Kolo igra na sred Sarajeva,
u tom kolu Fata ljepoticu.
Svo je kolo glavom nadvisila,
a ljepotom kolo začinila.
Gledala je Hasanaginica, 5
gledajući tiho govorila:
"Mili Bože, čuda velikoga,
ja kakva je ljepoticu Fata,
za mogu bi Muhameda bila,
Muhameda, mojega djevera!" 10
Ona ide ljepotici Fati,
pa od majke isprosi djevojku.
Pokupiše kitu i svatove,
pa odoše po lijepu Fatu.
Tu ih oni lijepo dočekali, 15
sve svatove u nove konake,
a atove u nove ahare,
jenđibule na gornje čardake.
Večeraše i akšam klanjaše,
tad govori Hasanaginice: 20
"Prijo moja, Alibegovice,
izvedi nam Fatu ljepoticu,
da je vidim i da krnu metnem."
Progovara Alibegovica:
"Prijo moja, Hasanaginice, 25
ne mogu ti Fatu izvoditi,
moja Fata odviše je lijepa,
ovdje ima premnogo svijeta,
već ti idi i krnu joj metni."
Otlen ode Hasanaginice; 30
ona ode u gornje čardake.
Kad je prva vrata otvorila,
obasja je sjajna mjesečina;
kad je druga vrata otvorila,
nju obasja jarko sunašce; 35
kad je treća vrata otvorila,
ali Fata na dušeku spava,
dva joj nura na obrazu gore.
Skoči Fata na noge lagahne,
pa govori Hasanaginici: 40
"Hodi, hodi, moja jetrvice,
čuješ sada što hurije zbore:
'Sad će nama naša Fata doći!"'
To izusti pa dušicu pusti,
i umrije, žalosna joj majka. 45
