Kobna tajna/11
| ◄ Трећа појава | Četvrta pojava | Пета појава ► |
ČETVRTA POJAVA
Leonora i Jelica koja se vraća.
JELICA:
Kad smo same
Produžimo prekinuti govor:
Sad pučanin kad plemićem posta
Može da te prosi. Na to ću ga
Ohrabriti kad se kašnje vrati.
LEONORA:
Vratiće se?
JELICA:
Čim Mucijo pođe
U vijeće. Ispratih ga da ga
Za to molim.
LEONORA:
Ali pazi; to bi
Preko mlađih brat doznati mogo.
Šta bi onda pomislio?
JELICA:
Neće;
Pustiću ga na ostražnja vrata,
A u podne kad je bašta pusta.
LEONORA:
Je li skladno pri odlasku samom
Da tol nježan zapodjeneš govor?
A kada bi odbio ti predlog?
Kakvo za me grdno poniženje!
JELICA:
Ne bojim se toga, jer te ljubi.
LEONORA:
Misliš?
JELICA:
Znam izvjesno.
LEONORA:
Ha, ha, zbilja!
A odkuda?
JELICA:
Znam izvjesno, velim;
Sam se meni tajno povjerio.
LEONORA:
Kada? gdje? ti dakle s njime si se
Kriomice sastajala, je li?
JELICA:
Da utvrdim tvoju sreću.
LEONORA:
Hvala;
Najbolja si na svijetu snaja.
Kad je tako slobodno govori.
A u bašti dok se uzbavite,
Ja ću sluge zabavit u domu.
JELICA:
I međutim ako bi se Muc’jo
Povratio, javićeš mi odmah.
LEONORA:
Ne brini se. Idi.
JELICA:
Čuj još nešto:
Kad vremena nemamo da zgodan
Nabavimo spomen, koji bi ga
U daljini na nas podsjećao;
Moliću ga da obvezom ovom
Sam ga kupi po namjeri našoj.
LEONORA:
Krasna miso!
JELICA:
A od moga novca
Zavještaj ću bolnici podmirit.
LEONORA:
Sve izredno. Al’ je podne blizu,
A Mucijo već u v’jeću. Idi.
(Jelica ode)
|