Kovjenić i vila

Izvor: Викизворник


Kovjenić i vila

Majka Maru udavala
U namastir za Ivana,
Za Ivana za zidara,
Koji ziđe b'jele dvore.
Navadi se b'jela vila, 5
Pa razvali b'jele dvore;
Hvatao je Kovjeniću,
Al' govori b'jela vila:
„Ne hvataj me, Kovjeniću!
Kazaću ti troje bilje, 10
Troje bilje i manđije:
Jedno bilje kazaću ti,
Bićeš mio djevojkama;
Drugo bilje kazaću ti,
Nosiće ti vihor konja; 15
Treće bilje kazaću ti,
Bićeš sretan i pametan.“
Al' govori Kovjeniću:
„Dok je meni lica moga,
Biću mio djevojkama; 20
Dok je meni zobi moje,
Nosiće mi vi'or konja;
Dok je meni pamet moja[1],
Biću sretan i pametan.“

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Napomena[uredi]

  • Matica, III, 20. VII 1868, 20, 465.
  • Srpske narodie pesme, br. 19, skupljene u Slavoniji iz zbirke Đ[orđa] Rajkovića.
  • Varijante: Pjevanija, br. 3; SNP I, br. 206 i br. 225; SPPr I, br. 134; Petranović I, br. 14 i br. 17 (samo uvod); Rajković, br. 170.

Reference[uredi]

  1. Ili u Matici: Dok je meni umlja moga

Izvor[uredi]

  • Srpske narodne pesme (ženske), većinom ih u Slavoniji skupio Đorđe Rajković. Izdala "Matica srpska", u Novome Sadu u štampariji Ignjata Fuksa, 1869., str. 126-127.
  • Zoja Karanović, Narodne pesme u Matici, Novi Sad : Matica srpska ; Beograd : Institut za književnost i umetnost, 1999., str. 93-94.