je nepravičniji od onijeh, koji smetaju da se ime Božje ne razliježe po hramovima, i koji rade o njihovom razorenju? Oni, trebalo bi, da u njih ulaze samo drkćući. Beščašće će im doći u dio ovoga svijeta, a na onom svijetu čeka ih strahovita kazna.
109. Božji je istok i zapad; na koju god se stranu okrenete, susrešćete se sa njegovim licem. Bog je neizmjeran, i on zna sve.
110. Oni vele: Bog ima sina. Slave njegove radi, nema; bolje recite da: Sve što je na nebesima i na zemlji njegovo je, i sve mu se pokorava.
111. Jedini na nebesima i na zemlji, dok naumi kakvu stvar, on reče: budi, i ona jest.
112. Oni koji ništa ne znaju vele: A zašto nam Bog bar ne progovori, zašto nam se ne pojavi kakav znak s neba? Tako zborahu njihovi ocevi; njihov govor i njihova srca slični su. Mi smo učinili da sine dovoljno znakova za one koji imaju vjeru.
113. Mi smo te poslali sa istinom, i dali smo ti nalog da navijestiš i da opomeneš. Nikakva ti se računa neće tražiti o onijema koji će biti survani u pakao.
114. Čivuti i Hrišćani neće ti dati za pravo prije no što prigrliš njihovu vjeru. Reci im: Pravac koji dolazi od Boga jedini je istinit; ako bi se podao njihovijem željama, pošto si jednom primio znanje, ti nebi u Boga našao ni zaštite ni pomoći.
115. Oni kojima smo mi dali Knjigu (Pisma), i koji je čitaju kako je valja čitati, oni vjeruju u nju; no oni, koji ne vjeruju u nju, biće zavještani pogibli.
116. O djeco Izrailjeva! Sjetite se dobročinstava kojima sam vas obasuo; spomenite se da sam vas uzdigao iznad svijeh ljudi.
117. Strahujte od dana u koji jedna duša neće moći zamijeniti drugu dušu, u koji se nikakva zamjena neće primiti, u koji ničije zauzimanje ne će ništa vrijediti, u koji oni (nevjerni) neće imati pomoći.
118. Kadno Bog kušaše Avrama izvjesnijem riječima, i kad ovaj izvrši njegove zapovijesti, Bog mu reče: Ja ću tebe postaviti za imama naroda. — Biraj ih i u mojoj porodici, reče Avram. — U moj savez, nastavi Gospod, rđavi neće ulaziti.
119. Mi ustanovismo sveti dom (ćabu) da bude sklonište i pribježište ljudima, i rekosmo: uzmite bogomolju Avramovu za bogomolju. Avramu i Ismailu mi preporučismo ovo: Starajte se da je čist dom moj za one koji dođu da ga pohode, za one koji dođu da se u njemu mole, da kleče i klanjaju.
120. Onda Avram reče Bogu: Daj, Gospode, bezbjednost ovomu kraju, i hranu od tvojih plodova onijem koji uzvjeruju u Boga i u pošljednji dan. Ja ću je dati i samijem nevjernicima, ali će je oni uživati samo za ograničeni rok vremena; za tijem ću ih otisnuti u vatrenu kaznu. Užasan je njihov put!
121. Kad Avram i Ismailo zasnovaše dom, oni povikaše: Obljubi dom ovaj, o Bože naš, jer ti čuješ i znaš sve.
122. Daj, o Bože naš, da mi budemo pokorni volji tvojoj, da naši potomci budu narod pokoran volji tvojoj; nauči nas svetijem obredima, i udostoji nas tvojih pogleda, jer je tebi milo primiti kajanje, a milosrdan si.
123. Izazovi posred njih jednoga poslanika uzetoga između njih, neka im čita tvoje znake, neka ih uči knjizi i mudrosti, i neka ih čistima učini.
124. A ko će biti protivan vjeri Avramovoj, ako ne onaj koji se sam ludo ponižava? Mi smo ga izabrali na ovom svijetu, a na drugom će biti u broju pravjednika.
125. Kad Bog reče Avramu: Predaj se meni, on odgovori: Ja se predajem Bogu, gospodaru svega svijeta.
126. Avram preporuči to vjerovanje svojoj djeci, i Jakov učini to isto; on im reče: O djeco moja! Bog vam je izabrao vjeru, ne umirite kao nemuslomani (nepokorni Bogu).
127. Bijaste li vi prisutni kadno Jakov bijaše na samrti, i kadno on zapita svoju djecu : Šta ćete obožavati poslije moje smrti ? Oni odgovoriše: Mi ćemo obožavati tvoga Gospoda, Boga tvojih otaca, Avrama, Ismaila i Isaka, Boga jedinoga, i njemu se predajemo (mi smo muslomani).
128. Taj naraštaj je prošao, sa sobom je odnio nagradu svojih djela; vi ćete takođe primiti svoju za svoja djela, i vama se neće tražiti račun za ono što su drugi radili.
129. Vele vam: Budite Čivuti ili Hrišćani, pa ćete biti na pravom putu. Vi odgovorite: Mi volimo biti Avramovog zakona, pravovjernika, i koji nije bio u broju idolopoklonika.
130. Recite: Mi vjerujemo u Boga i u ono što je s neba poslano nama, Avramu i Ismailu, Isaku, Jakovu, i dvanaestorim plemenima; mi vjerujemo u knjige koje su poslane Mojsiju i Isusu, u knjige koje je Bog dao prorocima; mi ne činimo nikakve razlike među njima, i Bogu se predajemo.
131. Ako oni (Čivuti i Hrišćani) usvoje vaše vjerovanje, oni su na pravom putu; ako li se udalje od njega, oni se cijepaju od vas; no vama je dosta Bog, on čuje i zna sve.
132. To je Božje krštenje; a ko može dati bolje krštenje nego Bog? Njega mi obožavamo.
133. Reci im: Hoćete li se vi prepirati s nama o onome Bogu koji je gospodar i naš i vaš? Mi imamo naša djela, a vi imaše vaša. Mi smo iskreni spram Boga.
134. Hoćete li reći da su Avram, Ismailo, Isak, Jakov, i dvanaest plemena, bili Čivuti ili Hrišćani? Reci im: A ko je krivlji od onoga što krije svjedočanstvo koje mu je Bog povjerio? No Bog pažljivo prati ono što vi radite.
135. Nestalo je tijeh naraštaja. Oni su odnijeli nagradu svojih djela, kao god što ćete i vi odnijeti nagradu vaših djela. Vama se neće tražiti računa za ono što su oni radili.
136. Bezumni među ljudima pitaće: Šta ih je odvratilo od njihove Keble, od one koju bijahu isprva usvojili ? Odgovori im: Istok i zapad pripada Gospodu; on vodi pravim putem one koje on hoće.
137. Tako smo mi vas, o Arabljani, načinili posrednim narodom, kako biste vi bili svjedoci svijem ljudima, i kako bi poslanik bio svjedok vama.
138. Mi smo pređašnju Keblu ustanovili samo zato da se, između vas, raspozna onaj koji bude išao za prorokom, od onoga koji se bude odvraćao od njega. Ta promjena tegobna je, no nije za one koje Bog rukovodi. Neće Bog ostaviti plod vaše vjere, jer je on pun dobrote i milosrđa spram ljudi.
139. Mi smo te viđali da okrećeš svoje lice na sve strane neba; mi hoćemo da ga od sada okrećeš spram strane koja će ti so svidjeti. Okreni ga dakle prema svetoj bogomolji. Ma na kom se mjestu nahodili, okrećite se toj strani. Oni koji su primili Pisma znaju da je ono istina koja dolazi od Boga. a Bog nije nepažljiv na njihova djela.
140. Baš kad bi ti činio svakojaka čudesa pred onijem koji su primili Pisma, oni ne bi usvojili tvoju Keblu (pravac pri molitvi). Ti tako isto nećeš usvojiti njihovu. Među njima istijem, jedni se ne drže Keble drugih. Ako bi ti, pošto si primio nauku, slijedio za njihovijem željama, ti bi bio u broju bezbožnika.
141. Oni koji su primili Pisma poznaju Poslanika kao što poznaju svoju rođenu djecu; no većina ih krije istinu koju poznaje.
142. Istina dolazi od tvojega Gospoda. Ne budi dakle od onijeh koji sumnjaju.
143. Svaki ima jednu nebesku stranu kojoj se okreće pri molitvi. Vi gdje god budete, činite dobro nadmećući se jedni s drugima. Bog će vas sve skupiti jednoga dana, jer je on svemogućan.
144. Iz kojega god mjesta iziđeš. okreni lice svoje k svetoj bogomolji. To je istina koja dolazi od tvojega Gospoda, a Bog pažljivo prati vaša djela.
145. Iz kojega god mjesta iziđeš, okreni lice svoje k svetoj bogomolji. Na kome god mjestu da ste, okrenite lica svoja na tu stranu, kako ljudi ne bi imali nikakva povoda da se prepiru e vama. Što se tiče bezbožnpka, nemojte ih se bojati; no bojte se mene, kako bih ispunio svoja dobročinstva spram vas, i kako biste bili na pravom putu.
146. Tako mi poslasmo vama jednoga poslanika uzetog između vas, koji će vam čitati naša učenja, koji će vas očistiti, i naučiti vas Knjizi (Koranu) i mudrosti, koja će vas naučiti onom što vi ne znadijaste.
147. Sjećajte se vi mene, pa ću se ja sjećati vas; odajite zahvalnost i ne budite nevjerni.
148. O vi koji ste vjerovali! tražite pomoć u strpljenju i u molitvi. Bog je sa strpljivijem.
149. Ne nazivajte mrtvijema one koji su ubijeni na putu Božjem. Ne, oni su živi; no vi to ne razumijete.
150. Mi ćemo vas iskušavati strahom i glađu, gubljenjem vaših dobara i vaših ljudi, vaših ljetina. No ti, o Muhamede, navijesti srećne novosti onijem koji stradaju strpljivo;
151. Onijem koji uzvikuju, kad ih kakva bijeda snađe: Mi smo Božji, i mi ćemo se vratiti k njemu.
152. Blagoslov Božji i njegovo milosrđe prostrijeće se na njih. Oni će biti vođeni pravim putem.
153. Safa i Merva spomenici su Božji; onaj koji ide na hadžiluk u Meku ili do pojedinosti posjeti sveta mjesta, ne čini nikakva grijeha ako obiće one dvije humke. Onaj koji bude učinio dobro djelo iz svoje vlastite pobude primiće nagradu, jer je Bog zahvalan i zna sve.
154. Oni koji sakrivaju, od saznanja drugih ljudi, očigledne znake i pravi put, biće prokleti od Boga i od svijeh onijeh koji znaju kleti.
155. Oni koji se vrate k meni, koji se popravljaju i istinu kazuju drugima, tijem ću se i ja takođe vratiti, jer ja volim vraćati se obraćenijem grešnicima, i milosrdan sam.
156. Oni koji umru u nevjerstvu, neka su prokleti od Boga, od anđela i od svijeh ljudi!
157. Prokletstvo će biti vječno na njima; njihove muke neće biti olakšane, i Bog neće na njih obraćati svoje poglede.
158. Vaš je Bog Bog jedini; ne ima drugog Boga, on je Blagi i Milosrdni.
159. Zaista, u stvorenju nebesa i zemlje, u naizmjeničnom nastupanju dana i noći, u lađama koje po moru plove da ljudima donose potrebnijeh stvari, u vodi koju Bog s neba pušta i kojom povraća život zemlji nedavno obamrloj, i na kojoj je rasijao svakojake životinje, u promjenama vjetrova, i u oblacima prinuđenijem da služe između neba i zemlje, u svemu tome, zaista, ima opomena za sve one koji imaju uma.
160. Ima ljudi koji pored Boga stavljaju drugove koje oni ljube kao Boga; no oni koji vjeruju, ljube Boga više svega. Oh! bezbožnici će se uvjeriti, u trenutku kazne, da ne ima druge sile osim sile Božje, i da je Bog strašan u svojim kaznama.
161. Kad glavari budu odlučeni od onijeh koji su išli za njima, kad vide kaznu, i kad budu prekinute sve veze koje su ih vezivale,
162. Oni koji su išli za svojim glavarima uzviknuće: Ah! kad bismo se mogli vratiti na zemlju, mi bismo bježali od njih kao što oni sada bježe od nas. Tako će im Bog pokazati njihova djela. Oni će žaleći uzdisati, ali iz vatre neće izaći.
163. O ljudi! hranite se svijem dopuštenijem i dobrijem plodovima. Ne idite đavoljim tragom, jer je on vaš javni zlotvor.
164. On vam naređuje zlo i sramna djela; on vas uči da o Bogu govorite ono što vi ne znate.
165. Kad im se reče: Slijedite za zakonom koji vam je Bog poslao, oni odgovaraju: Mi slijedimo za običajima naših otaca. No zar njihovi ocevi nijesu bili ljudi koji ništa ne znadijahu, koji ne bijahu na pravom putu?
166. Nevjernici nalikuju na onoga što viče nekom čovjeku koji čuje samo zvuk glasa i uzvik (a ne razaznaje riječi). Gluhi, nijemi i slijepi, oni ne razbiraju ništa.
167. O vjerni! hranite se ukusnijem jelima koja vam mi dajemo, i odajite hvalu Bogu, ako ste njegovi obožavaoci.
168. Zabranjeno vam je jesti crknutu životinju, krv, svinjsko meso, i svaku životinju na koju se bude prizvalo koje drugo ime osim imena Božjega. Onaj koji bi to učinio, natjeran nevoljom, a ne kao odmetnik i prijestupnik, neće biti kriv. Bog je blag i milosrdan.
169. Oni koji sakrivaju od ljudi neke dijelove od knjige odozgo poslane, i tijem putem kupuju tvar ništave vrijednosti, pune vatrom svoje utrobe. Bog im neće riječ upraviti na dan vaskrsa, i neće im oprostiti. Njih očekuje teška kazna.
170. To su ljudi koji zamjenjuju istinski pravac lutanjem, i Božji oproštaj njegovijem kaznama; kako li će podnijeti vatru?
171. Oni će biti osuđeni na vatru, zato što je Bog poslao istinitu knjigu, i što oni koji se prepiru o njoj čine razdor koji ih odvodi vrlo daleko od istine.
172. Ne sastoji se pobožnost u okretanju vaših lica ka istoku ili ka zapadu. Pobožan je onaj koji vjeruje u Boga i u pošljednji dan, u anđele i u knjigu, u proroke; koji, iz ljubavi spram Boga, daje od svog imanja svojim bližnjim, sirotama, ubogima, putnicima i onijem koji prose; koji otkupljuje roblje, koji svršava molitvu, koji daje milostinju, ispunjava primljene obaveze, koji je strpljiv u nevolji, u teškim i u bijednijem vremenima. Oni su pravedni i boje se Gospoda.
173. O vjerni! kazna odmaštenja propisana vam je za ubistvo. Slobodan čovjek za slobodnog čovjeka, rob za roba, a žena za ženu. Treba čovječno postupati sa onim kojemu njegov brat oprosti tu krvninu, a on, od svoje strane, treba da se plemenito oduži onome koji mu oprašta odmaštenje.
174. To je olakšanje od strane vašega Gospoda i milost njegovog milosrđa; no ko god još jedan put učini tako isto zločinstvo biće predan teškoj kazni.
175. U propisu odmaštenja je vaga život, o ljudi odareni razumom! Može biti ćete se ipak naučiti strahu Božjemu.
176. Vama je propisano da neko između vas, kad je na samrti, treba da zavještanjem ostavi nešto imanja svojemu ocu, i svojoj materi, i svojim bližnjim, načinom izdašnijem. Ovo je dužnost za one koji se boje Boga.
177. Onaj koji, čuvši volju zavještačevu u trenutku smrti njegove, izopači volju njegovu, čini zločin. Bog vidi i čuje sve.
178. Onaj koji, bojeći se zablude ili nepravice od strane zavještačeve, bude kako valja uredio prava našljednika, nije kriv. Bog je blag i milosrdan.
179. O vjerni! post vam je propisan, isto kao što je bio propisan onijem koji su bili prije vas. Bojte se Gospoda.
180. Post će trajati samo malo dana. No onaj koji je bolestan ili koji je na putu (i koji ne bude mogao otpostiti u propisano vrijeme) poslije će otpostiti ravan broj dana. Oni koji, i ako ga mogu podnijeti, prekrše post, daće, u ime ispaštanja, hranu jednom siromahu. Ko god dobrovoljno izvrši jedno pobožno djelo, ono će mu donijeti korist. Dobro je da vi, prije svega, držite post ako poznajete zakon.
181. Mjesec Ramadan, u koji je Koran sišao odozgo da pokaže pravac ljudima, da dâ jasno tumačenje uputstava i pokaže razliku između dobra i zla, vrijeme je u koje treba postiti. Ko god opazi taj mjesec, odmah neka se spremi za post. Onaj koji bude bolestan ili na pugu, poslije će postiti ravan broj dana. Bog traži ugodnost vašu, on neće tegobu vašu. On samo hoće da vi ispunjavate zahtijevani broj, i da ga slavite zato što vas on vodi pravim putem; on hoće da vi budete blagodarni.
182. Kad ti moje sluge budu govorile o meni, ja ću biti blizu njih, ja ću uslišati molitvu onoga koji me uzmoli; no neka me slušaju, neka vjeruju u mene, kako bi išli pravo.
183. Dopušteno vam je da se približavate svojim ženama u noći posta. One su vaša odjeća, a vi njihova. Bog dobro zna da vi varate sami sebe. On se vratio k vama i oprostio vam je. Viđajte svoje žene sa željom da poberete plodove koji su za vas ostavljeni. Dopušteno vam je da jedete i pijete do časa kad već budete mogli razlikovati bijeli konac od crnoga. Od tog trenutka do noći strogo postite. Za to vrijeme nemojte imati nikakva saobraćaja sa svojim ženama; najbolje je da to vrijeme provedete u džamijama pobožno se moleći. To su granice Božje. Nemojte im se približavati, iz straha da ih ne prestupite. Tako Bog razvija svoje znake ljudima, da bi ga se bojali.
184. Ne gutajte između sebe vaša bogastva trošeći ih na tašte stvari; nemojte ih nositi ni sudijama, s namjerom da nepravedno upropastite tuće imanje. Vi to znate.
185. Oni će te pitati o novijem mjesecima. Reci im: To su doba ustanovljena radi koristi svijeh ljudi, i zato da obilježe hadžiluk u Meku. Pobožnost se ne sastoji u tome što ćete se vraćati u vaše kuće kroz otvor načinjen s leća kuće, ona se sastoji u bojanju Boga. Ulazite dakle u kuće svoje na ulazna vrata, i bojte se Boga. — Vi ćete biti srećni.
186. Borite se na putu Božjem protivu onijeh koji budu na vas zaratili. No ne činite nepravde udarajući vi prvi na njih, jer Bog ne miluje nepravedne.
187. Ubijajte ih gdje god ih nađete, i izgonite ih otuda otkuda vas oni budu izagnali. Iskušenje idolopoklonstva gore je od pokolja u ratu. Nemojte sa njima zametati boja blizu svete bogomolje, izvan ako bi vas tu napali. Ako oni to urade, ubijte ih. Takva je nagrada nevjernijem.
188. Ako prestanu raditi ono što rade, zaista, Bog je blag i milosrdan.
189. Borite se protivu njih dotle dok se ne budete više imali bojati iskušenja, i dok sve vjere ne budu vjere u Boga jedinoga. Ako oni učine kraj svojim djelima, vi prekinite borbu, osim protivu zlikovaca.
190. Sveti mjesec za sveti mjesec, a sveta mjesta pod zaštitom odmaštenja (osvjete). Ako vas ko god tlači, tlačite i vi njega, kao što je on vas tlačio. Bojte se Gospoda, i znajte da je on sa onijem koji ga se boje.
191. Trošite svoje imanje na putu Božjem, i ne survavajte se vlaetitijem rukama u bezdan. Činite dobro.
192. Idite na hadžiluk u Meku, i posjećujte sveta mjesta; ako, opkoljeni neprijateljem. to ne budete mogli učiniti, pošaljite kakav prilog. Ne brijte vaše glave dok žrtva ne bude došla na mjesto gdje se ima zaklati. Onaj koji bi bio bolestan, ili koga bi kakva slabost prinudila da se obrije, dužan će biti da to naknadi postom, milostinjom ili kakvim prilogom. Kad se nemate čega bojati od vaših neprijatelja, onaj koji se zadovolji posjetom svetih mjesta, a odloži hadžiluk za drugo vrijeme, prinijeće žrtvu; ako to ne mogne učiniti, valjaće mu se odužiti sa tri dana posta za vrijeme samog hadžiluka, a sedam poslije povratka: u sve, deset dana. Ovo ispaštanje naređuje se onome čija se porodica ne nađe prisutna u svetoj bogomolji. Molite se Bogu, i znajte da je on strahovit u svojim kaznama.
193. Na hadžiluk će se ići u mjesece koje vi znate. Onaj koji poće na hadžiluk treba da se uzdržava od žena, od prestupanja propisa, i od svađe i boja. Dobro koje vi učinite saznaće Bog. Ponesite što vam treba za putovanje. Među tijem, najbolja je oprema pobožnost. Dakle, bojte se mene, o ljudi, odareni umom!
194. Nije grijeh prositi milosti u vašega Gospoda. Kad se u gomilama uzvraćate sa brda Arafata, spomenite se Gospoda blizu svetog spomenika; sjetite se njega, jer vas je on uputio na pravi put, vas koji nedavno bijaste u zabludi.
195. Po tome idite u litijama na sveta mjesta kuda ostali idu. Prosite oproštenje od Boga, jer je on blag i milosrdan.
196. Kad budete svršili vaše obrede, sačuvajte spomen o Bogu kao što čuvate spomen o vašim ocevima, i življe joga. Ima ljudi koji govore: Gospode, daj nam naš dio dobara na ovom svijetu. Ti ljudi neće imati dijela u budućem životu.
197. Ima ih drugih koji govore: Gospode, daj nam lijep dio na ovome svijetu i lijep dio na onome svijetu, i sačuvaj nas od kazne vatrene.
198. Ovi će ljudi imati dio koji su zaslužili. Bog je brz u svojim računima.
199. Sjećajte se Boga u tečaju tijeh izbrojanijeh dana. Onaj koji bude pohitao sa odlaskom iz doline Mina, neće biti kriv, tako ni onaj koji bude zakasnio sa odlaskom, samo ako se boji Boga. Dakle, bojte se Boga, i znajte da ćete jednoga dana biti sakupljeni pred njim.
200. Neki čovjek će ti se umoliti načinom kojim ti bude govorio o životu ovoga svijeta; on će Boga uzimati za svjedoka mislima srca njegova. On je najžešći od svijeh tvojih protivnika.
201. Tek što se s tobom rastao, on zailazi po mjestu, sije po njemu nered, čini štete u poljima i među životinjama. Bog ne ljubi nered.
202. Ako mu se reče: Boj se Boga, oholost zločinstva ovlada njime; no jednoga dana pakao će mu biti dosta. Strahovito je to mjesto počivanja!
203. Neko drugi prodao je sam sebe, da učini ugodno djelo Bogu. Bog je pun dobrote za svoje sluge.
204. O vjerni! uđite svi u istinitu vjeru; nemojte ići đavoljim tragom; on je vaš očiti neprijatelj.
205. Ako padnete u grijeh pošto ste primili očigledne znake, znajte da je Bog silan i mudar.
206. Čekaju li nevjernnci da Bog dođe k njima u tminama gustijeh oblaka, praćen svojim anđelima, i da sve bude dokonano? Zaista, sve stvari vraćaju se Bogu.
207. Pitaj djecu Izrailjevu koliko smo mi dali očevidnijeh znakova da sinu pred njihovijem očima. Onaj koji bude izmijenio milosti što mu ih je dao Bog, saznaće da je Bog strahovit u svojim kaznama.
208. Život ovoga svijeta za one je koji ne vjeruju i koji se rugaju vjernijem. Oni koji se boje Boga biće iznad njih na dan vaskrsa. Bog hrani one koje on hoće, i ne broji dobročinstva koja im daje.
209. Nekad su ljudi sastavljali jedan isti narod. Bog posla proroke s nalogom da navijeste i da opomenu. On im dade Knjigu (Petoknjižije ili Jevanđelje) u kojoj bijaše istina, da presude među ljudima predmete njihovijeh prepiraka. No ljudi se staše prepirati samo iz nenavisti jednijeh spram drugih, i pošto im svijem biše dati očevidni znaci. Bog bi vođa ljudima, koji imađahu vjeru u pogledu pravoga smisla stvari koja bijaše postala predmetom prepiranja njihova, po dopuštenju Božjem, jer on upućuje pravim putem one koje on hoće.
210. Mislite li vi ući u raj ne pretrpiv zla koja pretrpješe vaši prethodnici? Zle sreće i bijede spopadoše ih; jad ih je vitlao toliko, da prorok i oni koji vjerovahu s njim povikaše: Kada će jednom doći pomoć od Boga ? — Zar pomoć Božja nije blizu?
211. Oni će tebe pitati kako valja davati milostinju. Kaži im: Valja pomagati roditelje, bližnje, siročad, prosjake, putnike. Dobro koje učinite biće poznato Bogu.
212. Rat vam je naređen, a vi ste ga omrznuli.
213. Moguće je da mrzite ono što vam je korisno, a da volite ono što vam je štetno. Bog zna to; no vi to ne znate.
214. Oni će te pitati o svjetom mjesecu, o ratu u tome mjesecu. Reci im: Rat u tom mjesecu težak je grijeh; no svrnuti sa puta Božjega, ne vjerovati u Boga i u svetu bogomolju, goniti iz njezine ograde one koji tu stanuju, još je teži grijeh. Iskušenje idolopoklonstva gore je od pokolja. Nevjernici neće prestati ratovati protivu vas dok vas ne natjeraju da se odrečete svoje vjere, ako to uzmognu. No oni između vas koji se odreku svoje vjere i umru u nevjerničkom stanju, to su ljudi kojih će djela biti sa svijem izgubljena i ovoga i onoga svijeta: to su ljudi zavještani vatri, i u njoj će vječno prebivati.
215. Oni koji ostave svoju domovinu i vojuju na putu Božjem, mogu se nadati njegovome milosrđu, jer je on blag i milosrdan.
216. Oni će te pitati o vinu i igri. Reci im: U vinu i u igri ima i zla i koristi za ljude, no zlo preteže korist. Oni će tebe takođe pitati o onome što valja da troše na poklone.
217. Odgovori im: Dajte što vam pretiče. Tako vam Bog tumači svoje znake, da biste razmišljali.
218. O ovom svijetu i o onom. Oni će tebe pitati o sirotama. Reci im : Njima dobro činiti lijepo je djelo.
219. Čim se počnete miješati sa njima, oni su vaša braća: Bog zna razlikovati onoga koji kvari od onoga koji popravlja. On vas može ucvijeliti ako hoće, jer je on silan i mudar.
220. Nemojte se ženiti idoloioklonicama dotle dok ne počnu vjerovati. Bolja je vjerujuća robinja nego idolopoklonica slobodna, baš kad bi vam ova i milija bila. Ne dajite vaše kćeri idolopoklonicima prije no što uzvjeruju. Više valja jedan vjerujući rob nego slobodan nevjernik, baš kad bi vam i miliji bio.
221. Nevjernici vas zovu u vatru, a Bog vam nudi raj i oproštenje ako hoće; on tumači ljudima svoja učenja, da bi o njima razmišljali.
222. Oni će te pitati o redovnom čišćenju žena. Reci im: To je jedna nezgoda. Odvojite se od vaših žena za to vrijeme, i ne približavajte im se prije nego budu očišćene. Kad budu očišćene, viđajte ih kao što vam je Bog naredio. On ljubi one koji se staraju da se sačuvaju čisti.
223. Vaše žene su vaša njiva. Idite na vašu njivu kako vam je volja, no prije učinite što god za korist vaših duša. Bojte se Boga, i znajte da ćete jednoga dana biti pred licem njegovim. A ti, o Muhamede! navijesti srećne novosti vjernijem.
224. Nemojte uzimati Boga za cilj kad se kunete da ćete se Boga bojati, i da ćete stvarati slogu među ljudima. On sve zna i čuje.
225. Bog vas neće kazniti za pogrešku u vašim zakletvama; on će vas kazniti za djela vaših srdaca. On je blag i milosrdan.
226. Oni koji se budu uzdržavali od svojih žena imaće roka četiri mjeseca da razmišljaju, te da se olako ne rastave od svojih žena. Ako se u tome vremenu povrate k njima, Bog je blag i milosrdan.
227. Ako je razvod tvrdo odlučen, Bog sve zna i čuje.
228. Žene raspuštene čekaće da proteku tri mjesečna čišćenja prije nego se preudadu. One ne treba da kriju ono što je Bog stvorio u njihovoj utrobi, ako vjeruju u Boga i u pošljednji dan. Pravednije je da ih muževi, kad su one u tome stanju, opet uzmu k sebi ako žele dobro. Žene spram svojih muževa, a ovi spram svojih žena, treba da se pošteno vladaju. Muževi su jedan stepen više svojih žena. Bog je silan i mudar.
229. Raspuštanja može biti dva puta. Zadržavate li vašu ženu, ponašajte se prema njoj časno; otpustite li je, otpustite je velikodušao. Nije vam dopušteno prisvajati ono što ste im dali, osim ako biste se bojali da nećete očuvati Božje granice. Ako se bojite da ih nećete očuvati, neće za vas nijednoga biti ikakva grijeha u svemu onom što žena bude radila da se otkupi. Takove su granice Bogom postavljene. Nemojte ih prestupati, jer ko prestupi božje granice, nepravedan je.
230. Ako muž svoju ženu otpusti tri puta, nije mu dopušteno da je opet uzme prije nego se ona bude udala za drugog muža, i prije nego je ovaj muž bude takođe otpustio. Neće biti nikakva grijeha ni za jedno od njih dvoje, ako se pomire, misleći da će moći očuvati granice Božje. Takove su granice koje Bog jasno postavlja ljudima koji razumiju.
231. Kad otpuštate ženu, i kad dođe čas da je otpustite, zadržite je postupajući sa njom pošteno, ali je otpustite velikodušno. Nemojte je silom zadržavati u namjeri da joj učinite kakvu nepravdu; onaj koji tako radi, radi sam protivu sebe. Nemojte se igrati učenjima Božjim, i sjećajte se dobročinstava Božjih, knjige i mudrosti koje je on spustio na vas, i kojima vam on daje opomene. Bojte se njega i znajte da on sve zna.
232. Kad otpustite vaše žene, i kad one budu dočekale određeno vrijeme, nemojte im smetati da opet ne vezuju bračne veze sa svojim muževima, ako se dvoje supruga slože u onom što im se čini pošteno. Ovaj se savjet daje onijema između vas koji vjeruju u Boga i u pošljednji dan: to je dostojnije i pristojnije. Bog sve zna, a vi ne znate.
233. Raspuštene matere dojiće svoju djecu dvije pune godine, ako otac zahtijeva da vrijeme bude potpuno. Otac djeteta obvezan je da se poštenim načinom stara o hrani i odjeći ženinoj. Neka niko ne bude obremenjen preko njegove mogućnosti: neka mati ne bude oštećena radi svojega djeteta, a tako ni otac. Očev našljednik obvezan je na iste dužnosti. Ako supruzi htjednu odbiti dijete (prije roka) dobrovoljnim pristankom, i pošto su se sporazumjeli, to neće biti nikakav grijeh. Ako vam je povoljnije predati vašu djecu dojilji, neće biti nikakva zla u tome, pod pogodbom da plaćate ono što ste obrekli. Bojte se Boga, i znajte da on sve vidi.
234. Ako oni koji umru ostave za sobom žena, ove su dužne čekati četiri mjeseca i deset dana. Po istečenom roku, vi nećete biti odgovorni za način kako će one pošteno sobom raspolagati. Bog je izviješten o onom što vi radite.
235. Neće biti nikakva zla u tome što ćete vi te žene otvoreno zaprositi, ili što ćete vi tu namjeru kriti u vašim srcima. Bog dobro zna da ćete vi na to misliti; ali im nemojte ništa tajno obricati, i samo pošteno razgovarajte sa njima.
236. Ne uglavljujte bračne veze prije nego propisani rok bude istekao; znajte da Bog zna šta je u vašim srcima; znajte da je on blag i milosrdan.
237. Nije nikakva grjehota otpustiti ženu koju nijeste dirnuli, ili kojoj nijeste odredili prćiju. Dajte im koliko treba (imućan čovjek spram svojega imanja, a siromah spram svojega) poštenim načinom, i onako kako se pristoji onijem koji čine dobro.
238. Ako otpuštate ženu prije nego ste je dirnuli, no pošto ste joj već odredili prćiju, ona će zadržati polovinu prćije, osim ako žena ne odustane (od svoje polovine), ili ako od svega ne odustane onaj koji je svojim rukama vezao bračni uzao. Odustati je bliže pobožnosti. Ne zaboravljajte velikodušnost u vašim uzajamnijem odnošajima. Bog vidi šta vi radite.
239. Držite brižljivo časove molitava i molitvu sredine, i ustajte na molitvu proniknuti pobožnošću.
240. Ako se bojite kakve napasti, vi se možete moliti stojećki idi sjedeći na konju. Kada ste u potpunoj bezopasnosti, mislite iznova na Boga, jer vas je on naučio onom što vi ne znadijaste.
241. Oni između vas koji umru ostavivši iza sebe svoje žene. ostaviće ovijem jedno zavještanje namijenjeno za njihovo izdržavanje za jednu godinu dana, i to tako, da one ne moraju izići iz kuće. Ako one svojevoljno iziđu iz kuće, neće vama biti nikakva grijeha radi toga kako će one pošteno raspolagati sobom. Bog je silan i mudar.
242. Treba davati pošteno izdržavanje otpuštenijem ženama; ta se dužnost nalaže onijem koji se boje Boga.
243. Tako vam Bog objašnjava svoje znake, kako bi ste razmišljali.
244. Nijesi li ti opazio one koji, na broju više tisuća, iziđoše iz svoje domovine bojeći se smrti? Bog im je rekao: Umrite. Po tome, on ih je povratio u život, jer je Bog pun dobrote spram ljudi; no veći dio ne zahvaljuje mu na njegovijem dobročinstvima.
245. Borite se na putu Božjem, i znajte da Bog čuje i zna sve.
246. Ko hoće Bogu da učini prekrasan zajam? Bog će ga beskrajno umnožiti, jer Bog po svojoj volji uskraćuje ili pruža svoje milosti! i vi ćete se svi vratiti k njemu.
247. Sjeti se skupštine sinova Izrailjevih poslije smrti Mojsijeve, kadno oni rekoše jednome od svojih proroka: Postavite nam cara, i mi ćemo se boriti na putu Božjem. A kad vam se to zapovjedi, odgovori im on, hoćete li i poslušati? - A zašto se ne bismo borili, rekoše oni, na putu Božjem, mi koji smo bili prognani iz naše domovine i odvojeni od naše djece? Među tijem kad im bi naređeno da polaze, oni, izuzev mali broj, promijeniše mišljenje. No Bog poznaje zle.
248. Prorok reče njima: Bog je izabrao Taluta (Saula) da bude vaš car. — Šta! rekoše Izrailjani. Kako bi on mogao imati vlast nad nama? Mi smo nje dostojniji no on; on šta više nije bolji ni bogatstvom. Prorok nastavi: Bog je njega izabrao da vam zapovijeda, on mu je dao mnogo mudrosti i veliku snagu tjelesnu. Bog daje vlast kome on hoće. On je neizmjeran i mudar.
249. Prorok reče njima: U znak njegove vlasti doći će kovčeg saveza (skinija zavjeta). U njemu ćete imati zalogu bezbjednosti od vašega Gospoda. U njoj će biti nekoliko svetijeh ostataka od porodice Mojsijeve i Aronove; anđeli će ga nositi. To će vam služiti za znak, ako ste vjerni.
250. Kad Talut poće sa svojim vojnicima, on im reče : Bog će vas iskušati jednom rijekom. Onaj neće biti moj koji na njoj utoli žeđ; onaj će se brojati u moje, koji se uzdrži (osim ako zahvati šakom). Izuzev mali broj, svi ostali napiše se po volji. Kad car i vjerni što iđahu za njim prijeđoše rijeku, ostali povikaše: Mi danas nemamo snage protivu Džaluta (Goliata) i njegovijeh vojnika; no oni koji vjerovahu da će pošljednjeg dana vidjeti lice Božje, rekoše tada: Ah! koliko je puta voljom Božjom mala vojska nadjačala veliku vojsku! Bog je sa postojanima.
251. A kad pođoše na razbojište protivu Džaluta i njegove vojske, oni povikaše: Gospode, udijeli nam postojanost, učvrsti naše korake, i daruj nam pobjedu nad ovim nevjernim narodom.
252. I oni ga, sa Božjom voljom. nagnaše na bježanje. David ubi Džaluta; Bog mu dade knjigu i mudrost; on ga nauči čemu htjede. Kad Bog ne bi zadržavao pojedine narode drugima, zaista, zemlja bi se izopačila. No Bog je dobar prema vasioni.
253. To su pouke Božje. Mi ih tebi otkrivamo, jer si ti iz broja poslanika.
254. Mi podigosmo proroke jedne iznad drugih. Najviši su oni, s kojima je Bog govorio. Mi smo poslali Isusa, sina Marijina, praćena očevidnijem znacima, i mi smo ga ukrijepili duhom svetosti. Da je Bog htio, oni koji su došli poslije njih i poslije javljanja čudesa, ne bi se ubijali između sebe. No oni se stadoše prepirati; jedni vjerovaše, drugi ne htjedoše vjerovati. Da je Bog htio, oni se ne bi ubijali između sebe; ali Bog čini što on hoće.
255. O vjerni! dajite milostinju od dobara koja smo vam mi podijelili, prije nego dođe dan u koji neće biti ni pogodbe, ni prijateljstva, ni posredovanja. Nevjernici su oni koji su zli.
256. Bog je jedini Bog; nema drugog Boga osim njega, Živoga, Nepromjenljivoga. Ni drijemež ni san ne mogu na njega. Njegovo je sve što je na nebesima i na zemlji. Ko može posredovati kod njega bez njegova dopuštenja? On zna ono što je pred njima i on,o gato je za njima? koliko im je on htio pokazati. Njegov prijesto prostire se na nebesa i na zemlju, i njegovo čuvanje ne staje ga nikakve muke. On je Previšnji, Veliki.
257. Nema prisiljavanja u vjeri. Pravi put se dovoljno raspoznaje od zablude. Onaj koji ne uzvjeruje u Taguta, a uzvjeruje u Boga, dočepaće se čvrste držaljice koja se neće slomiti. Bog čuje i zna sve.
258. Bog je pokrovitelj onijeh koji vjeruju, on će ih prevesti iz tmina u svjetlost.
259. Što se tiče nevjernijeh, oni nemaju drugog pokrovitelja osim Taguta. On će ih odvesti sa svjetlosti u tmine; oni će biti zavještani plamenu, gdje će vavijek ostati.
260. Nijesi li ništa čuo govoriti o onom koji se s Avramom prepiraše o Bogu koji mu dade carstvo ? Avram je rekao: Moj je Gospod onaj koji daje život i smrt. — Ja sam, odgovori drugi, taj koji daje život i smrt. — Počem Bog, nastavi Avram, dovodi sunce sa istoka; učini ti da ono dođe sa zapada. Nevjernik ostade posramljen. Bog ne rukovodi razvratnike.
261. Ili nijesi li još čuo govoriti o onom koji, prolazeći jednog dana mimo razoren i srušen grad, povika: Kako će bog učiniti da oživi ovaj mrtvi grad ? Bog učini te umrije taj čovjek, i tako ostade stotinu godina; io tome on ga oživlje i zapita: Koliko si vremena stajao ovdje ? — Jedan dan ili samo nekoliko časova, odgovori putnik. — Ne, reče Bog, ti si ovdje stajao stotinu godina. Pogledaj tvoje jelo i tvoje piće; još se nijesu pokvarili; a po tom pogledaj tvoga magarca, od njega nije ostalo ništa do kostiju. Mi smo htjeli od njega načiniti znak za ljude. Vidi kako mi namiještamo kosture i po tome ih odijevamo mesom. Vidjev to čudo, čovjek taj povika: Ja priznajem da je Bog svemogućan.
262. Kadno Avram reče Bogu: Daj mi da vidim kako ti oživljavaš mrtve, Bog mu reče: Zar ti još ne vjeruješ? — Ja vjerujem, nastavi Avram; no ja bih htio da moje srce bude potpuno osvojeno. Bog mu tada reče: Uzmi četiri ptice i isijeci ih na komadiće; raspi njihove udove po vrhovima brda, po tome ih pozovi k sebi: one će ti doći; i znaj da je Bog silan i mudar.
263. Oni koji troše svoja bogatstva na putu Božjem nalik su na zrno koje rodi sedam klasova od kojih svaki daje po stotinu zrna. Bog će dvostruko dati onome kome bude htio. On je neizmjeran i mudar.
264. Oni koji troše svoja bogatstva na putu Božjem i koji svoje podarke ne propraćaju prijekorima ni rđavijem postupcima, primaće nagradu od svojega Gospoda; strah na njih neće sići, i neće biti ucvijeljeni.
265. Jedna poštena riječ, oproštaj uvrijeda, bolji su no milostinja za kojom bi došla muka nanesena onomu koji milostinju bude primio. Bog je bogat i milostiv.
266. O vjerni! Ne činite uzaludnim vaše milostinje prijekorima ili rđavijem postupcima, kao što čini onaj koji iz hvastavosti daje darove i koji ne vjeruje u Boga i u pošljednji dan. On nalikuje na krševitu humčicu iokrivenu sa nešto malo zemlje; neka plaha kiša padne na tu humčicu, od nje neće ostati ništa do krša. Takovi ljudi neće imati nikakve koristi od svojih djela, jer Bog ne rukovodi nevjerne.
267. Oni koji troše svoje imanje u želji da se umile Bogu i da ukrijepe svoje duše, nalikuju na vrt posađen na brežuljku, koji obilata kiša zaljeva, i u kome je plod dvogubo bogatiji. Ako kiša na nj ne padne, pašće rosa. Bog vidi što vi radite.
268. Bi li koji od vas htio imati gradinu zasađenu pomom (urmom) i lozom, orošenu potocima, izobilnu svakom vrstom ploda, pa da ga u sred tijeh uživanja iznenadi starost, da su mu djeca nejaka, a vihor pun ognja da mu sprži taj vrt? Eto tako vam Bog tumači svoje pouke; može biti ćete razmišljati o njima.
269. O vjerni! Dajite milostinju od najboljih stvari koje ste stekli, od plodova kojima naredismo da radi vas niknu iz zemlje. Ne razdajite u milostinji najništavije dijelove vašega imanja;
270. Takve kakve vi sami ne biste primili van, ako biste bili saučesnik onome koji bi vam ih ponudio. Znajte da je Bog bogat i obasut slavom.
271. Đavo vam prijeti siromaštvom i zapovijeda vam sramna djela; Bog vam obećava svoj oproštaj i svoja dobročinstva, i Bog je zaista neizmjeran i mudar.
272. On daje mudrost kome on hoće; a ko god je dobio mudrost, dobio je neizmjerno dobro; no o tom misle samo ljudi umom odareni.
273. Ma kakva bila milostinja koju budete udijelili, ma kakav bio zavjet koji budete učinili, Bog će ih znati. Zli neće imati nikakve pomoći. Ako dajete milostinju javno, to je povalno; ako je dajete tajno i potpomažete uboge, to će vam još više koristiti. Takovo postupanje zagladiće vaše grijehe. Bog je obaviješten o onom što vi radite.
274. Tebi o Muhamede! nije naloženo da rukovodiš nevjerne. Bog rukovodi one koje hoće. Sve ono što vi razdijelite u darovima okrenuće se u vašu korist; sve ono što vi razdijelite u želji da vidite lice Božje, biće vam plaćeno, i vama se neće učiniti na žao. Ima među vama siromaha koji, zauzeti jedino borbom na putu Božjem, ne mogu zemlju da prelaze da bi se obogatili trgovinom; onaj koji to ne zna misli da su bogati stoga što im je ponašanje povučeno; ti ćeš ih poznati po njhovijem biljegama; oni ne dosađuju ljudima svojim iskanjem. Sve što vi budete dali tijem ljudima, Bog će znati.
275. Oni koji budu dijelili milostinju danju ili noću, tajno ili javno, dobiće nagradu od Boga. Strah se neće sputiti na njih, i oni neće biti ucvijeljeni.
276. Oni koji gutaju plod velike kamate ustaće, na dan vaskrsa, kao onaj koga je đavo opoganio svojim dodirom. A to s toga što oni vele: Kamata je isto što i prodaja. Bog je doputio prodaju, on je zabranio kamatu. Onaj do koga bude doprla ova opomena Božja, i koji bude učinio kraj toj nepravdi, dobiće oproštaj za ono što je bilo; tada će njegova sudbina zavisiti od Boga. Oni koji se budu vratili kamati biće predani vatri u kojoj će vavijek ostati.
277. Bog uništava veliku kamatu, a s velikom kamatom umnožava nagradu milostinja. Bog mrzi svakog nevjernog čovjeka i zločinca. Oni koji vjeruju i čine dobra djela, koji svršavaju molitvu i daju milostinju, primiće nagradu od svojega Gospoda; strah se neće spustiti na njih, i oni neće biti ucvijeljeni.
278. O vjerni! Bojte se Boga i odustanite od ono kamate što vam još ostaje, ako ste vjerni.
279. Ako to ne uradite, eto vam rata od strane Boga i njegovog poslanika. Ako se pokajete, glavnica vam još ostaje. Nemojte oštetiti nikoga, i vi nećete biti oštećeni.
280. Ako vam je dužnik u nezgodi, pričekajte dok mu se stanje bude popravilo. Ako mu oprostite njegov dug, time ćete biti zaslužniji, ako to znate.
281. Bojte se dana u koji ćete se vratiti Bogu, u koji će svaka duša biti nagrađena po svojim djelima; toga dana neće niko biti oštećen.
282. O vi koji vjerujete! kad se zadužite dugom koji vam valja platiti u određeni rok, stavite ga na pismeno. Neka ga pisar vjerno stavi na pismeno. Neka pisar ne odreče napisati po znanju koje mu je Bog dao; neka piše, a dužnik neka govori; neka se boji svota Gospoda, i neka ne okrnji ni najmanju stvar. Ako dužnik nije pri svojoj svijesti, ako ide u slabe ovoga svijeta, ili ako nije u stanju da sam kazuje, neka njegov zaštitnik (ili njegov prijatelj) vjerno kazuje u mjesto njega. Prizovite dva svjedoka izbrana među vama; ako ne nađete dva čovjeka, prizovite samo jednoga i dvije žene između osoba sposobnijeh za svjedočenje, tako da bi druga mogla posvjedočiti stvar, ako bi jedna zaboravila. Svjedoci ne treba da odreku položiti svjedočanstvo, kad se god to od njih bude zahtijevalo. Ne propuštajte stavljati na pismeno dug, bio mali ili veliki, naznačujući rok plaćanja. To postupanje pravičnije je pred Bogom, zgodnije za svjedočenje, i podesnije da otkloni svaku vrstu sumnje, osim ako roba nije pred vama, i vi je budete davali iz ruke u ruku: onda tu neće biti grijeha ako nagodbu ne stavite na pismeno. Prizovite svjedoke pri vašim nagodbama, i ne činite nasilje ni pisaru ni svjedoku; ako ga učinite, vi ste učinili zločin. Bojte se Boga: on vas obavještava, a on je obaviješten o svijem stvarima.
283. Ako ste na putu i ne možete naći pisara, ima mjesta zalogama. No kad jedan povjeri drugomu neku stvar, neka onaj kojemu je zaloga povjerena vrati zalogu nedirnutu; neka se boji Boga, svojega Gospoda. Nemojte odreći svjedočenje; ko god odreče, ima pokvareno srce. No Bog poznaje vaša djela.
284. Sve što je na nebesima i na zemlji Božje je; iznosili vi vaša djela na javnost ili ih krili, on će vam o njima tražiti računa; on će oprostiti onome kome htjedne, a kazniće onoga koga htjedne. Bog je svemogućan.
285. Prorok vjeruje u ono što mu je poslao Bog. Vjerni vjeruju u Boga, u njegove anđele, u njegove knjige, i u njegove poslanike. Oni govore: Mi ne gradimo razlike između Božjih poslanika. Mi smo čuli i pokoravamo se. Oprosti nam naše grijehe, o Gospode! Mi ćemo se svi vratiti k tebi.
286. Bog neće ni jednoj duši naložiti breme koje premaša njezinu snagu. Ono što ona bude učinila navešće se za nju ili protivu nje. Gospode, nemoj nas kazniti za pogrješke koje smo učinili u zaboravu ili zabludi. Gospode, nemoj nama nalagati breme koje si nalagao onijem koji su živjeli prije nas. Gospode, nemoj nas tjerati onim što ne možemo podnijeti. Izbriši grijehe naše, oprosti nam ih, smiluj se na nas; ti si Gospod naš. Daj nam pobjedu nad nevjernijem.