Kneginja od Tribala (drama u tri čina)/30

Izvor: Викизворник
Idi na navigaciju Idi na pretragu

TREĆI ČIN
◄   V VI VII   ►

VI

KNEGINjA, GOSPAVA

KNEGINjA (Pošto je očajno i dugo gledala u odar na kome počiva knez, diže glavu): Gospava!
GOSPAVA: Slušam, gospođo!
KNEGINjA: Ču li? Vide li kako je bedno, bedno sve! Vide li kako je niska osveta? Jesam li kriva ja, reci, jesam li kriva ja?
GOSPAVA: Zašto ti?
KNEGINjA: Mozova mržnja rad mene je opasala grad; Vladenijeva osveta rad mene je učinila izdaju. Rad mene, Gospava, stigao je Krojin zadnji čas!
GOSPAVA (Pouzdano): I Moz kad bude stigao već na gornje bedeme, ja neću reći da je Krojin zadnji čas.
KNEGINjA (Iznenađena): Gospava, šta je to što ti hrani veru praznim uzdanjem?
GOSPAVA: Snaga koja je u nama, kadra da slomije Mozu vojske dve!
KNEGINjA: Ne razumem te, Gospava!
GOSPAVA: Biću jasnija. Mržnja je vojska koja Moza vodi pobedi, nek ljubav bude vojska kojom će biti pobeđen on.
KNEGINjA (Užasne se): Ljubav?!... Čija?!...
GOSPAVA: Ona pred kojom je jednom već zadrhtao Mozov mač.
KNEGINjA (Osorno): Gospava!... Čijim to jezikom zboriš ti?
GOSPAVA: Jezikom srca.
KNEGINjA: Reci jezikom bezumlja!
GOSPAVA: Kad bi ti imala hrabrosti da zboriš rečju koju srce nalaže, slavu Krojinu ne bi danas omrčio sram.
KNEGINjA (Uzbuđena drskošću Gospavinom): Gospava, ti me klevetaš pred mrtvim gospodarom.
GOSPAVA: Ne zborim o tebi, o Kroji zborim ja, a zbor o slavi i časti njezinoj mio je i mrtvom gospodaru mom. Ja zborim istinu.
KNEGINjA: Kakvu istinu?
GOSPAVA: Jasnu kao dan. Jedna je: da Moz na bedemima Krojinim već klikće pobedom, a druga: da si ti dužna i kadra spasti slavu Krojinu koja ti beše negda, pa i sad, životu san.
KNEGINjA: Dužna da, razumem... al’ veliš kadra sam?
GOSPAVA: Razumeš me ti, al’ htela bi ne razumeti. Ponoviću ti, čuj: Mržnja je vojska koja Moza vodi pobedi, nek ljubav bude vojska kojom će biti pobeđen on!
KNEGINjA: Iznad ljubavi i mržnje stoji smrt!
GOSPAVA: Da, smrt Krojina!
KNEGINjA: Žučem si danas jezik nakvasila.
GOSPAVA: Stog valjda i zborim gorku istinu! (Pogleda niz stepenice). Evo ih starešine!


Vinjeta1.png


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Branislav Nušić, umro 1938, pre 82 godine.