Klikovala prebijela vila,
klikovala tri bijela dana.
Niko joj se ozvat ne smijaše,
ko smijaše, ni on ne htijaše,
potlje jedna dizdar-aginica: 5
"Što ti hoćeš, prebijela vilo?
Ali išteš od zemlje harače?
Ali išteš od zemlje vojnike?
Ali moga agu, dizdar-agu?
Ali moga sina Đulberhara? 10
Al' Ajkunu, ćercu jedinicu?"
Progovori prebijela vila:
"Ja ne ištem od zemlje harače,
niti ištem od zemlje vojnike,
niti ištem tvoga gospodara, 15
ni tvojega sina Đulberhara,
već Ajkunu, lijepu devojku."
Tek što vila riječ izustila,
on' čas Ajku zaboljela glava.
Više nje je mila strina stala, 20
viš' nje stala, 'vako govorila:
"Bi li rada, lijepa devojko,
bi li rada viđet tvoju majku?"
Progovara bolahna Ajkuna:
"Ja bih rada, mila moja, strina, 25
rada viđet ostaralu majku!"
Strina sitnu knjigu nakitila,
te je sprema u Mostaru gradu,
a na ruke kapetanovici:
"Mila moja, kapetanovice! 30
Da si brže dvoru bijelome,
tvoja ćerca na samrti Ajka!"
Kad kaduna knjigu proučila,
trkom trče u tankoj košulji,
a za njom su tri tanke robinje: 35
"Stani malo, kapetanovice!
Pripni peču, prigrni feredžu,
i pojaši konja debeloga!"
Ona nema kade da pričeka,
no otide Novu bijelome. 40
Tu mi sreta novske kiridžije:
"O Bogu vi, novske kiridžije,
je li meni u životu Ajka?"
Vele njojzi novske kiridžije:
"O Bogu nam, kapetanovice, 45
radi bismo kazat dobre glase,
ne moremo, već kakono jeste:
jučer tvoja preminula Ajka!"
Trkom trče kapetanovice,
mrtva Ajka na čardaku leži. 50
Vrh nje majka bijući se pade,
i ovake jade jadikuje:
"Crne oči, što me ne gledate?
Hladne noge, što me ne sretate?
B'jele ruke, što me ne grlite? 55
Medna usta, što me ne ljubite?"
Tješio je aga, dizdar-aga:
"Snaho moja, kapetanovice!
Da t' je Ajka na otkupe bila,
triput bih je otkupio zlatom, 60
a četirput drobnijem biserom!"
