Kobna tajna/18
| ◄ Четврта појава | Peta pojava | Шеста појава ► |
PETA POJAVA
Otac Aksentije i Jelica.
AKSENTIJE:
Stišan j’ oluj u njegovim grudma;
Nu ako bi opet uzbujao
Pošlji odmah po me. Sama tajnu
Ne odavaj, da blagoslov majčin
Ne izmetneš u kobno proklestvo.
Ti ne smiješ uzeti na dušu
Da raskineš pečat ispov’jesti.
To ja jedan mogu, a jedino
U potrebi krajnjoj, i s dopustom
Načeonika dubrovačke crkve.
Za to ću se s njim sastati sutra,
Da za svaki slučaj odr’ješene
Imam ruke. Al do toga, uhvam,
Neće doći. Mir vratit. vam želim,
A ujedno tajnu očuvati.
Nju nek dozna sam onaj u Rimu
Koji jedan može da razr’ješi
Srodstva svezu.
Mrak se hvata. U dvor se ti vrati,
A ja idem da umirim Dinka,
Koji na me nestrpljivo čeka.
JELICA:
O moj oče, hoću l’ ikad moći
Da dovoljno zahvalna ti budem?
AKSENITJE:
Bićeš ako preporuke moje
Sve ispuniš. S tim te uvjerenjem
Blagosivljam, kćerko, i ostavljam.
|