[Kolika je gora božurova]
Kolika je gora božurova,
Ni tica je prelećet ne može,
A danas je svati prijeđoše,
Svi svatovi pod božur padoše,
Đever snašom pod žutu narandžu; 5
Pa pođoše poljem zelenijem.
Kad su bili dvoru na pomolu
I bijelu kad stigoše dvoru,
Svi svatovi u dvore sjedoše,
Đever snašu vodi na čardake. 10
Dolazi joj mila svekrvica,
Ne pita je je li joj ozebla,
Već je pita šga joj je donijela.
Ona ode, a zaova dođe:
„Moja snao, lijepoga li veza! 15
Hoćeš mene vezu paučiti?”
Dok evo ti mile jetrvice,
Ona nosi čedo u naručju,
Pa ga daje svojoj miloj strini:
„Pitaj sine, je l ozebla strina?” 20
Na te riječi ražali se mlada,
Zaljulja se, crnoj zemlji pade,
Zemlji pade, Bogu dušu dade.
